Očitovanje na članak „ Na tragu smo organiziranoj kriminalnoj organizaciji koja osporava nasljedstva imućnih starih osoba „

Na Vašem nadasve cijenjenom i uvaženom portalu objavljen je dana 19.02.2014. članak pod naslovom „ Na tragu smo organiziranoj kriminalnoj organizaciji koja osporava nasljed-stva imućnih starih osoba „ autorice Ive Anzulović kao njezin odgovora na naš demanti na-voda iznijetih u njenom predhodnom članku „ Otkrivamo kriminalnu organizaciju: U sprezi s matičnim uredima i sucima - pljačkaju obitelji pokojnika “

Ivan Žurić, pozivom na čl. 40.- 42. Zakona o medijima ( NN 59/04, 84/11 ) zahtjevaju objavu ovog očitovanja kako slijedi:

Uvodno ponavljam da nikad nisam prekršajno niti kazneno osuđivan pa pokušaj  uvažene no-vinarke da me putem neutemeljenih i nedokazanih insinuacija isto takvih objeda smjesti u neke događaje u kojima ja nisam na bilo koji način sudjelovao shvaćam i doživljavam kao mauvais gout i aracionalno iživljavanje narečene novinarke, koja pokušava biti iztražitelj, državni odvjetnik i sudac u jednoj osobi, neozbiljno i neodgovorno prisvajajući ovlaštenja svake od ovih osoba i, dakle, kazneno prijavljujući nevine osobe prije podnošenja bilo kakve kaznene prijave i odmah zatim im bezprizivno i presuđuje, a da u svojoj presudi ne iznosi nikakve dokaze koji bi se odnosili na njihove osobe, ovdje osobu Ivana Žurić, cit:

U ovom ćemo tekstu iznijeti argumente koji pobijaju demanti Ivana Žurića dok ćemo detalje naše istrage tragom ‘operiranja’ Žurićevih objaviti u zasebnom tekstu obzirom se ‘pojavio’ još jedan slučaj u kojem se sudski spore oko imetka nećaci jedne pokojnice i Ruža Soldo sa Dunjom Žurić opet u svojstvu svjedokinje. Upravo spomenuti slučaj pokazatelj je kako se trojac Žurić-Soldo-Žurić ‘profesionalno’ bavi osporavanjem nasljedstva starih i nemoćnih osoba diljem Hrvatske o čemu smo već obavijestili i inspektore u MUP-u Heinzlovoj.

I još:

Tragom istrage ove kriminalne organizacije, naišli smo na nekoliko  osoba koje su iznijele tvrdnju kako se Ivan Žurić nekoliko puta izjasnio kao odličan krivotvoritelj te je u nekoliko navrata komentirao “kako nema potpisa koji se ne može imitirati”.

Dakle ne navodi se tko su to mi, koji smo naišli na nakoliko osoba koje su iznijele tvrdnju ka-

ko se Ivan Žurić nekoliko puta izjasnio kao odličan krivotvoritelj te je u nekoliko navrata ko-mentirao kako nema podpisa koji se ne može imitirati, kao niti imena tih osoba koje su izni-jele tu tvrdnju, točan broj puta koliko se to puta Ivan Žurić izjasnio, a, naravno, nema niti riječi o tome gdje to bilo, kojom prilikom i na kojem mjestu.

U odnosu na navod uvažene novinarke:

Nadalje, objavljujemo potvrdu kako je Ivan Žurić uistinu posudio 20 tisuća njemačkih mara-ka od pokojnika dr. Šupova a što je u svom “demantiju” sam Ivan Žurić osporio te oslovio “drskom laži”. U svrhu potvrde  prijetnji Ivana Žurića pokojnom dr.Šupovu, a koje isti u svom demantiju negira, objavljujemo prijavu Munchenskoj policiji uz dodatak kako smo u razgovoru sa brojnim osobama koje su ostvarile kontakt sa bračnim parom Žurić naišli na ponavljanje istog obrasca karakteriziranja ovo dvoje ljudi. Naime, svi poznanici Ivana i Dunje Žurić sa kojima smo razgovarali dijele zajedničko iskustvo - strah od ovo dvoje supružnika.

Uz inače točan navod o postojanju potvrde o prijemu novca, uvažena novinarka svjestno, da-kle, zlonamjerno prešućuje kako se Ivan Žurić u svom demantiju pozvao na zapisnik s ročišta za glavnu razpravu održanog dana u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-2247/ 10 ( ranije P-8683/06 ) dana 16. lipnja 2010. godine prema kojem je svjedok Helga Dethlefsen najprije izjavila kako je novac po naputku dr. Šupova predala muškoj osobi po imenu Žu-rić, tražila da se isti potpiše i tom smo prilikom bili prisutni samo on i ja. Dalje je na pita-nje punomoćnika tužitelja, gdje je potvrda potpisana, da li u banci, stanu, gdje, svjedokinja iskazuje da je to bilo u kući u kojoj stanujemo mi i dr Šupov. Na daljnje pitanje puno-moćnika tuženika gdje je točno primo predaja novca izvršena svjedokinja odgovara ispred banke gdje sam ja podigla novac, ispred banke je Ivan Žurić potpisao potvrdu i preuzeo novac. ( Sic ! )

