OZNA SVE DOZNA, UDBA JE TVOJA SUDBA, A KOS I DALJE TIHO PJEVA!

10.05.2022. 09:55:00

Tajne službe iz bivše ex Yuge djelovale su godinama, no pitanje je jesu li prestale s djelovanjem? Nešto iz povijesti podudara se i s događajima iz Domovinskog rata. Puno je toga da bi sve podudarnosti nabrojali, ali jedna stvar koja ih je držala godinama je "zvezda" petokraka. Nekadašnji UDBA-ši, zauzeli su pozicije i u novoj Hrvatskoj povijesti. Sjeli  uz Tuđmana i tako godinama Hrvatsku vode iz sjene na put propasti. Generali se posvađali s braniteljima oko Perkovića i Mustaća, ali gospodu generali, zar ta UDBA nije poubijala još točno neznani broj nevinih Hrvata, pod izlikom da su u dijaspori bili ekstremisti, a u biti otišli su samo trbuhom za kruhom. Progoni, likvidacije odnijeli su mnoge mlade živote.

Prevalio je stotu i koliko godina mora progovoriti u javnom razgovoru i utemeljiti sumnju da je počinio ratni zločin nad zarobljenicima, ženama, djeci, civilima… ..Joža Manolić, jer više neće sjesti na optuženičku klupu. I  sam je priznao da je za vrijeme II svjetskog rata i poslije njega kao šef OZNA-e za područje Bjelovara, bilo na tom području likvidacije. Logično je onda da je i ja imam svoju odgovornost u svemu. Istraga koja je gotova 2011. godine, a sada je 2022. godina, ne moram ni navoditi o čemu se radi.

Nekadašnja potpredsjednica hrvatska sabora, drugarica Pusić dala je izjavu: "Svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, već je samo sudskim procesom nije dokazano krivnja. Pitam se znala za međunarodne konvencije, Ženevsku konvenciju ili se ipak svodi sve na „prijeki vojni sud“, po skraćenom radu. Kad bi joj njezinoj „logici“ kažnjavali sve one nisu dokazane krivnje pred sudom, zašto bi onda sudovi i postojali. Nešto se dogodilo u davnoj povijesti, aktualna je tema ovih dana, više dokaza tko je ustao u Hrvatskom Saboru i Vladi. Ni priči nije kraj, tu ima i Neše Stazića, zadnji biser je pajser droge. Moram paziti što pišemo, jer zakon za mene vrijedi, za njih NE. Možemo mi DORH zatvoriti kaznene prijave, odnosno sami su dužni postupci po službenoj dužnosti. E pa drugovi iz Komiteta, pod vašom vladavinom komunista poubijano je više Hrvata bez dokaza, nego što je stradalo ljude u Domovinskom ratu. Kao osoba koja se bavi politikom, morao bi poznavati i određena prava, pravo na ispravno suđenje i pravo na obranu. Pa jeste li ostali partijci davali u Bleiburgu i Bleiburškom putu na tisuće nevino poubijanih ljudi, određena ljudska prava.  Pa jeste li ostali partijci davali u Bleiburgu i Bleiburškom putu na tisuće nevino poubijanih ljudi, određena ljudska prava.. O moj Stjepane, znam, okrećeš se u grobu. pravo na pravo suđenje i pravo na obranu.

 

