Ona to, ipak, nije zaslužila

Od ljudi koji su na predsjedničkim izborima dali svoj glas Kolindi Grabar-Kitarović vrlo često se može čuti kako ona sljedeći put neće više dobiti njihov glas. Ogorčenje je izazvano posjetom Aleksandra Vučića Zagrebu i Vrginmostu, koji je samim svojim dolaskom, nastupima i govorima podsjetio na vrijeme agresije, probudio frustracije i traume. Predsjednica apelira na razum umjesto srca, pa odazivajući se tom pozivu, sada nakon što se cijela stvar malo ohladila možemo mirnije zaključivati. Razgovarati svakako treba pa i s onima koji nemaju dobre namjere. No, predsjednica je pogriješila pozvavši Vučića odmah nakon provokativne izložbe o Jasenovcu u UN, koju je organizirala srbijanska vlada kao optužbu današnjih hrvatskih vlasti za ono što se događalo četrdesetih godina prošlog stoljeća. Pogrešna je bila i izjava kojom je protivnike posjet okarakterizirala marginalnom skupinom. Unatoč njezinim suprotnim tvrdnjama, ostao je dojam kako nije bilo koordinacije s Vladom i Andrejom Plenkovićem, koji se lagano ali primjetno distancirao. Nadasve, posve je neprimjerena pompa stvorena oko dolaska srbijanskog vođe koji je dočekan kao drag gost i prijatelj, s pozornošću kakva bi bila poklonjena, eventualno, još samo Donaldu Trumpu. Nekoliko dana poslije u Zagrebu se s gospođom Grabar-Kitarović susreo Filip Vujanović, crnogorski predsjednik, o čemu je, što je druga krajnost, objavljeno cilih pet agencijskih redaka. Radni, diskretni susret i s Vučićem, uz prethodni dogovor oko nekih otvorenih praktičnih pitanja, nikome ne bi smetao. Nije se mogao izbjeći ni dojam kako cijela ceremonija bijaše po nalogu i u režiji SAD-a, što narušava autoritet državnice i suverenost države. No, ipak, zar se jednim potezom, čiji će se rezultati, uostalom, tek vidjeti, može izbrisati sve ono dobro što je Kolinda Grabar-Kitarović donijela svojom pojavom na Pantovčaku. Napravila je rez u odnosu na okorjeli titoizam, olakšala je političke tenzije u zemlji, nije skrivala svoje domoljublje i afirmativan odnos prema Domovinskom ratu, okrenula se srednjoj Europi, inicirala je promjene u diplomaciji opterećenoj projugoslavenskim kadrovima, pokazivala je izraziti interes za položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, nije nasjela na Pupovčev „Hristos se rodi“... Zanimljivo, Kolindini „desni“ kritičari našli su se nehotice i prividno u istoj kompaniji s onima kojima sam Vučić ne smeta toliko koliko ona sama, i to od samog početka mandata. Istina, da su sutra izbori ona ne bi pobijedila, ali tko bi? Možda Josipović, Sanader, Milanović, ili opet Stjepan Mesić. Predsjednica, a možda je tu i ključ svih problema, ima nedopustivo loš savjetnički tim, uključujući i onog glavnog vanjskopolitičkog savjetnika, velikog lobista, sitnog trgovca i genijalnog matematičara koji je uspio dokazati da se jedno cijelo sastoji od tri polovine. Josip Jović / Slobodna Dalmacija