Ovih devet zahtjeva će vukovarski Stožer u ponedjeljak predati Milanoviću

"Tražimo donošenje odluke o uvođenju moratorija na primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina do provedbe slijedećeg popisa stanovništva, koji će promatrati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije,članovi udruga koje su sastavni dio Stožera, te članovi određene komisije EU.", poručuju iz Stožera.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara u ponedjeljak će se ponovo sastati sa premijerom Zoranom Milanovićem. Nakon što su proveli javnu raspravu o ćirilici u Vukovaru, sastavili su devet točaka od kojih u razgovoru s premijerom neće odustati. Riječ je o šest zahtjeva za koje traže da se ostvare odmah te tri zahtjeva za koje traže da se stave u radni postupak. Donosimo vam ovih devet zahtjeva i njihova pojašnjenja. Z A H T J E V I

ZA Ž U R N O POSTUPANJE I DONOŠENJE ODLUKE O ISTOM

1. Odstraniti sve dvojezične / dvopismene natpisne ploče postavljene u Vukovaru, jer su postavljene uz kršenje ustavnih ,zakonodavnih,žrtvoslovnih i moralnih načela , te se nisu stekli uvjeti za provođenje Zakona.

2. Tražimo donošenje odluke o uvođenju moratorija na primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina do provedbe slijedećeg popisa stanovništva, koji će promatrati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije,članovi udruga koje su sastavni dio Stožera, te članovi određene komisije EU.

3. Tražimo proglašenje grada Vukovara Mjestom posebnog pijeteta po svim točkama Projekta.

4. Tražimo hitno obustavljanje svih istražnih radnji i postupaka protiv članova Stožera, branitelja, civila te djelatnika MUP-a osumnjičenih za skidanje/uništavanje natpisnih ploča.

5. Tražimo usklađivanje Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina sa europskim standardima, a koji iznosi zastupljenost jedne nacionalne manjine na određenom prostoru. veću od 50%

6. Predlažemo hitno usvajanje prijedloga gospodarstvenika Vukovara i okolice,koje prenosimo Vladi RH, kako bi spriječili izumiranje Slavonije,Srijema i Baranje.

ZAHTJEVI ZA STAVLJANJE U RADNI POSTUPAK

1. Tražimo izvješće DORH-a o procesuiranju ratnih zločinaca za zločine koji su počinili nad građanima grada Vukovara i Hrvatske, 1991.g.

2. Tražimo podizanje optužnice protiv agresorske vojske Srbije i JNA za prekomjereno granatiranje Vukovara.

3. Tražimo hitno pokretanje svih postupaka i radnji potrebnih za pronalaženje nestalih osoba (istražne radnje,otkrivanje počinitelja, te postupanje po dojavama mogućih pojedinačnih i masovnih grobnica), kako na širem području grada Vukovara,Hrvatske, tako i Republici Srbiji (Bogojevo, Plavna, Sremska Mitrovica).

POJAŠNJENJE ZAHTJEVA

Poštovani (gospodine) predsjedniče hrvatske Vlade,

Kao predstavnici hrvatskih branitelja, stradalnika i građana Grada Vukovara prihvatili smo poziv na današnji sastanak jer smo kroz gotovo deset mjeseci svojega otvorenog i transparentnog djelovanja opetovano pozivali na potrebu konstruktivnog i tolerantnog razgovora, uz puno uvažavanje svih sudionika u dijalogu oko prijepora koji nas je okupio, a to je pitanje dvojezičnih i dvopisanih natpisa na zgradama u gradu Vukovaru u kojima se nalaze neke državne institucije.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara je stradalničko-braniteljska i građanska inicijativa koja oko sebe okuplja 22 udruge sa područja grada Vukovara, preko 350 udruga iz cijele Hrvatske te brojne istaknute pojedince. Od samoga je početka naš rad bio javan, prožet dubokim osjećajem domoljublja i otvorenošću za dijalogom na osnovama punog razumijevanja i uvažavanja.

(Gospodine) predsjedniče hrvatske Vlade,

Objavljivanjem rezultata popisa stanovništva iz 2011., u prosincu prošle godine, aktualnim je postala mogućnost realizacije dijela prava srpske manjine u gradu Vukovaru iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji se odnose na pravo službene uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma na području Grada Vukovara. Najava vaše Vlade o 100% provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o jeziku i pismu nacionalnih manjina, pokazala je da u Vukovaru postoje građani koji takvu najavu podržavaju pa i priželjkuju, oni kojima to ne predstavlja problem, ali je pokazala da najveći broj građana koji zbog brutalnosti napada na ljude i grad za vrijeme okruženja a pogotovu tijekom okupacije te osobnog iskustva stradanja, nisu još uvijek u stanju načiniti taj demokratski iskorak k potpunoj dvojezičnosti.

Organizirali smo se kako bi, ne samo zaštitili te ljude i sebe, već i definirali brojne druge neriješene probleme u našoj zajednici i stvoril i preduvjete istinskom pomirenju, oprostu i suživotu, ali ne onom koji se zasniva na izjednačavanju agresora i žrtve, na zaboravu, na nekažnjavanju ili skrivanju zločinaca te osobito ne na zajedničkoj budućnosti koja počiva na prikrivanju ili krivotvorenju istine. Možda se nekome izvan ili daleko od Vukovara i strahota, trpljenja i mučeništva koje je ovaj grad zajedno sa svojim braniteljima i civilima pretrpio prije dvadeset i dvije godine, ova naša propitkivanja i – otvoreno treba reći – neslaganja, čine uzaludnima, pa i besmislenima, ipak smo dokazali da se za ostvarenje pravde, a ne samo za realizaciju prava, može i treba boriti svim demokratskim i legitimnim sredstvima, među kojima je zasigurno i pravo da javno izgovorimo naš stav i da se za njega javno zalažemo, što nije rušenje nego naprotiv učvršćenje hrvatskog ustavnog poretka i političke stabilnosti. Jer, ako se nama kao hrvatskim braniteljima i stradalnicima priječi da iskažemo svoje mišljenje pa i neslaganje o važnim društvenim i političkim pitanjima u Hrvatskoj, a posebno u Vukovaru, a za nju i njega smo se borili i izborili, onda je sasvim legitimno pitanje buduće demokratske prakse u našoj zemlji. Želimo vjerovati da će ovaj razgovor biti doprinos izgradnji nove kulture dijaloga i međusobnog uvažavanja, ali i osluhivanja hrvatske vlasti i Vas kao predsjednika hrvatske Vlade o tome što imaju reći hrvatski branitelji, stradalnici i građani grada Vukovara.

Bez ikakve nakane da bilo koga prikratimo za neko njegovo pravo, temelj argumentacije naših stavova smo prvo potražili u hrvatskom Ustavu, Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te u brojnim drugim etičkim, moralnim i žrtvoslovnim aspektima ovoga prijepora. Polazeći od stava da se još uvijek nisu stekli zakonski uvjeti za cjelovitu provedbu Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina na području Grada Vukovara, Stožer je o tome obavijestio hrvatsku i međunarodnu javnost, brojne predstavnike političkog i društvenog života zemlje, nositelje zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti te poduzeo sljedeće korake:

1. Ustavnom smo sudu Republike Hrvatske podnijeli Zahtjev za praćenjem provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, jer držimo da se prava iz ovih zakona na području Grada Vukovara ostvaruju na osnovu nevjerodostojnih podataka proizašlih iz nesređenih evidencija boravišta i prebivališta kao i popisa stanovništva, čija je nedorečena metodologija omogućila popisne zlouporabe i manipulacije. Tim više, jer Zakonom o popisu predviđena kontrola popisa na području Grada Vukovara, što je razvidno iz dopisa Državnog zavoda za statistiku, nije izvršena.

2. Zatražili smo ažuriranje prijava boravišta i prebivališta te provjeru valjanosti popisa stanovništva za područje Grada Vukovara.

3. Osim Ustavnom sudu, Svojim javnim istupima i brojnim priopćenjima skrenuli smo pozornost na to da se potpunim uvođenjem srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Gradu Vukovaru, ne ostvaruje ni „duh", pa ni „slovo" Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji iščitavamo iz neuvažavanja članka 8. Zakona. Naime, skrenuli smo u više navrata pozornost na to da potpuna provedba Ustavnoga zakona narušava teško stečeni mir, da ne pridonosi kulturi dijaloga, snošljivosti, međunacionalnog uvažavanja i pomirenja čime su odredbe članka 8. grubo povrijeđene.

4. Zatražili smo od nositelja izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, a i od najšire javnosti zaštitu, jer je evidentno da provedba ovih zakona narušava zdravlje ljudi, izravnih stradalnika domovinskog rata i članova njihovih obitelji sa osobnim iskustvom stradanja, pa su time ispunjene odredbe članka 16. Ustava koji predviđa da se prava i slobode mogu ograničiti zakonom ako narušavaju pravni poredak, javni moral i Zdravlje ljudi. S obzirom da tu odredbu nije moguće aktivirati kroz niti jedan postojeći zakon držimo da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina dijelom neustavan te smo zatražili njegovu odgodu barem do usklađivanja i mogućnosti primjene navedenog ograničenja kao zaštite.

5. Zatražili smo i neku vrstu moralizacije toga prava. Naime, ako je stjecanje materijalnih dobara putem kaznenih dijela društveno neprihvatljivo, kako bi onda mogli prihvatiti stjecanje prava kao posljedicu najtežih kaznenih dijela ratnoga zločina s jasnim obrisima genocida koji su nad hrvatskim braniteljima i civilima počinjeni u Vukovaru i okolnim naseljima.

6. Držimo, također, upitnim zakonitost provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina po pitanju postavljanja dvojezičnih i dvopisanih natpisa na zgrade u nadležnosti i sa razine hrvatske Vlade, jer na razini hrvatske države srpska manjina ne čini trećinu stanovništva, a grad Vukovar kao mjesno nadležan nema u svojemu statutu uređeno to pitanje na način i u obliku kako to predviđa, pa i zahtjeva Ustavni zakon te Naputak Ministarstva uprave o implementaciji samog Zakona.

7. Stoga smo zatražili od hrvatske Vlade i hrvatskoga Sabora da se održe žurne sjednice i donese odluka o obustavi provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina dok se sva sporna pitanja ne riješe te predložili Moratorij od deset godina tj. odgodu primjene Zakona u dijelu koji se odnosi na službenu uporabu jezika i pisma, do novog popisa stanovništva u Hrvatskoj. Zašto Moratorij smatramo primjerenim i legitimnim modelom rješavanja ovoga prijepora? Naime, kada su pripadnici srpske manjine trebali učiti noviju hrvatsku povijest vezanu za domovinski rat, ali i bili u obvezi služiti vojni rok u svojoj domovini Hrvatskoj, tada je u kontekstu procesa mirne reintegracije donesena odluka da za određeno vrijeme srpska djeca u školama na području Hrvatskoga Podunavlja, pa tako i u Vukovaru ne moraju učiti o domovinskom ratu, a srpski mladići iz toga područja, ako ne žele, ne moraju služiti vojni rok u Hrvatskim oružanim snagama. Iako držimo da su tadašnje odluke zapravo dugoročno bile promašene, ipak ih i sada ocjenjujemo kao prilog teritorijalnoj i političkoj reintegraciji ovoga područja, ali i integraciji, tj. ostanku srpske manjine u Hrvatskoj. Danas, kada se na svojevrsnoj drugoj strani nalaze najteži stradalnici i članovi njihovih obitelji, pitanje moratorija, premda posve legitimno, uopće ozbiljno nije uzeto u razmatranje iako je nedvojbeno postao pravna praksa i pravna stečevina u Republici Hrvatskoj.

8. Provedbom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, doslovce „preko noći", narušava se po našemu mišljenju i ustavna kategorija ravnopravnosti građana. Naime, svi oni koji kroz obrazovni ciklus do osposobljavanja za posao nisu učili srpski jezik i ćirilično pismo, a on je uvjet dobivanja zaposlenja dovode se u neravnopravan položaj prema pripadnicima srpske manjine.

9. U razgovorima s predsjednikom države i Sabora, a htjeli smo to ranije učiniti i s Vama, zatražili smo da Hrvatska redefinira svoju politiku prema nacionalnim manjinama i da se ide k republikanskom modelu u kojemu su svi građani jednaki pred zakonom, jer je očito da politika prevelikih prava nije dala pozitivne rezultate, a dovela je do getoizacije, paralelnih ekonomija, obrazovne samosegregacije i velika su opasnost integraciji manjinskih zajednica u hrvatsko društvo, a na poseban način srpske manjine. Takve zajednice su stalno u opasnosti da umjesto mostova suradnje postanu ispostave drugih država na hrvatskom teritoriju. Ipak, želimo još jednom naglasiti da je Vukovar u svakodnevnom životu, među običnim pukom, ne samo dvojezičan nego i višejezičan grad. U to se možete uvjeriti već kratkom šetnjom vukovarskim ulicama, tržnicom, restoranima, čekaonicama, sredstvima javnog prijevoza i na mnoge druge načine.

