Održana Tribina 'Više od dva tjedna – Braniteljice grada Zagreba'

U Zagrebu je dne 07.03.o.g. povodom 8.ožujka, medjunarodnog dana žena održana tribina pod nazivom „Više od dva tjedna“ - Braniteljice grada Zagreba“. Tribinu je moderirao Gordan Masnjak (HD), a na tribini su govorili u ime organizatora: Veljko Vičević (direktor Organizacije I:S:P:I:Tp, ratni zapovjednik 148 br HV, Bruno Čavić (Predsjednik UDVDR RH.-PGZ, doktorantica povijesti, mr Izabela Jakarić Vonić (Organizacija I:SP:I:Tp), Ljiljana Canjuga, dipl soc. r., RVI, braniteljica (Organizacija I:S:P:ITp). Danas se u Hrvatskoj o braniteljicama rijetko govori, kao da nikada nisu ni postojale, niti su se borile rame uz rame sa svojim suborcima i sudjelovale u stvaranju hrvatske države. Dapače, sam pojam braniteljice danas i ne postoji, jer nema zakonske obveze kojom bi se definirao spol, pa tako braniteljice postaju branitelji i time se u biti potpuno gubi uloga žena koje su u Domovinskom ratu, najčešće na prvim crtama, branile Hrvatsku. U vrijeme kada su mnogi muškarci u najboljim godinama i najboljoj fizičkoj spremi, poput našeg premijera i našeg precednika bježali u inozemstvo ili se skrivali po podrumima, te povlačili debele veze kako ne bi bi bili mobilizirani, te su žene zauzimale njihova mjesta u obrani Domovine. Čak je 21.000 žena učestvovala u obrani Hrvatske, od kojih je 14.194 sudjelovalo u borbenom sektoru. Ako uzmemo u obzir koliki je bio stvaran broj onih koji su se dragovoljno uključili u obranu zemlje, ove su brojke impresivne i puno govore o našim ženama koje nisu oklijevale uzeti oružje u ruke u trenutku kada im je bila ugrožena zemlja, obitelj i cijeli narod. U ratu je poginulo 766 braniteljica, a 1.300 ih je ranjeno. One koje su preživjele, danas su majke, supruge, zaposlene žene ili žene koje imaju puno manje od navedenog, no svima njima jedno je zajedničko: za svoju zemlju one jednostavno ne postoje. Skupa sa maloljetnim dragovoljcima, invalidnim osobama i strancima koji su nam došli pomoći braniteljice sačinjavaju tzv skupinu 'Osoba koje nisu imale obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nisu regulirale vojnu obvezu'. Mišljenja smo kako naša zemlja braniteljicama duguje bar to da ih nazove pravim imenom kako bi ih buduće generacije ili one koje su tek stasale i o Domovinskom ratu ne znaju puno tretirale onako kako zavrijedjuju: Žene ratnice, koje su imale hrabrosti i srca u trenucima kada ih puno muškaraca nije imalo i koje nisu oklijevale riskirati svoje živote kako bi mi svi skupa imali bolje sutra. Toliko se valjda može učiniti za hrvatske braniteljice. Autor: dragovoljac.com