Otvoreno pismo rektoru prof.dr.sc. Damiru Borasu

22.01.2016. 11:42:01

Osim toga kako ste rekli poznavanje ćiriličnoga pisma pomoglo bi nam da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu i uspostavimo kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susjednim narodima - Crnogorcima i Srbima u njihovim matičnim domovinama, kao i onima u Bosni i Hercegovini koji se služe ćiriličnim pismom. Poštovani, nakon što ste izjavili kako se zauzimate da se učenje ćirilice ponovno uvede u hrvatske škole kao obvezno gradivo, jer kako bi poznavanje još jednoga pisma moglo otvoriti nove horizonte našoj mladeži, kao članice Udruge „ Žene u domovinskom ratu Zadar“ koja djeluje na području grada Zadra i Zadarske županije, u kojoj su članice Dragovoljke Hrvatskog domovinskog rata i Hrvatske braniteljice, majke, supruge i sestre poginulih i umrlih Hrvatskih branitelja te supruge ratnih vojnih invalida, osjećamo dužnost i potrebu osvrnuti se na vašu izjavu; Presretne smo da ste vi kao pripadnik akademske zajednice, hrvatski znanstvenik i rektor slavnog i najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj, institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države. Sveučilišta koje je 500-to na listi najboljih svjetskih Sveučilišta, osjetili potrebu javno obratiti se Hrvatskom narodu zbog ovako važnog pitanja u fokusu Hrvatskog naroda, kao što je uvođenje jednog pisma koje je po vama kako vidimo od strateškog značaja za Hrvatsku, jer učenjem istog, biti ćemo otvoreni budućnosti i dijalogu, kako s našim nacionalnim manjinama, tako i sa susjedima s kojima nas ne dijele velike jezične barijere. Osim toga kako ste rekli poznavanje ćiriličnoga pisma pomoglo bi nam da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu i uspostavimo kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susjednim narodima - Crnogorcima  i Srbima u njihovim matičnim domovinama, kao i onima u Bosni i Hercegovini koji se služe ćiriličnim pismom. Mi smo ovako neškolovane i većinom iz siromašnijih obitelji, mislile kako bi akademska zajednica trebala ovom narodu ponuditi rješenja te govoriti i onim manje bitnim problemima kao što su poboljšanje životnog standarda, kako unaprijediti demokraciju i znanje, kako stvoriti uvjete za otvaranje novih radnih mjesta, zaustaviti iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske ili pak kako poboljšati pismenost, informatičku pismenost i obrazovanje našeg naroda. Naravno, to mi samo mislimo kao pripadnice jednog malog neškolovanog i neobrazovanog naroda, koji uglavnom potječe iz nekih kamenih kuća i sa ognjišta, pa nam nemojte zamjeriti jer mi svakako uvažavamo i poštujemo mišljenje hrvatske inteligencije koja zna detektirati najveće probleme u zemlji. Poštovani rektore, iako živimo u zemlji znanja, nama nije jasno na koju ste Vi ćirilicu točno mislili, je li na onu koja se zvala hrvatska ćirilica i kojom su se koristili Hrvati u srednjem vijeku točnije u 12. stoljeću? Dakle na pismo koje se upotrebljavalo uglavnom u Bosni, Hercegovini, na jugu Hrvatske: Poljicima i zaleđu Splita, dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), Dubrovniku i njegovoj okolici. Na pismo kojim su ispisani spomenici Povaljska Listina ( nastala 1. prosinca 1250. godine) i Poljički Statut ili ste mislili na ćirilicu kojom se danas služe Srbi? Ako ste mislili na ovu koja se rabila u srednjem vijeku zaista je nepotrebno dodatno djecu opterećivati jednim mrtvim pismom, a ako ste pak mislili na ovu potonju, trebali bi znati da to nije hrvatska ćirilica jer razlika između hrvatske ćirilice i srpske ćirilice nije ništa manja nego što je između, na primjer srpske i bugarske ćirilice, a katkad u nekom razdoblju i između srpske i ruske ćirilice. Primjerice, hrvatska lapidarna ćirilica po broju i po obliku grafema, razlikuje se od svih ćiriličkih sustava te kroz sedam stoljeća pokazuje svoj poseban razvoj, to je poseban tip grafije takozvana petrificirana dukljansko-bosanska grafija s tragovima utjecaja glagoljske grafije. Činjenica je da je ta grafija od 12. do 15. stoljeća stajala po strani od grafijske i pravopisne evolucije provođene na srpskom području. Osnovna je razlika između hrvatske i srpske ćirilice vidljiva u grafiji i pravopisu, i u morfologiji slova. Jedna od značajnih razlika je prije svega, što u hrvatskoj ćirilici rano nestaje svih znakova koji su u to pismo preuzeti iz grčkog pisma ili stare crkvenoslavenske ćirilice. Gospodine rektore, ćirilica je istočno kršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je prihvatio hrvatski katolički narod jer je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom. Indikativno je da se ćirilica u srednjoj Dalmaciji rado nazivala i arvackim pismom. No ako je to budućnost ove zemlje, mi nemamo nikakve primjedbe da se učenje uvede u škole, jer naravno ako to struka preporuča, nama ne preostaje ništa nego da vjerujemo u to i nadamo se da će se već nakon što prva generacija završi i usavrši ovo pismo, vidjeti rezultati u progresu i napretku ovog društva. Vidimo kako će u prilog ovom učenju biti i bolje upoznavanje naših nacionalnih manjina i njihove kulture. Pa evo kako mi živimo na području Ravnih Kotara, kada pronađete vremena možete nas pozvati, a mi ćemo vam kao kazivači pomoći u prikupljanju običajne građe za srpsku nacionalnu manjinu koja živi ovdje s nama. Možemo vam ispričati kako smo živjeli u bratstvu i jedinstvu do početka Domovinskog rata te kako smo uvijek radi dobrih odnosa prepuštali pripadnicima manjine sva radna mjesta u kulturnim, obrazovnim i drugim institucijama baš iz razloga što smo smatrali kako bi bilo dobro da se nauče služiti Hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, da mogu što bolje upoznati većinski narod koji ovdje živi od stoljeća sedmog. Što se tiče kulturne raznolikosti možemo vam ispričati sve o običajnom pravu, o narodnoj nošnji, o primjerice kotarskoj ijekavici kojom su govorili, možemo vam pokazati kola i napjeve koje su baštinili. Primjerice, prije rata jako je bila pjevana grktalica koju su pjevale srpske žene „plovi morem jedna mala barka, a u barki kralja Petra majka“ tijekom rata nastale su neke nove izvorne pjesme kao na primjer „što se ono na Dinari sjaji, Đujićeva, Đujićeva kokarda na glavi“, dok je danas vrlo popularna pjesma „oj vojvodo, oj vojvodo šubaru nakrivi , ima tvojih četnika još živi“ ili ona koja se pjeva u selu jednog popularnog političara i saborskog zastupnika „niko nema što Srbin imade, dva Božića od hrvatske vlade“. Tako da evo ako budete imali vremena pozovite nas na čaj, jer znate baština se najbolje prenosi usmenom predajom. I na kraju gospodine rektore, raduje nas što se napokon i akademska razina probudila i što je napokon počela nuditi konkretna rješenja, koja će ići u prilog poboljšanja života našeg naroda, jer predugo je trajala u ovoj zemlji šutnja inteligencije, čini se da je nismo čuli tamo od Hrvatskog proljeća. Vašim ćemo očima gledati u budućnost, ali nemojte nam zamjeriti što mi ponekad kao Hrvatice učimo svoju djecu i svoje unuke i nekoj drugoj povijesti i nekim drugim vrijednostima hrvatskog društva, jer znate materina rič je najbolji nauk. Ali svakako, napomenuti ćemo im, da uvijek gledaju u budućnost, da zaborave prošlost, da dobro slušaju poruke najškolovanijih hrvatskih sinova, a mogu ponekad poslušati i one najhrabrije, jer nama je ovdje u Dalmaciji lako, mi uvijek možemo kupiti brod i loviti ribu gledajući prema budućnosti. Ipak završavamo pismo gledajući unatrag 150.godina Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi, i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže. (dr. Ante Starčević)   Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu-Zadar

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.