 

Uvažena novinarka zatim svjestno, dakle, zlonamjerno prešućuje kako se Ivan Žurić u svom demantiju pozvao i na zapisnik s ročišta za glavnu razpravu održanog dana u predmetu Opći-nskog građanskog suda u Zagrebu P-2247/ 10 ( ranije P-8683/06 ) dana 06. lipnja 2011. godi-ne prema kojem svjedok Petar Fijačko iskazuje: Koliko ja znam njemu je gospođa Helga pre-dala novac ispred stana u Munchenu. Obzirom na protok vremena, ne mogu se sjetiti danas da li sam vidio primopredaju novca...  i zatim: ... mogu reći da sam vidio primo predaju.Tom pri-likom su brojane novčanice, jer tko ne broji 20.000 DM i bio sam prisutan brojanju.

Dakle svjedokinja jedanput tvrdi da je novac predala u stanu, a odmah zatim da je novac pre-dala ispred banke, a u svakom slučaju da osim nje i g. Žurića činu primo predaje novca nije nazočio nitko, da bi se onda ex abrubto pojavio svjedok Petar Fijačko koji tvrdi da je on bio nazočan činu primopredaje novca i vidio kako netko te novce broji.

Inače, Ivan Žurić je okolnosti zašto je podpisao prijam novca, a da novac nije primio detaljno opisao na ročištu za glavnu razpravu održanog u predmetu Općinskog građanskog suda u Zag-rebu P-2247/10 ( ranije P-8683/06 ) dana 02. ožujka 2012. i zapisnik s tog ročišta priložio uz svoj objavljeni demanti.

Poštovani,

Vašem objektivnom i neutralnom čitatelju prepuštamo odgovor na slijedeće pitanje: Tko tu laže, koza ili rog ?

U odnosu na navod uvažene novinarke, cit:

....objavljujemo prijavu Munchenskoj policiji uz dodatak kako smo u razgovoru sa brojnim osobama koje su ostvarile kontakt sa bračnim parom Žurić naišli na ponavljanje istog obra-sca karakteriziranja ovo dvoje ljudi. Naime, svi poznanici Ivana i Dunje Žurić sa kojima smo razgovarali dijele zajedničko iskustvo – strah od ovo dvoje supružnika.

Ono što se ponovo vrlo lako može uočiti jest da uvažena novinarka ne navodi tko su to mi koji smo razgovarali s brojnim odobama, kao ni koje su to osbobe, kada su i gdje s njima mi razgovarali, kao niti imena svih poznanika Ivana i Dunje Žurić s kojima su to mi razgovarali a koji da imaju zajedničko izkustvo - strah od ovo dvoje supružnika.

U odnosu na prijavu minhenskoj policiji Ivan Žurić je ovdje prisiljen ponoviti ono što je već iznio u svom demantiju, a što uvažena novinarka svjestno, zlonamjerno i drzko prešućuje i olako zaboravlja: Da je od Policijske uprave u Muenchenu zatražio obavijest da li su ovi faxevi zaprimljeni u toj policijskoj upravi, o čemu je izvjestio i sud, nakon čega je nećak Niven Zankov reterirao i na ročištu za glavnu raspravu u predmetu P-2247/10 ( ranije P-8683/06 ) od dana 02. ožujka 2012. izjavio da nema neposrednih saznanja da bi Ivan Žurić prijetio njegovom  ujaku, pok. Šupovu, već da je prema pričanju pok. Šupova njemu prijetio neki Ante.

U daljnjem tijeku sudskih postupaka, koji će zasigurno uslijediti, a osobito u postupku po tužbi zbog klevete temeljem članka 149 st 2 Kaznenog Zakona Republike Hrvatske, Ivan Žurić će zatražiti da sud koji bude vodio postupak zatraži putem međunardne pravne pomoći izjavu od minhenske policije o činjenici zaprimanja faxa sa navodnom prijavom pok. Šupova protiv Ivače Žurića, kaa i o činjenici odašiljanja odgovora višeg policijskog inspektora Maye-ra iz minhenske policije nećaku Nivenu Zankov  dana 31.10.2003. (?!?)

U odnosu na bitni dio našeg demantija uvažena novinarka se poslužila nedostojnom metodom korištenja logičke pogrješke Metabasis eis allo genos ( u slobodnom prijevodu ja o petku, ti o ponedjeljku ), odnosno korištenjem nedostojne i notorne erističke podvale “diversio attentio-nis, mutatio elenchi ” , pa se odvažila citirati nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kao ar-gumentaciju za svoje navijačko pisanje u korist jedne strane, naime, narečena bi novinarka, ako to već sam prije toga znala, morala uvažiti navod iz našeg demantija kako je člankom 6 st 3 Zakona o sudovima Republike Hrvatske uređeno kako pravomoćne ( a ne možda radije prvostupanjske ) sudske presude moraju svi u Republici Hrvatskoj poštovati i njima se pokoravati, pa to svakako i bezpogovorno vrijedi i za Vaš cijenjeni portal, kao i za uvaženu novinarku Ivu Anzulović, te kako je člankom 6.2. istog Zakona uređeno da pravomoćne presude smiju mijenjati samo za to nadležni sudovi i to u postupku pred-viđenom Zakonom, a što se u vom slučaju nije, ili bar nije još, dogovdilo, ali je ipak smatrala kako se ona ipak smije okušati i u obaranju pravomoćnih presuda za koje, inače, u nutar pravnog poredka Republike Hrvatske vrijedi presumpcija neoborivosti

( Res iudicata pro veritate habetur ).

