ORKAN: ‘Putin je odlikovao ruske novinare čije sam ubojstvo ja istražio’

Evo što je sve otkrio Ivica Pandža. Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, za Nacional otkriva kako se nakon teškog ranjavanja i umirovljenja posvetio istraživanju agresorskih ratnih zločina u Domovinskom ratu te pomogao razotkrivanju istine o pogibiji dvojice ruskih novinara. Ruska državna agencija TASS 20. ožujka objavila je da su ukazom predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, zbog iskazane hrabrosti, požrtvovnosti i borbe za istinu, posmrtno ordenom za hrabrost odlikovani novinari Viktor Nogin i snimatelj Genadij Kurinov, djelatnici državne televizije tadašnjeg SSSR-a. Dvojica ruskih novinara ubijena su 1. rujna 1991., kada su plavom Opel Omegom s diplomatskim pločicama SSSR-a, na svom putu iz Beograda prema Zagrebu, izlazili iz Kostajnice prema Petrinji. U selu Panjani, pripadnici milicije samoproglašene Republike Srpske Krajine izrešetali su automobil, a nesretne novinare ubili i zapalili ih s vozilom. Tako je ponovno privukla pozornost javnosti kontroverzna priča u kojoj je godinama prikupljajući dokumentaciju veliku ulogu odigrao hrvatski branitelj Ivica Pandža Orkan. Evo što je sve otkrio Ivica Pandža – Orkan Viktor Nogin Poznati ruski novinar državne radio televizije SSSR-a, zagrebački student hrvatskog jezika s ratnim iskustvom izvještavanja iz rata u Afganistanu. U svojstvu vozača vozila Opel Omega plave boje diplomatskih registarkih oznaka 010-A-155 označeno oznakom TV na prednjoj haubi, te istaknutom bijelom zastavom kod mjesta suvozača, sa akreditacijama i srpskih i hrvatskih vlasti, zajedno sa: Genadiyom Kurinnoy rođenim 10.5.1950. godine u gradu Nikolaev u Ukrajini, gdje je njegov otac radio kao profesionalni vojnik. Onda se obitelj preselila u grad Orel (Orao u prijevodu), gdje je Genadyj pohađao školu, volio je fotografiju i filmove. Njegov prvi film bio je o eskadrili “Normandija-neman”. Dobitnik je nagrade na natjecanju amaterskih filmova. Godine 1967. Genadiy je upisao državni fakultet kinematografije. Nakon završetka radio je u studiu za distribuciju i proizvodnju filmova Belarusfilm. Godine 1976. počeo je raditi u studiu Ekran kronike za državnu televiziju.Godine 1978. upućen je raditi u Mozambik u dopisničkoj kući kao snimatelj kronike za državnu televiziju, a od 1984. godine radio je u Portugalu. U ljeto 1991. godine je bio upućen na rad u dopisništvo državne televizije SSSR-a u Beogradu. A ovako je sve bilo… Krenuli su 1. rujna 1991. godine autoputem iz Beograda u Zagreb. S autoputa su sišli u Novskoj i pravcem Jasenovac-Hrvatska Dubica-ušli u Hrvatsku Kostajnicu koja je u to vrijeme (11 dana prije pada grada) bila pod kontrolom hrvatskih snaga. U Hrvatskoj Kostajnici obavljali su svoj novinarski posao snimajući po gradu intervijue sa više osoba-hrvatskih civila, pripadnika ZNG-a i hrvatske policije. U svim razgovorima ispoljavali su želju da nastave putovanje iz Hrvatske Kostajnice prema Petrinji i dalje prema Zagrebu.Upozoreni od više osoba s kojima su razgovarali, da cesta Hrvatska Kostajnica-Petrinja nije sigurna za promet i da su na istoj mogući problemi s odmetničkim srpskim bandama, Viktor Nogin (bivši student hrvatskog jezika u Zagrebu) na dobrom hrvatskom jeziku je rekao: Nemojte se bojati, ja imam iskustvo iz afganistanskog rata, vi Hrvati ste dobi ljudi, a srbi su naša braća. U poslijepodnevnim satima Viktor Nogin i Genady Kurinnoy krenuli su iz Hrvatske Kostajnice cestom u pravcu Petrinje. Na cesti u selu Panjani srpski teroristi s postavljene barikade pucali su u vozilo kojim je upravljao novinar Viktor Nogin, dok je na zadnjem sjedalu vozila (zbog boljih mogućnosti snimanja) bio snimatelj Genady Kurinnoy. Nakon što je vozilo stalo, a vozilu prišli pripadnici srpskih paravojnih snaga, ranjeni Viktor Nogin je rekao: Ne pucajte, mi smo vaša braća. Ove riječi nisu imale odjeka, već je zapovjednik srpskih pobunjeničkih snaga viknuo: vi ste ustaški špijuni, paljba! Nakon što su Viktor i Genady ubijeni, srpski teroristi su opljačkali opremu iz vozila, te zapalili vozilo s leševima.Sutradan lokalni komadant bataljona, rezervni poručnik JNA Mirko Zebić naredio je srpskim pobunjenicima Zoranu Pralini i Željku Vraneševiću da olupinu s izgorjelim leševima sakrivaju što su isti i učinili, te olupinu sa izgorjelim leševima odvukli 3.5 km u dubinu teritorije koju su tada kontrolirali pobunjeni srbi. Dana 12.rujna 1991. godine srpski teroristi okupirali su cijelo područje Hrvatske Kostajnice. Dio hrvatskih branitelja i civila završio je u logoru Manjača kod Banja Luke, dio u logoru Glina, stotinjak osoba uspjelo se probiti cestom Hrvatska Kostajnica do tada neokupirane Hrvatske Dubice i dalje. Nastala je medijsko-diplomatsko obavještajno politička zavrzlama u kojoj su srpski teroristi za smrt Viktora Nogina i Genadya Kurinnoya optužili hrvatske snage, a tadašanja Hrvatska, još uvijek nepriznata država, teško se mogla braniti od ove monstruozne optužbe. Do danas nisu pronađene kosti dvojice ubijenih ruskih novinara, a supruge Galina Nogin i Galina Kurinnoy s kćerkom Dariom i sinom Nikitom, te kćerkom Marijom (1973.) i sinom Ivanom (1981.) u potrazi su za istinom o njihovoj smrti. Počinitelji ovog zločina su i dalje na slobodi…