Gotovo je nevjerojatno da se tijekom svih ovih godina lova na kapetana Dragana sustavno kriju i ne istražuju osobe koje su zajedno s njim bile neposredni akteri oružane pobune kao i počinitelji niza zločina. Koliko znamo imena i prezimena tih osoba ne nalaze se čak niti u optužnom spisu hrvatskog Državnog odvjetništva, a dobar dio njih i danas nesmetano živi na širem području Knina. Dnevno ekskluzivno donosi njihova imena. Nakon dvadesetogodišnje potrage i devetogodišnjeg pritvora u Australiji, Dragan Vasiljković poznatiji kao kapetan Dragan konačno se našao u rukama hrvatskog pravosuđa koje ga traži zbog optužbi za ratne zločine počinjene dok je bio paravojni zapovjednik u tzv. ‘Krajini’ 1991. i 1992.godine. Po optužnici koju je objavilo tužiteljstvo Šibensko-kninske županije, Vasiljković je mučio ratne zarobljenike, naredio njihovo ubijanje i zapovijedao napadom na Glinu u kojem je bilo civilnih žrtava. Australsko pravosuđe oklijevalo je s izvršenjem odluke o izručenje donesene još prije pet godina, no sada je sve gotovo i Vasiljković će se morati suočiti s teškim optužbama. Međutim, gotovo je nevjerojatan napor mainstream medija, pa čak i nekih u Hrvatskoj koji su prema do sada viđenom debelo upregnuti u funkciju relativiziranja zločina Dragana Vasiljkovića. Srbijanski mediji zadnjih mjeseci pokušali su na sve moguće načine popraviti njegov face lifting prikazujući ga kao legendu, avanturista i ‘rodoljuba’. Pri tome se išlo tako daleko da su ti isti mediji njegove egzaktne vojne poraze pretvarali u velebne pobjede kako je to inače običaj u srpskoj povijesti koja je sve svoje vojne poraze pretvorila u “velike pobjede”. Primjerice, srbijanski su mediji pokušali povijesnu istinu o njegovom porazu u Škabrnji u srazu s 9. bojnom HOS-a predstaviti kao herojsku pobjedu. Naravno, kreatori takvog mijenja udarili su odmah u glavu i jednu od najznačajnijih bitaka Domovinskog rata čime bi im poslije bio olakšan put ka difamiranju ostalih hrvatskih ratnih postrojbi i pobjeda Hrvatske vojske. Zašto DORH ne istražuje dvojicu najbližih Vasiljkovićevih pomoćnika? Ipak gotovo je nevjerojatno kako se tijekom godina, a posebice posljednjih devet godina od kada je Vasiljković uhićen, sustavno kriju i ne istražuju osobe koje su zajedno s njim izravno bile neposredni akteri oružane pobune kao i počinitelji niza zločina. Koliko znamo imena i prezimena tih osoba ne nalaze se čak niti u optužnom spisu hrvatskog Državnog odvjetništva što je potpuno neshvatljivo jer se za proteklih desetak godina mogla napraviti daleko kvalitetnija optužnica. Naime, u ovakvom zahtjevnom i medijski eksponiranom slučaju koji će biti prepun oprečnih iskaza i reakcija, lako se može dogoditi i pravo potonuće dobrog dijela Vasiljkovićeve optužnice. Nešto slično što se dogodilo i sa optužnicom protiv Milana Španovića koji je nakon višegodišnje pravne bitke izručen Hrvatskoj, a u međuvremenu je na ponovljenom suđenju u Zagrebu nepravomoćno oslobođen optužbi za ratne zločine u selu Maji pored Gline. Dakle, sudit će se vođi dok su njegovi pobočnici na slobodi i što je najžalosnije isti nikada nisu bili ni predmetom obrada i da stvar bude još apsurdnija i nevjerojatnija, dobar dio njih i danas nesmetano živi na širem području Knina. Zločin(c)i i njihova imena Tijekom agresije srbijanski mediji su kapetanu Draganu poklanjali dosta prostora poglavito kada je došao u sukob sa kninskim zubarom Milanom Babićem radi kojega je jedno vrijeme morao napustiti tzv. “Krajinu”. Kapetan Dragan je u medijima u to vrijeme “promovirao” svoje omiljene pripadnike koje je proizveo u kampu za obuku u Golubiću da bi ih potom”istesao” na kninskoj tvrđavi do mjere, kako je i sam kazao, da su mogli golim rukama i zubima počupali svu travu velebnog kamenog zdanja, nakon čega su napravili niz zlodjela na Ljubovu, Glini, Škabrnji i drugim okupiranim mjestima… Koliko znamo optužnica protiv Vasiljkovića u mnogome se primarno temelji na iskazima preživjelih i pretučenih zatvorenika u kninskim kazamatima koji su pretrpjeli neviđena zvjerstva, dok je ista primjerice manjkava za zločine počinjene na području Gline iako se svih ovih godina imalo vremena istražiti ljude Borislava Mikelića koji su uz Draganove specijalce bili direktno involvirani u zločine. Primjerice: Dragan Vujičić Bego, pa izvjesni Momčilović, Ljiljak, Metikoš, kao i palestinac Kami kojega je Borislav Mikelić imao za tjelohranitelja. Tada upravo nakon okončanja glinske epizode, specijalci kapetana Dragana, njih 21 vraćaju se na kninsko područje s crvenim beretkama koje im je za izuzetne zasluge osobno dao njihov zapovjednik nemajući tada nikakva prikladna odličja. Tu priču je upravo kapetan Dragan iznio u srbijanskom dokumentarcu “Jedinica”, gdje je kazao da su njegovi kninski specijalci bili preteča zloglasnoj Jedinici za specijalne operacije koja je bila izravno pod zapovjedništvom Državne bezbednosti Srbije. Crvene beretke i “Knindže” Povratkom u Knin svojim su bahatim ponašanjem izazvali antagonizam s ostalim ‘krajiškim’ postrojbama i pripadnicima JNA, što je rezultiralo njihovim raspuštanjem od strane kninskih političkih moćnika i to u trenutku kada je kapetan Dragan bio u Beogradu gdje je na konferenciji za tisak zajedno sa Savicom Medakovićem Sašom optužio Babića da ne želi ‘Krajinu’ pripojiti Srbiji. Paralelno s tom emisijom na krajišku je televiziju po istom zadatku poslao je Živojina Ivanovića – Crnogorca, Petra Crnobrnju, Milana Pupovca iz Medviđe i Milana Dobrotu, pri čemu je već tada od javnosti dobro skrivao svoja dva prva pobočnika – Nikolu Simića zvanog Cigo, srpskog ekstremistu iz mjesta Orlić kod Biskupije koji je u vojnoj hijerarhji JSO-a vrlo brzo “zbog zasluga” dogurao do čina pukovnika, a danas živi u Beogradu. Jedno je vrijeme radio u beogradskoj žandarmeriji. Za Simića se veže još neobjavljeni podatak kako je bio osnivač i prvi zapovjednik jedinice za specijalne operacije pod nazivom “Knindže” koje je oformio i potom proširio sa 17 Vasiljkovićevih pripadnika čiji spisak Dnevno posjeduje. U svemu je najintrigantnije što i danas dobar broj pripadnika te zloglasne postrojbe nesmetano živi na širem kninskom području. Ipak, kao šlag na tortu nesposobnosti hrvatskih istražnih organa i policije u cijeloj ovoj priči, Dnevno po prvi put donosi ime iznimno dobro skrivanog drugog glavnog pomoćnika kapetana Dragana. Riječ je o Draženu Duporu iz Knina, porijekom iz Like koji je bio najbolji Draganov instruktor i koji danas živi u SAD-u /adresa poznata autoru teksta/. Dupor je osoba koja je s glinskog područja prva donijela crvenu beretku u Knin. Beretka je svoju promociju imala na sahrani Savice Medakovića Saše, suborca i Draganovog vojnika koji je u lipnju 1992. poginuo u okršaju s hrvatskom vojskom u akciji oslobađanja Miljevačkog platoa kod Drniša. Kao tada visokopozicionirane osobe tu privilegiju u Kninu je osim Dupora imao samo već spomenuti Nikola Simić Cigo te su obojica na sahrani Medakovića bili na počasnoj straži uz govor haaškog osuđenika Milana Martića. Koliko su tadašnje krajiške vlasti držale do poginulog Medakovića govori i detalj da mu je sahrana bila odgođena 40 dana dok se u međuvremenu nije izradilo njegovo brončano poprsje. Vasiljkovićev pobočnik Dražen Dupor danas živi u SAD-u. Umjetnik je u svome ateljeu i voditelj škole za izradu i restauraciju crkvenih pravoslavnih ikona. Konačno nakon svega nameće se pitanje hoće li pravda na suđenju kapetanu Draganu biti izvršena i dostatna njegovih zločina ako su izvan dosega kriminalističke istrage i istrage DORH-a na slobodi ostali skoro svi njegovi pripadnici postrojbe koji bi da su privedeni pravdi definitivno mnogo toga mogli kazati o zvjerstvima koja su se događala na okupiranim hrvatskim područjima.