EVO ŠTO JE ZATEKAO! Umirovljeni pukovnik HV-a, Ivica Pandža – Orkan, ovih je dana imao prometnu nesreću zbog koje je završio na traumatologiji sisačke bolnice gdje mu je operirana slomljena noga, i to baš ona koja je teško izranjavana u Domovinskom ratu. Iako boravak u bolnici nikada nije ugodan, Orkan je u njoj doživio prekrasno iznenađenje koje ga je podsjetilo na bolničke dane iz rata. Priča koju je ispričao, raznježila je sve koji su je pročitali: “Na Traumatologiji bolnice u Sisku ležao sam dva puta u Domovinskom ratu, oba puta zbog posljedica ranjavanja. Prvi put eksplodirale su tri protutenkovske mine i tada sam ovdje boravio 13 dana. Iz tog vremena pamtim sestre Veru, Višnju, Suadu, Davorku i Remziju. Drugi put ležao sam ovdje nekoliko sati u Oluji kada mi je geler topničkog projektila presjekao bedrenu arteriju i spomenute sestre spasile su mi život moleći tada liječnike da me prebace u Kliničku bolnicu Dubrava u Zagrebu. U KB Dubrava nastavila se bitka za moj život ali o tome neki drugi put”, opisao je Orkan svoja ratna iskustva sa sisačkom bolnicom. “Nakon sto sam u zimu 1995 \1996 bio djelomično zaliječen, kontaktirao sam spomenute medicinske sestre koje su mi rekle da im je hladno i imajući u vidu što su učinile za mene- kupio sam im uljni radijator na struju. Sada, kada po treći put boravim na traumatologiji kada me je Hitna pomoć dovezla iz Petrinje ovdje, u noćnoj smjeni bila je sestra Vera. Čim sam ju vidio, osjećao sam se u sigurnim rukama. Noćas je dežurna sestra Davorka a sutra ujutro smjenu prima sestra Suada. U muci koja me zadesila našao sam vremena da ih priupitam za radijator… Zamislite dragi prijatelji, radijator u ove 23 godine nije se niti jednom pokvario i još uvijek grije sestre na traumatologiji bolnice u Sisku. Od pet ratnih sestara, još uvijek tri rade na istom odjelu i čekaju mirovine. Remzija i Višnja rade u istoj bolnici ali na drugim radnim mjestima. Vjerujem da ću ih vidjeti”.