Obiteljski domovi siva su zona socijalne skrbi i nitko ih ne kontrolira

12.01.2020. 12:00:00

Nema odgovarajuće socijalne politike za starije, već su oni prepušteni sumnjivim privatnim inicijativama

Obiteljski domovi siva su zona socijalne skrbi. Za njihovo otvaranje dovoljna je suglasnost županije na prostorne uvjete i nema nikakve obveze kontrole ni nadzora države nad njihovim radom. Stari i nemoćni onamo se smještaju temeljem izravnog dogovora s privatnim vlasnikom obiteljskog doma. Inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u te domove izlazi jedino po prijavi, kakvih na račun doma pokraj Oroslavja u kojem su tragično stradalo šestero korisnika do sada nije bilo, o čemu svjedoče i neke izjave članova obitelji korisnika.

Savjet obiteljima Tako ni obiteljski dom “Zelena oaza” nema nikakav ugovor sa sustavom socijalne skrbi, a dozvolu za rad dobili su od Krapinsko-zagorske županije.  Na terenu ima svega, znamo da su neki vlasnici usmjereni isključivo na profit. Nemaju ni obvezu zapošljavanja profesionalaca, već skrb o (maksimalno) 20 korisnika obavljaju članovi obitelji i zaposleni koji imaju empatije i afiniteta za taj posao. To ne znači nužno lošu skrb, ali ipak predstavlja manjkavost jer, osim motiviranosti, bilo bi dobro da zaposlenici prođu i neku pripremu – kaže Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika. Napominje i da neki obiteljski domovi, ako žele, mogu ući u mrežu socijalne skrbi i dobiti odobrenje Ministarstva, što je važan referencija pri odabiru smještaja. No takvih je jako malo. Udruga socijalnih radnika upozorava već neko vrijeme kako rad obiteljskih domova pravno nije dobro reguliran i da u novom Zakonu o socijalnoj skrbi to treba promijeniti.
– Prijedlog da se socijalni radnici uključe u rad obiteljskih domova stoji u nekoj ladici. Treba reći ljudima koji traže smještaj za svoje starije da ga ne biraju bez provjere u nadležnom centru za socijalnu skrb – kaže Karačić.
Obiteljski domovi dužni su raditi u skladu s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Pravilnik, među ostalim, propisuje da se usluge smještaja u obiteljskom domu mogu pružati u kući u kojoj živi osnivač obiteljskog doma i članovi njegove obitelji, a “iznimno u drugoj kući uz uvjet da je u istom dvorištu pod uvjetom da udaljenost između zgrada nije veća od pedeset metara i da je predstavnik obiteljskog doma osigurao skrb o korisnicima na smještaju u svakoj zgradi 24 sata dnevno sve dane u godini”. U Hrvatskoj je svega oko 11 tisuća starijih smješteno u 50-ak državnih, odnosno županijskih domova i ta se brojka godinama ne mijenja. S druge strane, broj privatnih domova raste pa podaci govore o stotinjak takvih smještajnih objekata za oko 6000 ljudi. Desetak tisuća ljudi prijavljeno je za mjesto u nekom od županijskih domova, gdje su cijene subvencionirane, no problem je i dublji zna li se da više od 50% umirovljenika prima mirovinu manju od 2500 kuna.
Država kapacitete za smještaj i skrb starijih i nemoćnih ne razvija iako smo populacija koja stari, baš kao i mnoge europske zemlje koje su se, međutim, uhvatile ukoštac s tim problemom. Privatne inicijative pak ne prati odgovarajući sustav kontrole pa su ljudi u visokoj životnoj dobi često prisiljeni živjeti u neadekvatnim uvjetima, i to za golem novac. Petrović: Krivo je Ministarstvo – Godinama upozoravamo da treba urediti funkcioniranje inspekcije. Samo je sedam inspektora na tisuće korisnika, od kojih mnogi žive u neljudskim uvjetima. Lani je bilo tek stotinjak inspekcijskih nadzora. Predlagali smo da razradimo sustav volonterskih inspekcija iz redova udruga koje bi se educirale jer dobivamo jako puno pritužbi. U raspravi o novom Zakonu o socijalnoj skrbi tražili smo da se inspekcija decentralizira. Za ovu nesreću kao i za korupciju i kriminal u sustavu odgovorno je Ministarstvo za demografiju i socijalnu politiku – ogorčena je Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske. 

Izvor: Večernji list

Izvorni autor: Romana Kovačević Barišić /Foto: Pixsell

Autor: