Koliko godina mora progovoriti u javnom razgovoru i utemeljiti sumnju da je počinio ratni zločin nad zarobljenicima, ženama, djeci, civilima… ..Joža Manolić, jer više neće sjesti na optuženičku klupu. I ja sam priznao da je za vrijeme II svjetskog rata i poslije njega kao šef OZNA-e za područje Bjelovara, bilo na tom području likvidacije. Logično je onda da je i ja imam svoju odgovornost u svemu. Istraga koja je gotova 2011. godine, a sada je 2020. godina, ne moram ni navoditi o čemu se radi. Zbog nedavnog istapa jednog saborskog grijanog sjedalice, zaokružit ću jednu cijelinu.

Svojevremeno potpredsjednička hrvatska sabora, drugarica Pusić dala je izjavu: "Svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, već je samo sudskim procesom nije dokazano krivnja", a onda je valjano zabranio tko se predstavlja državu i na način na koji je bio sproveo kazneno procesno pravo. Pitam se znala za međunarodne konvencije, Ženevsku konvenciju ili se ipak svodi sve na „prijeki vojni sud“, po skraćenom radu. Kad bi joj njezinoj „logici“ kažnjavali sve one nisu dokazane krivnje pred sudom, zašto bi onda sudovi i postojali. Nešto se dogodilo u davnoj povijesti, aktualna je tema ovih dana, više dokaza tko je ustao u Hrvatskom Saboru i Vladi. Ni priči nije kraj, tu ima i Neše Stazića, zadnji biser je pajser droge. Moram paziti što pišemo, jer zakon za mene vrijedi, za njih NE. Možemo mi DORH zatvoriti kaznene prijave, odnosno sami su dužni postupci po službenoj dužnosti. E pa drugovi iz Komiteta, pod vašom vladavinom komunista poubijano je više Hrvata bez dokaza, nego što je stradalo ljude u Domovinskom ratu. Kao osoba koja se bavi politikom, mora bi poznavati i određena prava, pravo na ispravno suđenje i pravo na obranu. Pa jeste li ostali partici davali u Bleiburgu i Bleiburškom putu na tisuće nevino poubijanih ljudi, određena ljudska prava. Nema ima pojedinaca, koji je samo na sramotu birac, tko Vas - predstavlja u Hrvatskom državnom Saboru. O moj Stjepane, znam, okrećeš se u grobu. pravo na pravo suđenje i pravo na obranu. Pa jeste li ostali partici davali u Bleiburgu i Bleiburškom putu na tisuće nevino poubijanih ljudi, određena ljudska prava. Nema ima pojedinaca, koji je samo na sramotu birac, tko Vas - predstavlja u Hrvatskom državnom Saboru. O moj Stjepane, znam, okrećeš se u grobu. pravo na pravo suđenje i pravo na obranu. Pa jeste li ostali partici davali u Bleiburgu i Bleiburškom putu na tisuće nevino poubijanih ljudi, određena ljudska prava. Nema ima pojedinaca, koji je samo na sramotu birac, tko Vas - predstavlja u Hrvatskom državnom Saboru. O moj Stjepane, znam, okrećeš se u grobu.

Ima jedna stara krilatica, OZNA SVE DOZNA, UDBA JE TVOJA SUDBA. Priča koja mene osobno dodiruje, ne znaju mnogi, jer poštujem neke odluke. Odlučujuće majke, koje su u životu uvijek poštene i ne mrzi nikog, imale bi pravo. Kakvo je vaša kriva dokazivana bez suda, bojim se i pisati ono što je zadesilo moju obitelj, rodbinu po majci. Iz II svjetskog rata, niti jedan muškarac nije ostao živ. Mislio sam da ovo neću nikada javno ne prepoznati, ali zbog tih nepismenih i neukuih političara. Vratiti ću na priču o svom pokojnom djedu, a Krešu bih pitao, koliko je takvih bilo bilo. Šuma Lug, Limbuš, Seča, Huda jama .... i ostali ideološki drugovi koji mrzite sve što je hrvatsko i pretvarate se u ustaštvo, pukao sam na ovo. Da vam predložim ne kažnjeno 45 godina, a takvu ideologiju nastavlja i danas. Kao klinac sa selima, pomalo nestašan i znatiželjan, rođen za vrijeme komunizma, nešto mi nije bilo jasno kako mojoj mami nema brata, sestru, ujaka, strica ...... Jednom igrajući se, u ambaru, u drvenoj komodi, pronalazim zamotanu kutiju. Po prirodi kakav je, normalno da sam mora istražiti što se nalazi unutar. Našao sam se podosta slika, neke vojske u nekim čudnim odorama. Što pojedinačno, ali nisu bili partizani. Još premlad da bi znao da su postojali i ustaše, mada se o tome šaptalo ili bi koji pijani susjed ili tome šaptajući priču s mojom bakom. Ipak premalo godine da bih shvatila što govore. Uzeo sam te slike i ushićen sam ušao u kuću, zvao mamu i baku, izdao sam jednu sliku i pitao je li moj dječak? Crne kose, visokog čela, gustih obrva, pravog vojaka, nema na glavi nije imao kapu sa zvijezdom petokrakom, jer bi u vrijeme morao biti tako moralo. Nisam dobio batine, ali su me ukorile da te slike ne smijem dirati ni govoriti o tome, a ja sam se smatrao, nisam priznao da mi je moj djeda. Godine su prolazile, pomalo sam s vremena na vrijeme tražio te slike, imao sam i više znanja tko su bili ustaše, četnici i partizani. Nisam ih pronašao, dobro sam ih sakrile, ne u meni je uvijek bio neki nemir i volio bih ponovo vidjeti slike. Susjed Vinko, koji je prošao logor, susjed Pavle je brat bio bio isto ustaša, još su neki ljudi znali govoriti o sudbini moga djede, ali i njegova braća, braće moje peče, a ja sam do upijao. I tako sam doznao da su svi moji preci bili ili u ustašama ili domobranima. Dogodila sam se sudbina kako drugarice i drugovi govore. Imali su krive odore na sebi. A je li nešto što nažao učinili nije bitno, tko je sve pitao ili je bilo bilo važno? Krajem rata, Kad su već partizani naveliko hrlili prema Zagrebu, moja djeda, ustaški časnik s nekolicinom sumještana i njegova braća i bratićima, nakon što je jedna bitka sakrila su se našli u selu u jednoj zemunici i čekali da prođu partizani. Nema selskih dušebrižnika otkucali su mog djedu i sve ostale. E tužna droga i drugovi dolaze na vidjelo partizansko suđenje. Poubijali su sve, osim mog djede, jer treba netko za primjer, a gdje će biti bolje od ustaškog časnika. Govorili su da je bio „Vojvođanski korpus“, pa jedna jedna partizanka, svezala je mog djeda za konjski rep. Od mog sela, Čepelovca pored Đurđevca prema zapadu sve do iznad sela Sveta Ana, nekih 10-tak kilometara, vukla ga po selima i Bilogori, po šljunku, šumama, možete misliti kakve je muke prolazio i na što je moguće lićiti. Zastali su iznad sela Svete Ane, ako je do sreće, našao se jedan partizan iz susjednog sela. Prepoznao je mog djedu i da mu skrati muke ispalio mu metak u čelo. Samilosni hitac. Da je pravedna osuda ?????? Godine su prolazile, ja te slike nisam zaboravio, niti priču o mog djede. Baka se nikad nije udarala, moja mama nikad u životu nije vidjela svog oca, a ja svoje dijete. Došao je Domovinski rat, a ja sam vršio pritisak na svoju mamu da pronađemo djedin grob i da napravimo spomen ploču, jer je bilo još živih koji su znali gdje je zakopan. Ipak, popustio sam, jer je to za moju majku bila gorka tema i svaki put kad bih spomenuo tu priču ona je neizmjerno plakala i molila me da ne činim, jer ju ju boli. Da sam još vrata u svoje djetinjstvo, znala sam pitati mamu, za Dana mrtvih, gdje da zapalim svijeću za svog djeda? Nakon mnogo godina sam shvatio zašto me slala na spomenik poginulim u NOB-u. Bila je to simbolika. Sad sam odgovorio da li je meni humano postupanje, da li je moj dječak imao pravo na suđenje ili je samo kriv što je bio ustaša? Je li zaslužio da ga mlada partizanka vuče konjem, za primjere drugih kako će proći. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. Svaka čast osobama koje su ratovali za slobodu, ali nisu podlegli komunističkoj ideologiji. Vaš nekadašnji idejni vođa, droga Tito, ne znamo da je iz Kumrovca ​​ili Rusije, nije suđen, ali njegov totalitarni režim osuđen je. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. Svaka čast osobama koje su ratovali za slobodu, ali nisu podlegli komunističkoj ideologiji. Vaš nekadašnji idejni vođa, droga Tito, ne znamo da je iz Kumrovca ​​ili Rusije, nije suđen, ali njegov totalitarni režim osuđen je. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. Svaka čast osobama koje su ratovali za slobodu, ali nisu podlegli komunističkoj ideologiji. Vaš nekadašnji idejni vođa, droga Tito, ne znamo da je iz Kumrovca ​​ili Rusije, nije suđen, ali njegov totalitarni režim osuđen je.