Za potrebe ovog očitovanja, a kao podsjetnik našoj Ivi A., ovdje ponovo posebno citiramo dio pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru:

„ Osnovano prvostupanjski sud izvodi zaključak da nije od utjecaja na predmet sklapa-nja braka što je Ivan Šupov u matici vjenčanih napisao „ neč ja to „, jer je Ivan Šupov potpisao da sklapa brak, pa je nakon toga mogao pravnim sredstvima tražiti poništenje braka ili razvod braka, a što isti nije učinio. Ivan Šupov je u trenutku sklapanja braka 10. prosinca 2000. godine bio poslovno sposoban, imajući u vidu da je isti nakon sklapa-nja braka, točnije 2001. godine zaključio ugovor o darovanju svojih nekretnina upravo oštećenicima kao tužiteljima, tj. Nivenu i Georgu Zankovu. Oštećenici tijekom postupka nisu dokazali bilo čime da bi pokojni Ivan Šupov bio neubrojiv u vrijeme sklapanja bra-ka.“ ( Sic ! )

....................................................................................................................................................

I pored toga što ga je novinarka Iva A. svojim senzacionalističkim, neobjektivnim, pristranim i navijačkim pristupom u pisanju svojih članaka razočarala i kao ljudska osoba i kao novinar, Ivan Žurić i dalje uztraje u svom bezrezervnom slaganju i nesputanim suglasjem s autoricom predmetnog članka, uvaženom novinarkom Ivom Anzulović, u tome bi rasplet ostavinske raz-prave oko imovine koju je svojim naćacima ostavio dr. Ivan Šupov , mogao postati novim pravosudnim međunarodnim skandalom između Njemačke i Hrvatske, ali zbog sasvim drugih razloga.

Naime notorna odlučna činjenice u svim događanjima oko pokojnog dr. Ivana Šupova i nakon ovog njenog zadnjeg članka u kojem je tu činjenicu nije demantirala, već ju je svjestno ignorirala i pokušala sakriti od Vaših čitatelja jest da pok. dr. Ivan Šupov, uspješan liječnik, sposoban kirurg, veliki filantrop i humanist, kozmopolit i građanin svijeta te Republike Hrvatske nije umro prirodnom smrću, već od posljedica totalne anestezije koju, kao težki bolestnik od Parkinsonove bolesti, koji je bio pod stalnom terapijom specifičnih lijekova za Parkinsonovu bolest ( Madopar i dr ) i čija je krv bila zasićena tim lijekovima, nije smio primiti prije svekolikog i dugotrajnog čišćenja njegove krvi od tih lijekova, jer u protivnom ta totalna anestezija nuždno i neizbježno ima letalni izhod, kao što je to dobro poznato svakom liječniku obće prakse, a nekmoli specijalistu-anesteziologu.

Notorna odlučna činjenice u ovoj stvari i dalje ostaje da samo su dvije strane mogle imati ma-terijalni i svaki drugi interes za njegovu preranu smrt.

Notorna odlučna činjenice u ovoj stvari, također jest i kao takva ostaje za vječnost da dija-gnoza iz bolnice u Augsburgu, u kojoj, inače, nikada ranije nije boravio, već se izključivo liječio u raznim bolnicaama u Muenchenu, a u kojoj je bio podvrgnut totalnoj anestiziji, a da mu prije toga nije detaljno pročišćena krv i u koju bolnicu u Augsburgu ga nije odvela Ruža Soldo: suprapubična fistula, nije predstavljala neposrednu opasnost za njegov život.

U cijeloj ovoj stvari notorna je i odlučna činjenica također jest i kao takva ostaje za vječnost da dozvolu za podvrgavanje kirurškom zahvatu pok. Dr. Ivana Šupov, uz totalnu anesteziju, nije podpisala supruga Ruža Soldo.

Pok. dr. Ivan Šupov, uspješan liječnik, sposoban kirurg, veliki filantrop i humanist, kozmo-polit i građanin svijeta te Republike Hrvatske, po dubokom uvjerenju autora ovih redaka, nije zaslužio takav prelazak u vječnost, a oni kojih se to tiče, kao i uvažena novinarka koja im po-maže svojim navijačkim pisanjem će o svemu svakako imati priliku razmisliti u skladu sa svojom navlastitom eshatološkom odgovornošću, jer rečeno je: Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni  ( Iv 12, 24-26 ).

Sapienti sat !

Ivan Žurić