Padni Predragu Frede Matiću !

Ovi predsjednički izbori su pokazali kako nakon pada „belog orla broj 10“ s Pantovčaka, sa slavoserbima nema pomirenja! I to radi koga, već radi njih samih. Oni jednostavno Hrvatsku mrze i ne podnose. Prema tome Predrag Fred Matić (čitaj dalje PFM), je u samoj izbornoj noći postao oličenje zla međuhrvatske mržnje! Ne samo međuhrvatske mržnje, već i međuhrvatskoga rasizma, koji su početni korjeni cjelosvjetskoga rasizma, kako iz hrvatskog naroda, tako i iz ostalih naroda. Nije tu samo riječ o međuvojnoj rodovskoj mržnji, već o rodorasizmu prema rodovima Hrvata kao naroda. On, jedan mali PFM, je ministar branitelja? Kojih? Pa branitelja velike serbije odnosno četnika i partizana, odnosno serba i slavoserba! Ne ima PFM nikakove veze sa Hrvatskim braniteljima, koji jesu osim Hrvata i pojedini pripadnici svih nacionalnih manjina, čija je domovina Hrvatska. PFM je samoizdajna i to samo jedna od sjemenki hrvatskoga kukolja (slavoserba) iz koga izrasta međuhrvatski rasizam. PFM je stoga dokazao i pokazao kako on uopće nije ni Slavonac, a kamo li Hrvat! Zašto bi Slavonac mrzio Hercegovca ili Bosanca ne samo kao branitelja Hrvatske, već i kao rod Hrvata? PFM mrzi. Mrzi Bosance i Hercegovce, koji jesu samo Hrvati, jer uz njih na tim prostorima žive i Bošnjaci i bre-publični serbi. PFM je tim gnjusnim činom, naročito po Hrvatske branitelje javno izjavio kako mrzi same korjene roda Hercegovine Blage Zadre! PFM je pljunuo na one najžilavije ognjištare Hrvata u Herceg Bosni, koji nastoje svim silama ostvariti opstanak, ma ikolikog broja Hrvata. PFM bi njih odvojio od Hrvatske, što je još gore od podjele Herceg Bosne, jer matica Hrvata je upravo Herceg Bosna, koja je dio Hrvatske u cjelini. PFM bi kao slavoserb, najradije odvojio Bosance i Hercegovce od Hrvata, kako bi Hrvati iz Herceg Bosne nestali, a nestankom Hrvata iz Herceg Bosne, nestalo bi i Hercegovaca i Bosanaca s toga hrvatskoga prostora, te bi zamislite apsurda, u Herceg Bosni živjeli Bošnjaci i serbi, bez i jednoga Hercegovca i Bosanca. Ostalo bi samo ime, kao znak, da su tu nekada živjeli Hrvati: Hercegovci i Bosanci, a to ime bi malo, po malo, izblijedilo s karte i progutala bi ga već na pola Herceg Bosne silom zločina nametnuta jubrepublika serpska, da bi na kraju to sve bio jedan veliki ser bi-on, PFM, pa ser e! Na kraju, ista priča je s Vojvodinom, jer Vojvođani (Bunjevci, Bačani, Banačani, Srimci) su Hrvati, koji tamo žive uz Mađare, Slovake, Čehe, i ostale narode, te uz serbe zbunjevce po zbunu i slavoserbske zabunjevce po zabuni. PFM-a, ja dalje, više i u opće ne vidim u ovoj daljnoj priči, jer u mojim očima je već krajnje pao, kao što bi s ovom pričom, konačno i zauvijek morao početi padati bezumni međuhrvatski rasizam, između sela, između gradova i krajnje između rodova Hrvata! Zapravo, međuhrvatski rasizam i njegovo širenje moraju biti kažnjivi zakonom, jer došao neki lažni Hrvat kao slavoserbin PFM, te kaže-laže: „Ja sam Slavonac i mrzim Ličane!“, a Ličan Hrvat se na tu laž naljuti na Slavonce Hrvate. Ista stvar je s Bosancima i Hercegovcima, Dalmatincima i Zagorcima, Ličanima i Slavoncima i tako redom...., kako se lopta štopa, a ne stopa: ŠTOP MEĐUHRVATSKOM RASIZMU!   ŠTO S MINISTARSTVOM BRANITELJA Po mom mišljenju, u Hrvatskoj bi se pod hitro trebao okupiti ratni Generalski Zbor (bez onih koji bi mogli biti predmet lustracije) i u ime branitelja, uz dragu volju branitelja, odlučiti što s njihovim Ministarstvom, hoće li ono konačno profunkcionirati, nakon što se ugasi bezpotrebnih 1000 i 20-ak (zavadi pa vladaj) braniteljskih udruga, dok političke činove treba isti čas redom poništiti (bez ratnog iskustva i znanja, nema ni čina ni odlikovanja). U ministarstvu branitelja mora biti ministar iz redova branitelja, koji će sjediti u saboru i imati pravo veta, na sve ono što se samo i malčice dotakne Domovinskog rata, dok se ne usuglasi s ministarstvom, odnosno braniteljima. Abolicija četnicima se mora ukinuti, te nakon ukidanja aboliranih četnika, oduzeti im hrvatske dokumente i protjerati ih tamo, za koga su se i 'borili' (klali, pljačkali, silovali, uništavali, mučili), u maticu balkanskoga zla. Ja bi ih potjerao tamo bez zadrške, pa neka si sami presude između sebe. Pošaljimo zlo natrag, u njega samo, odakle je i došlo. Ovako mi se samo mučimo, odgađajući već unapried donietu Božju odluku. O IZBORIMA Kako za izbore smatram da bi trebali biti javni, tako i priznajem da sam svoj glas dao Kolindi (ta neću dati svoj glas 'belom orlu broj 10' s Pantovčaka, pa i neizlaskom na glasovanje i protiv svojih najteže stradalih suratnika u Savskoj 66). I vjerujte mi da ona ne bi uspjela biti predsjednica što se tiče sadašnjega HDZ-a, da se nisu aktivirali (dragovoljno i svojevoljno) stari HDZ-ovci 1990 godine, mahom branitelji, jer 'kontra' ne bi dobio toliko glasova da mu se nisu pridružili i sadašnji članovi HDZ-a, kojima je ipak novac važniji od domoljublja i kojima je njihovo jedno radno mjesto, važnije od pola milijuna i više nezaposlenih Hrvata. U HDZ-u ima Judica i Juda za najmanje 300 000 škuda. Zato očekujem veliku čistku u HDZ-u, jer prepun je slavoserbah i poslavoserbicah, ako misle ozbiljno raditi za Hrvatsku. Kolinda je izrekla toliko domoljubnih riječi kao predsjednica, da smo nas 20-ak okupljenih u seoskom stožeru (birtiji) pomislili da joj šapće sam Franjo Tuđman što će reći narodu. Istina, pala je i pokoja suza iz očiju nekolicine branitelja, što je ličilo na to, kao da im sa svakom suzom padaju i djelovi kamenih gromada sa preopterećenih im srdaca (bar autosugestivno), jer su se uzdali u Kolindine riječi o Hrvatima, vjeri, ljubavi, vojsci, dodao bih i o moratoriju na blokade računa i ovrhe. Ja sam šutio. Nisam niti jednom zapljeskao, jer ne očekujem samo riječi koje želim čuti, već i djela, koja želim vidjeti. Prvo rad, pa nagrada, a ne prvo nagrada, pa rad, ako ga uopće bude. Želim reći da mi nitko više ne može prodavati politiku (foru), kao što to još uvijek lažu ništa ne radeći: „Glasajte za mene, pa ću vas ja sve zaposliti“, već: „Ti političaru, prvo nas zaposli, pa ćemo mi i dvostruko i četverostruko za tebe glasovati.“ Od Kolinde očekujem da prvo bude i ostane Hrvatica, pa onda predsjednica, a tek na kraju političarka, jer domoljublje je prvo, i došlo je, i dolazi uvijek i samo odozgora, a za ostalo je lako. Naravno da to 'odozgora' ni pod razno ne mislim na Mesićev čardak ni na nebu ni na zemlji. I taj čekokradičin babilon će uskoro pasti, kao šlag na neiskorištenu tortu(ru) opalog 'belog orla broj 10', usred čijeg pada je Milanče banuo iz netom teroriziranog Pariza kao pravi protuhrvatski terorist i međuhrvatski rasist, te i mene kao hrvatskog branitelja radi glasa Kolindi poglasio sektašem (sada je Hrvatska sekta, a Hrvati sektaši?), a hrvatski branitelj (sektaš?) je i Kotromanović koji je pak nedavno rekao kao: „Zar sam ja kreten, što se ne vozim u službenom automobilu i što štedim?“ E to, jesi li ti Kotromanoviću kreten, pitaj Vesnu Pusić koja se vratila iz Turske, a ne mene i narod. Bit će još padova, jedan za drugim, brži za bržim, što znači da bi s narodne strane ipak moralo doći do rasta. Ili mi ili oni. Nećemo svi propasti! Kad reče neka tamo animir drugarka iz p(r)olupanoga štaba palog 'belog orla broj 10' na kraju: „Izgubili smo bitku, ali ne i rat“, jedan od prisutnih branitelja, s čuđenjem upita nas ostale: „Tko ratuje?“   BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI UMRIETI!   Johnny Otočac