Moramo uzeti u obzir da ćemo presjedavati EU, a mi ćemo riješiti pitanje Rezolucije Vijeća Europe 1481 (2006) ili o međunarodnom osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor je već 2006. godine, kao svojevrsne odjeće Rezolucije 1481, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina koji su započeli tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dokument objavljen u „Narodnim novinama“ br. 76/2006). U narednom periodu se na Rezoluciju 1481. povremeno spominju, iz redova intelektualaca i političara koji nisu bili ljevičari. Političari iz redova ljevičarskih stranaka i ljevičarski intelektualci tu temu, međutim, izbjegavaju spominjati. I nemojte se pitati zašto ste izabrani za potpredsjedništvo hrvatskog državnog sabora, poklonite se žrtvama komunističkog režima. U Bleiburgu je, veličina ustaškog pokreta, već sjećanje na sve žrtve komunističkog režima. Moj djed nema groba, ali zapalit ću ja svijeću u Bleiburgu, jer ću tamo izdati Hrvate i svi oni koji nisu nosili zvijezdu petokraku. Zašto onda vi ljevičari slavite Dan ustanka u Srbu, jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakar, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad količina laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govori istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. ali zapalit ću ja svijeću u Bleiburgu, jer ću tamo izdati Hrvate i svi oni koji nisu nosili zvijezdu petokraku. Zašto onda vi ljevičari slavite Dan ustanka u Srbu, jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakar, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad iznosite laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govorite istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. ali zapalit ću ja svijeću u Bleiburgu, jer ću tamo izdati Hrvate i svi oni koji nisu nosili zvijezdu petokraku. Zašto onda vi ljevičari slavite Dan ustanka u Srbu, jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakar, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad iznosite laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govorite istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakar, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad iznosite laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govorite istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakar, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad iznosite laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govorite istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja sam vrlo teško opisao svoj „antifašizam“.

Krešo, isprika, nisi ti to mislio, ma čim si zinuo, mislio si o tome, sama formulacija rečinica može biti drugačija, tako da tvoju ispriku ne činiš istinitom, isto tako što Srbi ispričavaju za zločine u Domovinskom ratu. Bio bi politički mrtvac, ali ti si hrvatski političar i neću ti ništa dogoditi. Sve dok bez obzira što ste saborski zastupnici neće biti predusretljivi jednaki kao i običan puk. A što dalje, Kolinda - Vučić, Bandić - Jelenić, Božinović - Đorđe Ćurčić, te su niz osumnjičenih za razna kaznena djela s organima koji su trebali strpati u zatvor. Kako Krešo kaže, „malo je“, majka ti je, pa koliko trebaš onda, ako je poslije II svjetskog rata, pušteno više Hrvata nego za vrijeme rata. Za primjer naroda, vi bi prvo trebali snositi sankcije, a Ti narode, vjerovatno više, izađi iz magle. 

A kako me ovo uznemirilo, kao i mnoge druge, radi se o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, stoga molim MUP i DORH, ovo im je prijedlog za pokretanje kaznenog postupka.