Otkrivamo: Srbi u Hrvatskoj masovno odbijaju koristiti ćirilicu i materinji jezik

U jeku napetosti oko uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovaru, Vlada je u saborsku proceduru poslala Izvješće o provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te o utrošku sredstava iz državnog proračuna za 2012. za potrebe nacionalnih manjina. Ono nedvojbeno pokazuje kako, primjerice, srpskoj nacionalnoj manjini ćirilica i materinji jezik uopće nisu na vrhu prioriteta. Kao što su to hrvatskoj Vladi ili premijeru Milanoviću koji je prije dva dana kazao kako je "ćirilica najvažnije hrvatsko pitanje".

Naime, ministar uprave Arsen Bauk je još u ožujku prošle godine donio Naputak za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj kojim su propisani načini ostvarivanja prava na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina u postupcima koji se vode pred državnim tijelima. A ti su rezultati prema priznanju same Vlade katastrofalni.

Jer ako se pogledaju podaci o broju predmeta pred općinskim i prekršajnim sudovima koji su tijekom 2012. vođeni na jeziku nacionalnih manjina vidljivo je da su tu mogućnost koristili samo pripadnici talijanske nacionalne manjine. U prošloj je godini na općinskim i prekršajnim sudovima vođeno ukupno 487 postupaka u kojima su se pripadnici nacionalnih manjina mogli koristili svojim jezikom i pismom, a to su pravo iskoristila samo dva Talijana(?!).

Štoviše, tijekom prošle godine povećao se broj postupaka u kojima su pripadnici nacionalnih manjina odbili pravo korištenja manjinskog jezika na sudovima (u 2011. to je pravo odbijeno u 338 slučajeva, a u 2012. u 487 slučajeva). Od tog broja svoje pravo nije konzumirao niti jedan od 183 pripadnika srpske nacionalne manjine.Ništa bolji pokazatelji nisu ni kada su u pitanju osobne iskaznice na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Inače, obrazac osobne iskaznice za osobu pripadnika nacionalne manjine tiska se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i na jeziku nacionalne manjine. Samo izdavanje navedenih isprava ovisi o njihovom traženju od strane pripadnika nacionalne manjine, a podaci pokazuju da i taj broj pada: izdano je 2608 takvih dokumenata za pripadnike talijanske nacionalne manjine (koja je tek treća nacionalna manjina u RH sa 0,42 posto u ukupnom udjelu stanovništva prema popisu iz 2011.). Najveća nacionalna manjina – srpska (koje ima 4,36 posto u ukupnom broju građana RH) ni ovom se mogućnošću nije nešto pretjerano koristila jer je od 200 tisuća pripadnika srpske zajednice osobnu iskaznicu zatražila samo 81 osoba.

Iako i ovo izvješće nedvojbeno pokazuje kako predstavnicima srpske nacionalne manjine pitanje dvojezičnosti nije najvažnije životno pitanje, to nije obeshrabrilo hrvatskog premijera koji je od resornih ministarstava zatražio da se sa uvođenjem dvojezičnih natpisa u Vukovaru nastavi. Polako i postupno, ali do kraja, kako to predviđa zakon. Prema Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH slijedeće nakon imena institucija na redu je uvođenje dvojezičnih imena ulica i trgova, naziva pojedinih mjesta i geografskih lokaliteta na području Vukovarsko-srijemske županije ali i pisani prometni znakovi i druge pisane oznake u prometu.

Tako bi se moglo dogoditi da u Vukovaru opet preko noći netko na prometnicama ispiše naziv "Stop" ili "Škola" na pismu srpske nacionalne manjine, a ne treba ni spominjati kako bi izgledali nazivi, recimo, ulice Domovinskog rata, Trga hrvatskih branitelja ili Trga žrtava Ovčare na ćirilici!!!  A za to će Milanoviću trebati i malo jače snage MUP-a.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE