Ovo je prava pozadina političkog i paraobavještajnog obračuna!

Većina anonimnih i javnih branitelja lika i djela Milijana Brkića, koriste se usporednom metodom, odnosno skretanjem pozornosti na druge aktere političke i javne scene u Hrvatskoj, koji prema njihovim razmišljanjima, koja su obično vezana uz ograničenu i isključivu svjetonazorsku selekciju, imaju mnogo više putra na glavi, nego Brkić. Što su radili Karamarko i Brkić na čelu SOA-e i MUP-a? Što je s Ankom Mrak Taritaš, Končarom, Agrokorom, Čačićem i drugim pojedincima, te velikim tvrtkama i poslovima koji su iza sebe ostavili repove, zbore takvi glasovi i pritom ignoriraju činjenicu da se ovo pitanje ne treba postaviti samo novinarima, nego upravo Tomislavu Karamarku i Milijanu Brkiću, dvojici bivših prijatelja i suradnika, koji su godinama kontrolirali policijske i obavještajne strukture ove zemlje. Ako ćemo iskreno, i danas sustavom praktički rukovode njihovi ljudi. Prije desetak dana, Ana Karamarko je na društvenoj mreži facebook javno podijelila članak o Srđanu Mladiniću, rijetkome primjeru odgovornog i požrtvovnog poduzetnika, kojeg je država, za nagradu,  strpala u zatvor i upropastila njegovu tvrtku. Zgražajući se valjda nad teškom sudbinom Srđana Mladinića, Ana Karamarko ignorira činjenicu da je kalvarija ovog čovjeka, počela kada je njen suprug Tomislav Karamarko, obnašao dužnost Ministra unutarnjih poslova. U to vrijeme, desna ruka mu je bio Brkić, no kako su se njih dvojica uopće spojila? Milijana Brkića, Karamarku je preporučio Vladimir Faber, inače kum Tomislava Karamarka, koji u današnjim strukturama zauzima dvije važne funkcije. Faber je savjetnik ministra MUP-a Božinovića, ali i zamjenik načelnika PU Međimurske. Karamarko je kasnije povukao Brkića s radnog mjesta vozača dr. Nikice Gabrića i zaposlio ga u SOA-i. Prema izjavama nekoliko naših sugovornika, koji dobro poznaju obojicu aktera ove priče, suprotno percepciji javnosti, Karamarko nema posebne policijsko-obavještajne kompetencije i vještine. Iz istih izvora saznajemo da je Brkić, ubrzo nakon dolaska u SOA-u, na neki način, započeo voditi samostalnu kadrovsku politiku. Iz tog razdoblja, spominju se i stvaranje svojevrsne mreže poznanstava u svim sferama društva. Razgovori u Gruškoj i sumnjive financijske transakcije U tadašnje sjedište SOA-e, na adresi Gruška 20 i 22, navodno su na razgovore pozivani brojni poduzetnici. Među ostalima, povjerljiv izvor spominje i Josipa Galineca, koji je prema njegovim tvrdnjama, pozvan na razgovor s Brkićem radi problema s „Knežijskom skupinom“. Brkićev rad u SOA-i, kronološki prati i podizanje većih kredita, vrlo uspješno trgovanje dionicama, ali i poveznice s Karlovačkom bankom. O svemu tome određenih spoznaja bi mogao imati i famozni Franjo Varga, bivši informatičar MUP-a, koji je prema nekim informacijama, za Brkića i Karamarka, radio i privatne usluge. I dok o svemu traje istraga, na mjestu savjetnika MUP-a nalazi se Vladimir Faber, dakle osoba bliska s Brkićem, ali i Karamarkom. U SOA-i, koja bi trebala predstavljati prvu kariku borbe protiv organiziranog kriminala, rade i operativci koje se smatra kadrovima Karamarka i Brkića. Postoje i oni treći, čija je lojalnost upitna, tako da možemo zaključiti kako u obavještajnoj zajednici trenutno vlada kaos. Ne zna se više, tko je čiji, i tko tu koga, a ni zašto više nije sigurno. Koji su razlozi šutnje, znaju samo Karamarko i Brkić O aferi dojavljivanja povjerljivih informacija, iz istrage o prostituciji , oglasio se i Tomislav Karamarko. Podsjetimo, Karamarko je izjavio da „nema razloga štititi Brkića, ali da ne vjeruje kako je ovaj odavao policijske istrage.“ Dakako, radi se o izjavi koja je naivna i neuvjerljiva, čak i za Karamarka. Naime, ako je Brkić, kako bi Amerikanci rekli bio „dirty cop“, ili pokvareni i korumpirani policajac, onda je Tomislav Karamarko morao o tome imate određena saznanja. Vaša desna ruka, ne može godinama izvoditi samostalne radnje, mimo vaše spoznaje i svijesti. Osim naravno, ako se ne nalazite u pomalo besvjesnom duševnom stanju, lišeni percepcije stvarnosti, što u ovom slučaju, nije vjerojatno. Zbog svega navedenog, smiješno je raspravljati o nestanku jednog pišljivog spisa iz Državnog odvjetništva. Normalan rad državnih službi i institucija, nalazi se u mnogo široj, težoj i kompliciranijoj višegodišnjoj blokadi istraga. Čitav problem, zapravo je nastao početkom devedesetih. Lažna desnica, nikada nije stvorila nacionalni sigurnosni sustav, nego se integrirala i spojila s prijašnjim strukturama i stvorila sustav koji je potpuno kontaminiran, i samim time nesposoban da vrši svoju temeljnu funkciju. Karamarko i Brkić, vjerojatno nisu najmoćniji ljudi u ovoj zemlji, ali su njihovi kadrovi raspoređeni po svim službama i institucijama, što im omogućava kompromitaciju, pa i stopiranje rada cijelog policijskog, obavještajnog i pravosudnog aparata. Dok su neki drugi članovi HDZ-a, dobili pedale nakon jedne krive rečenice, Brkić, usprkos brojnim aferama, i dalje drži svoju poziciju. U odnosu na ovu situaciju, Plenković se ponaša kao „Alisa u zemlji čudesa.“ Ima u ovome svemu i neke poetske pravde. Plenković je izdao Karamarka uz pomoć Brkića, a sada mu samo Karamarko može pomoći da se riješi Milijana Brkića. Autor: Marin Vlahović/Dnevno