OVACIJE ZA IGORA VUKIĆA U DVORANI NA KAPTOLU

Dvorana Vijenac, na Kaptolu 29a u Zagrebu bila je sinoć (7. lipnja) pretijesna kako bi primila sve one koji su došli pozdraviti istraživača Igora Vukića na njegovom drugom predstavljanju knjige Radni logor Jasenovac. Za ovu prigodu odstupilo se od uobičajene promocije, onako kako smo ih navikli gledati. Naime, na pozornici su se pojavili autor Igor Vukić, nakladnik Josip Pavičić i novinar i televizijski urednik i voditelj Marko Jurič. Nakon što je gospodin Pavičić kratko predstavio autora i njegovo djelo, obavijestio je nazočne kako će se promocija odvijati u formi dijaloga i to tako što će Jurič postavljati autoru pitanja koja su se najčešće u javnosti čula od njegovih oponenata i osporavatelja, a ovaj će pokušati na njih odgovoriti. Započelo je s kontroverzama iz vremena komunističkog razdoblja, prije svega vezano za broj žrtava, pri čemu je Vukić detaljno objasnio kako nema dokaza da su ustaše vršile bilo kakva masovna smaknuća, te da to potvrđuju izjave samih logoraša i svjedoka događanja u Jasenovcu, ali i ekshumacije posmrtnih ostataka čiji je broj minoran u odnosu na službene brojke „žrtava“, pa i onaj što ih danas sadrži službeni popis JUSP Jasenovac (od 1945. godine do danas iskopano je manje od 500 ljudskih kostura). Ostatak razgovora protekao je u opisima života u logoru – prije svega onih koji potječu iz autentičnih izvora, odnosno svjedočenja samih logoraša. Prikazana su i dva kratka isječka iz budućeg dokumentarnog filma u kojima bivši logoraši Jasenovca jasno potvrđuju kako to nije bio logor smrti nego radni logor – kaznionica u koju se stizalo po presudi i na određeno vrijeme, te da su zatočenici imali među ostalim razvijen kulturno-zabavni i sportski život, pravo na liječničku skrb i osobnu higijenu, uvjete za školovanje itd., itd. Vukić je naglasio kako nitko ne tvrdi da je ustaški logor Jasenovac bio odmaralište, ali su daleko pretjerane i potpuno neutemeljene tvrdnje o masovnom teroru i likvidacijama, jer za takvo što niti u dokumentima ni u iskazima logoraša nema nikakvih dokaza. Postoje svjedočenja o egzekucijama, ali one su jednako provođene nad zatočenicima i ustašama ako se kršila stega i propisani red. To potvrđuju presude u kojima su opisani kompletni sudski procesi vođeni prema tadašnjim zakonima. Autor nije zaboravio pohvaliti i vrijedne istraživače dr sc Nikolu Banića i dr sc Mladena Koića koji rade na provjeri službenog mrežnog popisa žrtava JUSP Jasenovac i na tom polju postižu vrlo vrijedne rezultate, što također bitno doprinosi utvrđivanje konačne istine o ovom logoru. Izrečeno je mnogo toga, ali 60 minuta bilo je premalo za odgovore na sva pitanja kad je riječ o temi koja hrvatski narod tako teško opterećuje već više od pola stoljeća. Nakon promocije knjige, publika je strpljivo u redu čekala s kupljenim primjercima na autogram autora koji se u općoj gužvi trudio udovoljiti svakom zahtjevu. Večer koju zasigurno neće zaboraviti nitko od nas, a vjerujem ni Vukić i njegovi suradnici. Začudo, nije bilo nikoga s „druge strane“, iako su na vrijeme obaviješteni o mjestu i vremenu održavanja promocije knjige. Dakle, ipak je dobro što se Jurič stavio u njihovu ulogu i nastojao autora isprovocirati – jer tako smo doznali mnoge stvari koje bi Vukić možda i izostavio da je sve išlo uobičajenim tijekom. Jednom riječju, večer za pamćenje! Hvala Igoru, gospodinu Pavičiću, Juriču i predivnoj publici koja je ovacijama pozdravila hrabrog istraživača. Istina i činjenice najbolji su odgovor na klevete, podmetanja i objede. Eppur si muove! Dragi moji Hrvati, sve su prilike da se njihova kula sazdana od laži i krivotvorina dobro zatresla – iz temelja! I vrijeme je bilo. Zlatko Pinter