Ima jedna stara krilatica, OZNA SVE DOZNA, UDBA JE TVOJA SUDBA. Priča koja mene osobno dodiruje, ne znaju mnogi, jer poštujem neke odluke. Odlučujuće majke, koje su u životu uvijek poštene i ne mrzi nikog, a imale bi pravo. Kakvo je vaša kriva dokazivana bez suda, bojim se i pisati ono što se dogodilo mojoj obitelji, rodbinu po majci. Iz II svjetskog rata, niti jedan muškarac nije ostao živ. Mislio sam da ovo neću nikada javno ne prepoznati, ali zbog tih nepismenih i neukih političara. Vratit ću na priču o svom pokojnom djedu, a Krešu bih pitao, koliko je takvih bilo. Šuma Lug, Limbuš, Seča, Huda jama .... i ostali ideološki drugovi koji mrzite sve što je hrvatsko i pretvarate se u ustaštvo, pukao sam na ovo. Da vam predložim ne kažnjeno 77 godina, a takvu ideologiju nastavlja i danas. Kao klinac sa selima, pomalo nestašan i znatiželjan, rođen za vrijeme komunizma, nešto mi nije bilo jasno kako mojoj mami nema brata, sestru, ujaka, strica ...... Jednom igrajući se, u ambaru, u drvenoj komodi, pronalazim zamotanu kutiju. Po prirodi kakav je, normalno da sam mora istražiti što se nalazi unutar. Našao sam se podosta slika, neke vojske u nekim čudnim odorama. Što pojedinačno, ali nisu bili partizani. Još premlad da bi znao da su postojali i ustaše, mada se o tome šaptalo ili bi koji pijani susjed ili tome šapćući priču s mojom bakom. Ipak premalo godine da bih shvatila što govore. Uzeo sam te slike i ushićen sam ušao u kuću, zvao mamu i baku, izdao sam jednu sliku i pitao je li moj dječak? Crne kose, visokog čela, gustih obrva, pravog vojaka, nema na glavi nije imao kapu sa zvijezdom petokrakom, jer bi u vrijeme morao biti tako moralo. Nisam dobio batine, ali su me ukorile da te slike ne smijem dirati ni govoriti o tome, a ja sam se smatrao, nisam priznao da mi je moj djeda. Godine su prolazile, pomalo sam s vremena na vrijeme tražio te slike, imao sam i više znanja tko su bili ustaše, četnici i partizani. Nisam ih pronašao, dobro sam ih sakrile, ne u meni je uvijek bio neki nemir i volio bih ponovo vidjeti slike. Susjed Vinko, koji je prošao logor, susjed Pavle je brat bio je isto ustaša, još su neki ljudi znali govoriti o sudbini moga djede, ali i njegova braća, braće moje peče, a ja sam do upijao. I tako sam doznao da su svi moji preci bili ili u ustašama ili domobranima. Dogodila sam se sudbina kako drugarice i drugovi govore. Imali su krive odore na sebi. A je li nešto što nažao učinili nije bitno, tko je sve pitao ili je bilo važno? Krajem rata, Kad su već partizani naveliko hrlili prema Zagrebu, moja djeda, ustaški časnik s nekolicinom sumještana i njegova braća i bratićima, nakon što je jedna bitka sakrila su se našli u selu u jednoj zemunici i čekali da prođu partizani. Nema selskih dušobrižnika otkucali su mog djedu i sve ostale. E tužna droga i drugovi dolaze na vidjelo partizansko suđenje. Poubijali su sve, osim mog djede, jer treba netko za primjer, a gdje će biti bolje od ustaškog časnika. Govorili su da je bio „Vojvođanski korpus“, pa jedna partizanka, svezala je mog djeda za konjski rep. Od mog sela, Čepelovca pored Đurđevca prema zapadu sve do iznad sela Sveta Ana, nekih 10-tak kilometara, vukla ga po selima i Bilogori, po šljunku, šumama, možete misliti kakve je muke prolazio i na što je moguće ličiti. Zastali su iznad sela Svete Ane, ako je do sreće, našao se jedan partizan iz susjednog sela. Prepoznao je mog djedu i da mu skrati muke ispalio mu metak u čelo. Samilosni hitac. Da je pravedna osuda ?????? Godine su prolazile, ja te slike nisam zaboravio, niti priču o mog djede. Baka se nikad nije udarala, moja mama nikad u životu nije vidjela svog oca, a ja svoje dijete. Došao je Domovinski rat, a ja sam vršio pritisak na svoju mamu da pronađemo djedin grob i da napravimo spomen ploču, jer je bilo još živih koji su znali gdje je zakopan. Ipak, popustio sam, jer je to za moju majku bila gorka tema i svaki put kad bih spomenuo tu priču ona je neizmjerno plakala i molila me da ne činim, jer ju boli. Da sam još vrata u svoje djetinjstvo, znala sam pitati mamu, za Dana mrtvih, gdje da zapalim svijeću za svog djeda? Nakon mnogo godina sam shvatio zašto me slala na spomenik poginulim u NOB-u. Bila je to simbolika. Sad sam odgovorio da li je meni humano postupanje, da li je moj dječak imao pravo na suđenje ili je samo kriv što je bio ustaša? Je li zaslužio da ga mlada partizanka vuče konjem, za primjere drugih kako će proći. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. Svaka čast osobama koje su ratovali za slobodu, ali nisu podlegli komunističkoj ideologiji. Vaš nekadašnji idejni vođa, druga Tito, ne znamo da je iz Kumrovca ​​ili Rusije, nije suđen, ali njegov totalitarni režim osuđen je. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. Svaka čast osobama koje su ratovali za slobodu, ali nisu podlegli komunističkoj ideologiji. Vaš nekadašnji idejni vođa, droga Tito, ne znamo da je iz Kumrovca ​​ili Rusije, nije suđen, ali njegov totalitarni režim osuđen je. Ako već želite priče o krivnji, osudama, presudama, krenite iz svojih tzv. antifašističkih redova, jer bih jako rado za ovakve maknuo ovaj „anti“. .

