Ovaj izniman čovjek, liječnik, vođa pakračkog ogranka HDZ-a i predsjednik regionalnog Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, još se 1984. zamjerio Srbima, jer je jednom svojem pacijentu Stevi Majstoroviću u zdravstveni karton, prigodom pregleda, u rubriku zanimanje upisao izraz „umirovljeni časnik“ umjesto „penzionirani oficir“. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz hrvatskog Domovinskoga rata posthumno je proglasila dr. Ivana Šretera – Junakom hrvatskog Domovinskoga rata. Rođen je u Pakracu, 22. prosinca 1951., a posljednji put je viđen živ 29. kolovoza 1991. Nakon izbijanja velikosrpske pobune 1991. zalagao se za nenasilje te je pozivao Srbe na mir i prestanak terora. Četnici su sredinom kolovoza 1991. postavili barikadu na cesti s namjerom da otmu dr. Šretera, koji im je bio – trn u oku. U tome su i uspjeli. Jedan dio nevinih Hrvata odvodili su u selo Bučje, gdje je bio jedan od najstrašnijih srpskih logora, a dr. Šretera su navodno zatočili u nekoj napuštenoj kući u selu Branešci. Tamo su ga maltretirali, tukli, gazili, poput životinje. Kasnije su i njega odveli u logor Bučje. Posmrtni ostaci dr. Šretera do danas nisu nađeni. Ako tko zna nešto o ovom hrvatskom velikanu i humanisti, onda to mora znati Srbin Veljko Džakula i njegovi sateliti. U Hrvatskoj je 30. kolovoza obilježen Međunarodni dan nestalih osoba. Kao da i nije. Srbi ni danas ne žele otkriti gdje su ubili i zakopale nevine Hrvate, bez obzira što je prikrivanje zločina također kažnjivo djelo. Dakle, Džakula (inače, bivši predsjednik SDSS-a za područje zapadne Slavonije i četnički borac za otadžbinu, kojeg su, kao ratnog zločinca, zarobili hrvatski policajci) i slični pomozbog junaci, gdje ste sahranili dr. Šretera, ali i niz drugih hrvatskih junaka? Šreter je jedno vrijeme radio u Općoj bolnici u Pakracu, a zatim je bio ravnatelj bolnice u Lipiku. Prema nekim saznanjima ubili su ga i neki njegovi bivši pacijenti, Srbi, kojima je spašavao i živote! Ovaj izniman čovjek, liječnik, vođa pakračkog ogranka HDZ-a i predsjednik regionalnog Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, još se 1984. zamjerio Srbima, jer je jednom svojem pacijentu Stevi Majstoroviću u zdravstveni karton, prigodom pregleda, u rubriku zanimanje upisao izraz „umirovljeni časnik“ umjesto „penzionirani oficir“. Kad je ova informacija stigla u javnost, srpski književnik Goran Babić, ondašnji partijski komesar u kulturi, javno je optužio Šretera za zlonamjernost i navodne veze s ustašama i niz drugih neosnovanih teza, i na kraju implicirao kako bi ga trebalo mučiti i ubiti. Taj svoj „esej“ o dr. Šreteru kao ustaši, Babić je objavio u Nedjeljnoj Dalmaciji (28. listopada 1984.), kad su u tim novinama žarili i palili Duško Mužibrada, Zoran Erceg, Zlatko Gall i Srećko Lorger. Nakon ove hajke, dr. Šreter (branio ga je dr. Milan Vuković) osuđen je na kaznu zatvora od 50 dana, jer je „na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao socijalističke, partijske i nacionalne osjećaje građana!“ Dr. Ivan Šreter je iznimno cijenjen u pakračkom i lipičkom kraju, ali i šire. Njegovo životno djelo najbolje dokazuje da su srpski četnici, odnosno agresori masakrirali i ubijali sve što hrvatski diše, pa i ovakvog čovjeka-humaniste, koji se isključivo demokratskim, odnosno Gandijevskim putem borio za mir, pravdu i slobodu. Obećanje i priželjkivanje jednog Babić se na žalost i ostvarilo. Stoga je ovom čovjeku, junaku nad junacima, posthumno dodijeljeno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Da se ne zaboravi! Priznanje će uskoro biti uručeno na posebnoj svečanosti, a dosad su ga posthumno primili dr. Franjo Tuđman, dr. Juraj Njavro, Marko Babić, ratna vukovarska bolnica, Kata Šoljić, Mile Dedaković-Jastreb, generali Gotovina i Markač i drugi.