'OTKRIVAMO': Tko najviše pije u Jutarnjem listu? Loče li se uopće?

Odmah na startu, kako ne bi bilo nesporazuma, treba biti pošten pa reći da gazda Pavić ne pije više, pije li manje ne zna se, zna se da je uživao u skupocjenim šampanjcima s Ivom Sanaderom i svojim srednjoškolskim šegrtom Davorom Butkovićem, od kada Sanadera nema u Banskim dvorima gazda se naglo otrijeznio. Hrvati odahnuli, s obzirom kako se dobrim dijelom lokalo iz njihovog džepa. Uostalom, dijabetes i alkohol nikako ne idu zajedno, kad vrag dođe pod svoje kola obično nezaustavljivo klize prema ponoru. No pustimo vragove na miru s obzirom kako se delegacija Jutarnjeg lista već danima nalazi u Međugorju, neslužbenom Marijanskom svetištu koje je postalo predmet opsesije Pavićevih pretorijanaca.  Vragovi, rekao bi narod, dolaze i kad ih ne zovete, poglavito tada. Vratimo se mi osnovnoj temi u ovo vrijeme berbe grožđa kad ljudi naprosto ne mogu odoljeti dobroj kapljici, pogotovo ukoliko ih drugi časte, pa još ako su prisiljeni ih natakati dok lova stiže iz državne blagajne tko sretniji kod njih. Rekli smo da gazda ne pije više, za manje ne bismo stavili ruku u vatru, apsolutni šampion, usprkos činjenici da iz Splita te Beograda galopira mlada garda u kasnim četrdesetima, još uvijek je veliki prijatelj pokojnog Vlatka Markovića te istovremeno veliki neprijatelj Zdravka Mamića, Tomislav Židak. Novinar iz Maksimirske šume zaštitni je znak hrvatskih vinarija, rekli bi zlobnici, i ne bi bili u pravu, naime, Židaka poznaju daleko van hrvatskih granica, za razliku od Butkovića, Židak ipak nije malograđanska sirovina koja je odjednom u džepu pronašla sto tisuća eura i pomislila kako je završila nešto više od srednje škole, dakle, lovočuvar iz Maksimirske šume ne bira, tamani što se stigne, najvažnije ipak da pritom nikome, osim sebi i svojim kolumnama, ne šteti. Spomenuli smo Davora Butkovića? Naravno, on to, dakle, konzumira određene količine alkohola u dozvoljenim granicama, radi 'natanane', što bi rekao glavni Židakov konkurent Boris Dežulović, ovo 'natanane' znači da ne loče, pije umjereno i samo u odabranom društvu koje mu može, bilo koristeći se novcem poreznih obveznika, bilo vlastitom lovom, omogućiti kvalitetnu pijanku, već spomenuti Sanader je to vrlo dobro znao, ni Milanović ne zaostaje previše. Ukratko, kad je u pitanju Butković o lokanju nema govora, bilo bi, čak i za njega, preskupo. Ali, evo ga, Dežulović, jedan od najhrabrijih beogradskih novinara koji je pred milijunskim auditorijem priznao da pije te da mu zbog toga žao nije. Domovinski rat, kako reče, jednim dijelom proveo je podnapit, tijekom jedne takve seanse učinilo mu se da je ispred sebe vidio Thompsona, no, puno godina kasnije shvatio je kako se ipak radilo o materijalizaciji lika uslijed prekomjernog isparavanja alkoholnih para. Kako bi potkrijepili ove naše tvrdnje, koje je Dežulović sam priznao, recimo da se spomenutom novopečenom Beograđaninu redovito oko dva iza ponoći javlja izmišljeni prijatelj – Kožo, kako bi mu ispričao vic. Analogno tim činjenicama vi sami zaključite je li posrijedi lokanje. Šteta što u Slobodnoj Dalmaciji ili Jutarnjem listu ne piše Predrag Lucić – Trafika, poker asova bio bi kompletan. No, koga nema bez njega se mora, nismo zaboravili konjak intelektualca, muškarčinu bez brkova, Antu Tomića, iako se čovjek reformirao nedavnim posjetom Brdu ukazanja u Međugorju legenda je ostala, splitski konobari, poglavito u Havani, nisu zaboravili. Navodno se u Splitu priprema novi proizvod koji bi s vremenom trebao postati zaštitni znak svih ljubitelja žestice Splitsko-dalmatinske županije, tamošnje destilerije rade punom parom, na scenu dolazi konjak 'Tupoglavac', s velikom slikom Ante Tomića u šeširu koja dominira licem boce. Iako, navodno, Tomić ne pije više ništa osim rakije.  Na Juricu Pavičića nećemo ovog puta trošiti riječi, čovjek se rodio trijezan te takav i ostao, što se da vidjeti iz njegovih tekstova objavljenih u izdanjima EPH. Snježana Pavić i Jelka Lovrić, na radost obožavatelja, uopće ne piju, trijezne su svaki dan, od jutra pa dokle već to ide... Na kraju, kako je i red, valja spomenuti ponovno gazdu Pavića, nekima se možda učinilo da gazda ipak potajno pije, kao na jahti sa Sanaderom svojedobno, posebno se tako nešto čini Hrvatima s obzirom na milijunske dugove velikog gazde, znate kakav je naš narod, ako si dužan, misli si on, dakle, narod, mora da si sve zapio.  Nema narod pravo. Foto: Tinolovka-news Izvornu vijest možete pogledati OVDJE