Moramo uzeti u obzir da godinama postoji Rezolucije Vijeća Europe 1481 (2006) ili o međunarodnom osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor je već 2006. godine, kao svojevrsne odjeće Rezolucije 1481, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina koji su započeli tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dokument objavljen u „Narodnim novinama“ br. 76/2006). U narednom periodu se na Rezoluciju 1481. povremeno spominju, iz redova intelektualaca i političara koji nisu bili ljevičari. Političari iz redova ljevičarskih stranaka i ljevičarski intelektualci tu temu, međutim, izbjegavaju spominjati.  U Bleiburgu nije, veličanje ustaškog pokreta, već sjećanje na sve žrtve komunističkog režima. Čak i Austrijske vlasti sa spomenika poubijanih Hrvata, maknuli su stari hrvatski povijesni grb, a u Austriji ih ima još na puno mjesta. Zabluda ili pajdašija? Zar saveznici nisu prodali one koji nisu nosili zvijezdu petokraku. Zašto onda vi ljevičari slavite Dan ustanka u Srbu, jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakra, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj i drugarica Pusić, njezino brat, Milanče i svi vi ostali, kad količina laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govori istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol. Nadam se da ovo neće pročitati moja majka, jer ja ću vrlo teško opisati svoj „antifašizam“. ali zapalit ću ja svijeću u Bleiburgu, jer ću tamo izdati Hrvate i svi oni koji nisu nosili zvijezdu petokraku. Zašto onda vi ljevičari slavite Dan ustanka u Srbu, jako dobro znate da je tamo bio četnički pir nad Hrvatima. Nikakvog ustanka tamo nije bilo, već klanje i masakra, zato će trebati odustati od takvih pokroviteljstava krivotvorine hrvatske povijesti. Za kraj  kad iznosite laži o Bleiburgu, o kolektivnoj krivnji svih Hrvata, kad ne govorite istinu o Golom otoku, sjetite se da nekome nanosite bol.

A kako me ovo uznemirilo, kao i mnoge druge, radi se o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, stoga molim MUP i DORH, ovo im je prijedlog za pokretanje kaznenog postupka. Nu, DORH slabo radi, politika ne dozvoljava puno toga, pa nam je tak kak je.

Tamo, početkom devedesetih, sjetimo se djelovanja UDBA-e, OZNA-e, KOS-a, pete kolone. Iz početka točno se znalo tko će braniti Lijepu našu, a tko će stati na stranu povampirenih Srba uz pomoć tzv. JNA.  Te famozne tajne službe su to znale. kad bi krenuli na neku bojišnicu, čede su nas zvala po imenima ili nadimcima, znali su točno tko se dolazi njima suprotstaviti, obranili i sačuvati našu Domovinu, a na kraju je i osloboditi i stvoriti prvu samostalnu Hrvatsku državu. Od rata prošlo 30-tak godina, ali UDBA i dalje djeluje i zašto bi sada mi tražili izručenje egzekutora (barem jednog dokazanog) jedne političke likvidacije jednog Hrvata. Onog koji je progovorio o kriminalu, te kao takav bio prijetnja za neku tvorevinu saveza država pod nazivom Jugoslavija.

I dok se mi ne riješimo UDBA-ša, a nikako ne smijemo zaboraviti na KOS, koji još uvijek radi u tajnosti, neće biti slobodne Hrvatske. Lustracija je jedini lijek, otvaranje državnog arhiva. Dosta događaja možemo poistovjetiti između torture partizana - komunista u II svjetskom ratu, s događajima u Domovinskom ratu. Vrijeme pokazuje svoje, no nameće se pitanje tko će tu gungulu riješiti kada nam u Saboru sjede abolirani četnici, a potpredsjednica Vlade je žena koja ne priznaje Ustav RH-a, za nju ne vrijede niti VRO "Oluja" niti VRO "Bljesak", jer ona je djevojčica iz kolone. I dok nam opet Srbi kroje politiku, a mi samo šutimo, vladajuća stranka, bez potpore srpske nacionalne manjine, ne može napraviti ništa, osim razdora među Hrvatima. Možemo se samo zgražati, barem MI koji smo izgubili svoje suborce, koji smo vodili brigu o našim civilima, da danas ti isti koji su palili i razarali Hrvatsku....., ma koju povijest će učiti naša unučad, jer djeca su nam većinom već prevelika. Učiti da je "Oluja" bila udruženi zločinački pothvat, etničko čišćenje. Kako da ja svojim unukama više objasnim neke stvari. Mogu samo pjevati borbene, jer politika nije zrela uhvatiti se u koštac da se pronađu tijela nestalih u Domovinskom ratu, da se osude svi zločinci, a dosta ih je u Hrvatskoj na slobodi, nema abolicije za one koji su napali Hrvatsku državu, a riječ LUSTRACIJA, bit će izbrisana iz hrvatskog rječnika. Kako se ta riječ pomalo gubi, tako i mene više pamćenje ne služi, jesmo li mi slobodni u našoj državi koju smo krvlju stvarali od ovih koji sada sjede u Saboru i Vladi RH-a

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti.

Izvor: Portal dnevnih novosti

Izvorni autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: snimka zaslona/YT

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.