Od Jovana napravili superjunaka, napad u Vukovaru zaobišli u širokom luku

27.02.2016. 14:30:23

"Nesretni Jovan" dva je dana bio top tema svih medija, tv kuće nisu štedjele novac, našlo se i za put do Pakraca. S pričom da je pretučen samo zato što je Srbin osvanuo je i u Dnevniku HTV-a, a o (ne)svjesnoj aljkavosti novinara koji su s njim napravili priču doznalo se ubrzo - preko "malih medija" Verbalni, nacionalno obojani udarci ovih su se dana pretvorili u prave. Šake srpskih huligana ostavile su traga na tijelu hrvatskog mladića iz Vukovara, dok je pakrački mladić srpske nacionalnosti osjetio kako udaraju mladi Hrvati. Ipak, najveće udarce hrvatskom narodu zadali su hrvatski mediji koji su u ovom dvostrukom obračunu vidjeli savršenu prigodu za stvaranje jedne sasvim iskrivljene percepcije i uobličavanje istine koja to zapravo – nije. Vukovarska (ne)istina Vijest o pretučenom Hrvatu kojeg su vukovarski Srbi prebili na mrtvo ime, nekako i nije bila vijest. Pojedini mediji su o ovom brutalnom napadu izvijestili tek dva-tri dana nakon događaja – i to vrlo nježno i nepotpuno. Velika vijest o napadu srpskih nacionalista na hrvatskog mladića svela se na naslove poput “Pretučen mladi Vukovarac”, pri čemu se malo tko zapitao – krije li ovaj incident u sebi nacionalistički predznak? Da je događaj u Vukovaru puno složeniji od onog koji je predočen javnosti vidljivo je iz činjenice da su “mali mediji” (konkretnije, portali) donijeli pravu istinu o srpskim huliganima koji harače vukovarskim ulicama i ugnjetavaju hrvatsku djecu. Te noći, naime, nije napadnut samo jedan mladić… Velikosrpski trojac vozikao se ulicama i napao automobil s djecom poginulih hrvatskih branitelja-logoraša, pa i silovane Vukovarke. Jedan od srpskih navijača je u maltretiranju otišao i korak dalje, pa je repetirao i iz pištolja pucao prema mladim i preplašenim Hrvatima uz riječi “šta je, bre”… Da se majka jednog od napadnutih mladića nije oglasila pismom koje je uputila Miloradu Pupovcu, teško da bi za divljanje Srba po Vukovaru u ovoj mjeri šira javnost išta saznala. Na ovaj događaj reagirali su deseci što udruga – što privatnih osoba – i to oštrim i konkretnim priopćenjima. Ipak, malo je koje zaživjelo u medijima. Najzanimljivije je, zapravo, da od toliko medija koji pohlepno žude za pravom reportažnom pričom nijedan nije otišao o svemu izvijestiti s mjesta događaja… Sve u svemu, malo se gdje moglo iščitati kako je riječ o napadu Srba na Hrvate. Razlog? Najizvjesniji je onaj da bi tada priča o ugroženosti srpske nacionalne manjine (posebno vukovarske) te jačanju nesnošljivosti prema Srbima – izgubila na težini. Zašto je vodećim medijima vrlo važno “pumpati” priču o ugroženoj srpskoj nacionalnoj manjini, znaju oni koji ih drže. A da je tome tako, vrlo brzo potvrdila je priča o pretučenom mladiću iz Pakraca… Pakračka (ne)istina Medijsko jutro u Hrvatskoj osvanulo je tako da su nas sa svih, ali svih naslovnica promatrale oči s plavim podljevima. Bilo je to pretučeno lice Jovana Matijevića, iznad čije su fotografije vrištali naslovi “Hrvati ga pretukli zato što je Srbin”, “Srbin iz Pakraca pretučen zbog imena”, “Srbin pretučen zbog pjesme”, i slično… I uistinu, malo je koji čitatelj ostao neosjetljiv na fotografiju pretučenog Jovana, a i na medijska izvješća u kojima se tvrdilo kako je “u pitanju napad izrazito nacionalističkog karaktera, pri čemu je nedužni mladić od hrvatske šake nastradao zbog odabira srpske pjesme na džuboksu”. Puna dva dana “nesretni Jovan” bio je top tema svih medija, a televizijske kuće nisu štedjele novac, pa se tako našlo i za put do Pakraca. Jovan Matijević je sa svojom pričom o tome kako je pretučen samo zato što je Srbin osvanuo i u Dnevniku HTV-a, a o (ne)svjesnoj aljkavosti novinara koji su s njim napravili priču doznalo se ubrzo – i to opet od “malih medija”. “Jovan nije pretučen zato što je Srbin, već zato što je četnik”, zaključiše novinari “malih medija” kojima nije bilo teško pročešljati Jovanov profil na Facebooku. Iznenađenje koje je tamo zatečeno zapravo i nije bilo iznenađenje. Na fotografiji se osim Jovana s razvučenim osmijehom i harmonikom našla i njegova baka sa šajkačom i četničkim oznakama! Upravo onaj dio koji su “vrhunski” novinari prešutjeli, a zbog kojeg su svjedoci incidenta u Pakracu tvrdili: “Jovan nije napadnut zato što je Srbin, nego zato što je četnik! Na društvenim mrežama se hvali takvim fotografijama!” Da stvar bude još gora, kasnije se utvrdilo i sljedeće: Jovan u kafiću čak nije pretučen zbog naručivanja pjesama dueta „Žare i Goci“ u kojima slavi četnike, Madića, Karadžića… – neki od „hitova“ su “Ja sam rođen đe džamije nema”, “Da zna bula kakva je slanina”, “Mitraljez”… – nego nakon svađe u kojoj je on prvi potegnuo šaku na hrvatskoga mladića… No, Dnevnik o tome nije rekao ni riječ, tisak ni slova, a portali su (uz izuzetke) – zanijemili. Medijska režija je uspjela, pacijenti su, srećom, preživjeli. No, Hrvati su svakako najveća žrtva ovog medijskog spina. Nakon ovakvog informiranja zacijelo su se prije sna zapitali: “Jesmo li uistinu toliko loši”?

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.