OTVORENO PISMO MINISTRU HRVATSKIH BRANITELJA

Poštovani gospodine Medved, čestitam Vam na izboru za časnu i odgovornu dužnost ministra hrvatskih branitelja u Vladi RH i iskreno se nadam i vjerujem kako ćete svoju viziju rješenja statusa hrvatskih branitelja u hrvatskom društvu ostvariti i opravdati povjerenje koje Vam je dao ne samo premijer nego i cjelokupna braniteljska i stradalnička populacija. Smatram da ste Vi pravi čovjek za mjesto ministra hrvatskih branitelja, pogotovo u ovom trenutku. Na samom početku svog mandata dobro ste detektirali probleme hrvatskih branitelja rekavši da se 400.000 hrvatskih branitelja ne prepoznaje u sadašnjem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, i da su trenutno najveći problemi hrvatskih branitelja obolijevanja, velika smrtnost s prosječnom dobi od 50 godina i porast suicida. Ja bih još dodao i velika nezaposlenost hrvatskih branitelja , kojih je na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavljeno više od 31.000 a tisuće su brisane zbog neprijavljivanja ili se uopće nisu prijavljivali na Zavod. Svi oni su na rubu egzistencije a pogotovo je teško stanje kod takvih kada se razbole i potrebno im je liječenje ( veliki broj njih je i samaca ). Svima njima potrebna je pomoć odmah a ne u skoroj ili daljoj budućnosti, a pomoć im treba pružiti hrvatska država za koju su se borili, jer je veliki dio njihovih problema ( pogotovo zdravstvenih ) posljedica njihovog sudjelovanja u obrani Domovine. Stoga Vam predlažem da okrenete pilu naopako i drugačije počnete rješavati braniteljsku i stradalničku problematiku. To Vam govorim iz razloga što ste već prvi dan na svom mjestu ministra sazvali na sastanak braniteljske udruge državne razine, što smatram pogrešnim iz razloga kojeg i Vi znate, a to je da u Republici Hrvatskoj postoji više od 1000 braniteljskih i stradalničkih udruga i više se ne zna tko koga predstavlja a najveći dio hrvatskih branitelja nema i ne želi imati nikakve veze s braniteljskim udrugama. Žalosno, ali je tako. Nekome je, a taj nije želio jaku braniteljsku scenu, na početku odgovaralo da braniteljska scena nije složna nego razjedinjena , u što smo se uvjerili i prilikom najnovijeg predlaganja kandidata za ministra hrvatskih branitelja. I tu je potrebno okrenuti pilu naopako i pokušati kanalizirati braniteljsku scenu kako bi hrvatski branitelji postali čimbenik u hrvatskom društvu a ne moneta za razno razna potkusurivanja. Hrvatski branitelji, razbijeni na preko 1000 udruga i desetine tisuća koji nisu u udrugama to sami ne mogu napraviti, a Ministarstvo hrvatskih branitelja s pravim ministrom, kao što ste Vi, to može početi raditi. Udruge državne razine postojale su i u vrijeme gđe. Kosor i g. Ivića s kojima su dobro surađivali , dok s g. Matićem nisu dobro surađivali, a što se tiče prije nabrojanih braniteljskih problema oni su postojali i tada, i nisu bili prepoznati od strane udruga državne razine, bez obzira na dobru ili lošu suradnju s Ministarstvom. Većina današnjih čelnika tih udruga i tada su bili na čelu tih udruga. Ako želite čuti probleme onih 400.000 hrvatskih branitelja koji se ne prepoznaju u sadašnjem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja ( jer imaju pravo samo na vijenac, zastavu i tri plotuna ) onda nemojte sazivati sastanke radnim danom u 13,00 sati, nego vikendom ili blagdanom kako bi i oni mogli sudjelovati na sastanku i iznijeti svoje probleme. Smatram da osnivanje radnih skupina gdje će osim djelatnika Ministarstva ući i predstavnici udruga državne razine neće riješiti goruće probleme  hrvatskih branitelja ili ih neće riješiti u doglednoj budućnosti. A oni vremena za čekanje nemaju. Zato Vam predlažem, da svoju viziju  rješenja statusa hrvatskih branitelja, a detektirajući probleme  vidim da ste prepoznali probleme hrvatskih branitelja, rješavate sami uz pomoć svog tima suradnika, što će biti kudikamo brže i efikasnije od radnih skupina koje bih na tome radile. Što se tiče šatora ispred Ministarstva hrvatskih branitelja predlažem Vam da se na njega ne osvrćete i trošite energiju. Šator više nije  vlasništvo ni jednog hrvatskog branitelja, pa zvao se on i Đuro Glogoški, šator je sad nešto puno više,  postao je šator svih hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, te postao simbol neriješenog statusa hrvatskih branitelja i stradalnika u hrvatskom društvu i Republici Hrvatskoj. Šator, jer je postao simbol, više nitko ne može ukinuti, te predlažem da šator trajno ostane ispred Ministarstva hrvatskih branitelja na Trgu Nevenke Topalušić, kao podsjetnik i Vama i svakom budućem ministru na hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog domovinskog rata i obvezu svakog ministra da se skrbi o toj populaciji. Prolazeći svaki dan pored šatora na Trgu Nevenke Topalušić svaki će ministar stalno na umu imati zašto je izabran na tu časnu dužnost i što mu je dužnost. Šator ni jednom ministru neće dopustiti da to zaboravi. Predlažem Vam da u vrijeme ovih uskršnjih blagdana, Vi osobno u Zagrebu i zagrebačkoj županiji, a vaši izaslanici u drugim županijama obiđete po jednog hrvatskog branitelja koji je na rubu egzistencije, bilo da se nalazi doma ili u bolnici, i uručite mu prigodni poklon i svojom gestom pokažete da ćete se najprije početi brinuti o najugroženijim hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, koje nećete pronaći u braniteljskim udrugama državne razine. Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam hrvatski branitelj iz hrvatskog kraljevskog grada Knina Tomislav Čolak