10. Po uzoru na mnoga mjesta stradanja u svijetu, u svrhu zaštite Vukovara i Vukovaraca kao žrtvi i stradalnika, osmislili smo projekt – „Vukovar mjesto posebnog pijeteta" kojim bi, između ostalog, bio izuzet od dvojezičnosti dok se za to ne steknu uvjeti. Nismo išli tako daleko kao primjerice u Srbiji, u Kragujevcu ili Kraljevu te u nekim naseljima u Francuskoj, gdje je na ulazima u grad stajalo da u njega ne smiju ulaziti Nijemci. Također, želimo napomenuti da ovim prijedlogom ne dižemo nikakve nove ograde među ljudima i da pripadnici nijedne manjine pa ni srpske koji su ginuli s nama i bili žrtve nisu izuzeti iz odavanja tog pijeteta. Iako možemo donekle razumjeti da su na neki način i počinitelji žrtve, još uvijek nismo pripravni odavati pijetet i onima koji su razarali grad i ubijali ljude. Svjesni smo da među njima ima i nasilno mobiliziranih Hrvata, Mađara i drugih, pa i Srba, koji su protiv svoje volje dovedeni na ovo ratište i tu poginuli. Nakana nam je da svim žrtvama velikosrpske agresije na Vukovar, bez obzira na nacionalnu pripadnost podignemo zajedničko spomen obilježje u gradu Vukovaru. Često nam se bez ikakvog valjanog razloga i argumenta spočitava netolerantnost i osporavanje, pa i oduzimanje drugima njihovih prava. Smatramo da smo za toleranciju, poštivanje prava, međusobno uvažavanje i dijalog učinili više nego potpisnici i donositelji svih zakona, sporazuma i akata koji su na snazi. Za vrijeme Domovinskog rata branili smo sve građane Vukovara i njihove živote, a time i njihovu vjeru, običaje i kulturu. Nakon mirne reintegracije unatoč svemu smo pokazali volju da pružimo ruku i da pokušamo živjeti skupa. Sada kada je trebalo i kada treba provesti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, usuglasili smo se da ne propitkujemo većinu konzumacije tog zakona i rekli da preostalo, koji se odnosi na vanjska obilježja jezika i pisma kao simbola stradanja nismo u mogućnosti prihvatiti na stratišu kao što je Vukovar. Dakle, spočitavati nam mržnju prema jeziku i pismu kao kulturnom dobru, a ignorirati činjenicu da se ono još uvijek doživljava i da je nepoželjno kao simbol stradanja, krajnje je licemjerno i prikriva bit prijepora. Podsjetit ću tek da je kukasti križ simbol ljubavi kod Hindusa, ali je, nažalost, zasluženo postao simbol zla zbog njemačkih zločina u Drugom svjetskom ratu. Stoga, ponovit ću, kao jedno od mogućih rješenja, a po ugledu na hrvatska, europska i svjetska iskustva, predlažemo da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta, s pažljivo iznijansiranim pravilima i normama ponašanja. Pored gore navedenog, želimo apostrofirati da je provedba i mogućnost provedbe većeg dijela Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koju su svojom demokratičnošću i tolerancijom omogućili i stradalnici i branitelji, nevjerojatan uspjeh i dostignuće nezabilježeno u svijetu jer je mnogima za tako nešto trebalo preko 50 pa i 70 godina kao što je to slučaj u Austriji ili Francuskoj.

Ipak moramo naglasiti da ćemo sebe i one koje provedba preostalih odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koja se odnosi na vanjska obilježja srpskog jezika i pisma koje se još uvijek doživljava kao simbol stradanja pokušati zaštiti i putem referenduma koji je u završnoj fazi priprema i koji će uskoro uslijediti.

Naravno sve ovo ne bi bilo potrebno kada bi vi bar na jedan od prije predloženih načina kao vladajući pokazali razumijevanje i zaustavili dalju provedbu preostalog dijela Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina po sili zakon i silom dok se za to još nisu stekli svi, pa i zakonski uvjeti. Konačno to bi trebala biti i vaša moralna i zakonska obveza, to od vas i tražimo, odnosno zahtijevamo.

Sa vjerom u Boga i hrvatski narod, za Vukovar –mjesto posebnog pijeteta i Republiku Hrvatsku!

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE