"Ubijeno je i poginulo 7263 civila, oko 800 je onih čija sudbina nije poznata. Od samog početka agresije na Hrvatsku postojao je sustav identifikacije kao jedini način da se dokaže da je ubijeni bio civil, a ne naoružani civil kao što se to događalo na srpskoj strani. U ratu je bilo čak 3000 silovanja, a do sada je odgovarao samo jedan silovatelj.", navodi naš sugovornik te dodaje sablasne podatke kako je od tog broja civila njih 47 posto starijih od 60 godina, 44 posto su žene, a pet posto djeca.", priča Hebrang.

Nakon nedavnog susreta predsjednika Ive Josipovića sa srpskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem u pomirljivom tonu jedna od ideja bila je i povlačenje tužbi za genocid podignutih na Međunarodnom sudu pravde. Srpski predsjednik Nikolić nakon sastanka se obratio novinarima po pitanju tužbi zaključujući da se one trebaju povući radi stvaranja miroljubivih odnosa. Rekao je da ako se o tome pitanju odluke budu donosile na sudu niti jedna strana neće biti zadovoljna. Predložio je Nikolić da se tužbe povuku jer je potrebno gledati u budućnost dviju država ako je moguće da se i mir uspostavi za sva vremena. Drugi čovjek, reklo bi se u usporedbi s njegovim svojedobnim tezama o tome da je Vukovar srpski grad te da se Hrvati tamo nemaju što vraćati. Nije jasno kako je Nikolić došao do teze da smo s njima dobri prijatelji, ali izjavio je i da dobri prijatelji razmirice rješavaju bez sudova.

Josipović u svojem stilu, po pitanju povlačenja tužbi nije rekao ni da ni ne, već je diplomatski i bez stava kazao kako vlada još nije odlučila o tome hoće li povući tužbu za genocid protiv Srbije. "Što se hrvatske strane tiče, očekujemo određene stvari prije donošenja konačne odluke. Ako tužba ne bude povučena, moramo reći da smo između naših država i naroda imali i težih događaja i morat ćemo živjeti s time", rekao je Josipović, priznajući da bi tužbe za genocid mogle opteretiti odnose između dviju zemalja. "U tom slučaju, pred sudom će biti iznesene brojne povijesne činjenice koje neće biti dobro za čuti", istaknuo je naš predsjednik.

Dok naši vladajući šute, Srbi su se opet izjasnili po pitanju povlačenja tužbi. Ovoga puta glavnu ulogu ima šef srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu Saša Obradović. On je istaknuo kako očekuje da će tužba za genocid koju je naša zemlja podnijela protiv Srbije biti odbijena. "Očekujem da tužba Hrvatske bude odbijena. Što se tiče našeg zahtjeva to ću ostaviti sudu na procjenu jer nije moje da pružam neka euforična obećanja ili da budemo pesimistični. To nije u skladu s funkcijom koju tamo trebamo obavljati.", diplomatičan je Obradović u svojoj izjavi Tanjugu. Dodao je da će se sprska strategija svoditi na osporavanje da je nad hrvatskim narodom tijekom oružanoga sukoba u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine izvršen genocid. "S druge strane učinit ćemo sve da teške zločine koji su izvršeni tijekom operacije Oluja, kao vrhu etničkog čišćenja koji se dogodio u Hrvatskoj predočimo sudu kao genocid.", rekao je šef srpskog pravnog tima. Ako je genocid to što Hrvatska tvrdi da jest, onda je upravo operacija Oluja izvanredan primjer takvog ponašanja, tvrdi Obradović. Prilika je to za Srbiju da još jednom pred Međunarodnim stručnim forumom iznese pitanje Oluje i zločina koji su izvršeni u to vrijeme, navodi dalje Obradović, dodajući da treba posebno imati u vidu katastrofalana ishod postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i činjenicu da za Oluju nitko još nije odgovarao u pogledu ubojstava koja su tamo učinjena. Obradović je naglasio da za to imaju i dokaze.

Knjiga ratnog ministra zdravstva Andrije Hebranga 'Zločin nad civilima u srpsko-crnogorskoj' agresiji na Republiku Hrvatsku' predstavljena nedavno u Vukovaru govori o tome kako Hrvatska itekako ima argumenata za tužbu protiv Srbije. Floskule su, smatra Hebrang, tvrdnje Saše Obradovića da očekuje kako će tužba biti odbijena jednako kao što je floskula i podizanje protutužbe za Hrvatsku. "Činjenice govore više od političkih floskula", kaže Hebrang koji je činjenice napisao u svojoj knjizi, a koje se temelje na evidenciji Stožera saniteta od prvoga dana. Kako nam je kazao Hebrang, svakog civila su evidentirali jednako kao i veliki broj žrtava nakon Drugog svjetskog rata o kojima se ne govori. "Mi danas imamo dokaze genocida. Ubijeno je više civila nego vojnika to su strašni podatci. Ubijeno je i poginulo 7263 civila, oko 800 je onih čija sudbina nije poznata. Od samog početka agresije na Hrvatsku postojao je sustav identifikacije kao jedini način da se dokaže da je ubijeni bio civil, a ne naoružani civil kao što se to događalo na srpskoj strani. U ratu je bilo čak 3000 silovanja, a do sada je odgovarao samo jedan silovatelj.", navodi naš sugovornik te dodaje sablasne podatke kako je od tog broja civila njih 47 posto starijih od 60 godina, 44 posto su žene, a pet posto djeca.", priča Hebrang.

"Strategija agresora bila je okružiti naselja i tući po stanovima, a Hrvatska od početka rata nije bila naoružana, nije se mogla štititi. Definicija genocida je jasna, to je udar na nezaštićene civile što se i događalo. Broj protjeranih Hrvata prelazi 400 tisuća, a rušeni su i objekti. Uništeni su domovi zdravlja i preko sto ambulanti, granatirano je 14 bolnica, a nekoliko njih je potpuno uništeno primjerice u Pakracu, Vinkovcima i Vukovaru.", kaže dalje Andrija Hebrang.

Osvrnuo se i na broj civila na srpskoj strani. "Na srpskoj strani prema podatcima Save Štrbca a koje je prikupljao na terenu i iz novinskih tekstova ubijeno ih je 50-tak. Valja imati na umu da ne postoje uvjetni civili jer to su prema međunarodnim standardima teroristi s oružjem, pa je svega 50 ubijenih zapravo odgovaralo civilima. Postoje i podatci od HHO-a o kojima je Žarko Puhovski svjedočio u Haagu tvrdeći da su u Oluji ubili civile, a oni govore o tome da ih je samo 42, a DORH koji nije do kraja završio sve istrage broji 50 civila. Kada se usporede podatci jasno je tko je počinio genocid.", kazuje dalje naš sugovornik te dodaje da je i oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču dokaz da Oluja nije bila zločinački pothvat.

Dokazano je da nije bilo ratnih zločina već da su to zločini u ratu koji se procesuiraju i od kojih ne bježimo, ali od strane Srba niti jedan ubojica nije procesuiran, nitko nije odgovarao za silovanja, razaranje objekata te 200 tisuća porušenih hrvatskih stanova kao i za rušenja crkvi.", navodi bivši ministar. Srbi sada, kako navodi dalje Hebrang, pokušavaju u miru opravdati ratni poraz uz potporu dijela Međunarodne zajednice i naših političara koji nisu bili u ratu. "Srbija je cijela bila u ratu. Sjetite se kako su tenkove ispraćali crvenim ružama. Dakle svi su bili u ratu uz nekoliko iznimaka, a veliki dio Hrvata na čelu s Josipovićem i Milanovićem nije se uključio u rat jer im to nije dozvoljavao njihov jugoslavenski svjetonazor. Sada peru savjest govoreći o zločinačkoj vojsci. Sjetite se kako su prvo nakon oslobađajuće presude generalima bili u šoku, a potom su u svojim govorima obojica utvrdili da je zločina bilo i na našoj strani.", zaključuje Hebrang na koncu.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE