PAKOŠTANE: Živjela nam antifašistička tj. braniteljska Hrvatska

28.08.2015. 13:11:25

Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo biti u Pakoštanama u mjestu našeg generala Gotovine. Zahvaljujem se svima nazočnima a posebno našem generalu i njegovoj supruzi. Čuli smo pjesmu Ivana Pavla II. Bog je doista s pravom izabrao njega! Ali Bog je nama Hrvatima izabrao generala Antu Gotovinu. Bez njega ovakvih mojih knjiga bi bilo mnogo manje, ako bi ih uopće i bilo. Zahvaljujem se Općini Pakoštane zabog organiziranja ovog predstavljanja. Posebnu zahvalnost dugujem načelniku – Milivoju Kurtovu i predstavljaču sjajnom prof. dr. sc. Šimi Vučkovu.
Posebno im se moram zahvaliti zato što se predstavljanje odvija u vrijeme medijskih napada na mene. Evo jedne posljedice tih napada:
„Poštovani akademiče Pečariću,
pratim novinske napise u povodu prijedloga da se pozdrav “Za dom spremni” uvrsti u službene pozdrave Hrvatske vojske, a koji je donesen zbog najave da će pjevač Marko Perković Thompson biti sudski procesuiran jer ga iznosi na početku svoje pjesme Bojna Čavoglave.
Budući da ste Vi u javnosti izloženi najvećim pritiscima, želim Vam izraziti svoju podršku, uz zamolbu da me uvrstite na popis onih koji su prijedlog u korist pozdrava “Za dom spremni” podržali nakon obznane i reakcija u medijima. Ako takva posebna popisa nema, uvrstite me molim na glavni popis.
S poštovanjem,
izv. prof. dr. sc. Mario Grčević
P.S. Ovo moje pismo možete slobodno citirati ili distribuirati.“
Inače prof. Grčević je Član suradnik HAZU! Dakle, očito je peticija dala svoje pozitivne rezultate. Zapravo i ona prijava protiv Thompsona nikako da stigne do njega, zar ne? A brzo će svi oni konačno naučiti ono što im je i akademik Aralica objasnio jučer u Večernjem listu, a ja napisao u pismu bivšem hrvatskom veleposlaniku dr. Mladenu Ibleru. Brzo će oni naučiti, nešto što bi trebalo biti jasno učenicima prvih razreda osnovne škole, ustaški pozdrav bio i može biti onaj pozdrav koji su koristile ustaše, a to je kako mi je on i napisao :
“Za Poglavnika i dom – spremni”
U NDH se koristio i pozdrav:
“Za dom – spremni”.
Doista samo pokvareni ili priglupi mogu poistovjećivati ono što su koristile Ustaše s onim što se koristilo u njihovoj državi.
A napadi na mene podsjetili su me na jedno drugo otvoreno pismo. Na njega sam upozorio i u tom pismu dr. Ibleru:
„Sigurno se sjećate Pisma VSUN-a povodom prvostupanjskih presuda našim generalima. I tada je bilo: Zašto ste stavili da su presude rasističke? Vjerojatno je nekome smetalo i što smo u njima spomenuli spašavanje Bihaća. I to je tada bilo skoro pa zabranjeno. Danas, 20 godina poslije, svi spominju spašavanje Bihaća od genocida mnogo većeg od onog u Srebrenici.“
To pismo nije moglo doći do glavnih medija iako ga je potpisalo 29 akademika i biskupa. Na prijedlog prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana Pismo se moglo i supotpisati pa je to učinilo preko 2300 naših ljudi među kojima je bilo oko 250 sveučilišnih profesora i doktora znanosti. Pismo je bilo poslano u dva navrata članovima VSUN-a, a pročitano je i na velikom prosvjednom skupu u Haagu i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Mislim da bih napravio neoprostivu pogrješku kada to pismo ne bi bilo pročitano i u Pakoštanama.
pecaric - gotovina - pakostane
PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA
Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve
Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.
Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.
Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…
Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.
Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.
Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.
Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.
Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.
Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.
Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji.
Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva.
Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.
Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.
Ne tražimo od vas da čistite minska polja.
Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.
Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.
Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanjehrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.
Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.
Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.
Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.
Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.
Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samo PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!
Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.
Mi tražimo od vas: Vratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.
Mi Hrvati samo to od vas tražimo.
(U POVODU RASISTIČKIH PRESUDA U HAAGU OD 15.4.2011.)
Zbog pisma smo biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja bili i kod ministra vanjski poslova RH g. Jandrokovića. Iako su bili pri kraju mandata obećali su da će u svim svojim kontaktima, a to je bilo uoči Generalne skupštine UN-a, upozoravati kolege na to pismo. Najznačajnija mi je bila činjenica da su bili jako zadovoljni što je pismo poslano i svim veleposlanstvima u RH. Zato sam ja 12 mojih pisama koji su poslana Predsjedniku Vlade RH Milanoviću s prijedlogom da generala Gotovina zbog spašavanja Bihaća od genocida mnogo većeg od onog u Srebrenici predloži za Nobelovu nagradu za mir, a prije pravomoćnih presuda uvijek slao i veleposlanicima u RH.
Svi znamo kako je američki sudac Meron kod čitanja oslobađajućih presuda naglasio kako bi bilo nerazumno osuditi nekoga zbog oslobađanja svoje zemlje. Zapravo posebno bih istakao još dvije važne činjenice u kojoj je SAD odigrala važnu ulogu. Nakon prvog slanja našeg pisma u UN, američki vojni ataše SAD-a u RH u vrijeme Oluje je u Hrvatskom listi kazao kako je general Gotovina spasio Bihać od genocida ravnih onim u Drugom svjetskom ratu. Poslije toga je SAD otvorila svoje arhive o opsadi i spašavanju Bihaća. Uradili su to poslije 17 godina, iako je uobičajeno čekanje od 25 godina. Treba li to sve komentirati?
Moje tekstove u svezi s Haagom tiskao sam u nizu knjiga, a posljednje je bila trilogija o rasizmu: Suda u Haagu, svjetskih moćnika u domaćih slugu.
Već naslovi mojih knjiga nose poruku, tj. naslovi govore za što se osobno zalažem, a često je to i mnogo šire.
predstavljanje
Recimo knjiga ‘Ako voliš Hrvatsku svoju‘ tiskana je prije nedavnih predsjedničkih izbora. Kao što znate ti izbori su i protekli u znaku ‘prokazivanja’ Josipovića kao čovjeka koji ne voli ni hrvatsku državu ni hrvatski narod. Dovoljno je podsjetiti da je Biskupska Konferencija uoči tih izbora u svom proglasu govorila kakav treba biti predsjednik. Kazali su da za predsjednika treba birati onoga/onu koji/koja voli svoju državu i svoj narod. Pitam ja vas: Znate li za neku državu u kojoj predsjednik ne voli svoju državu i svoj narod? Postojala je samo jedna – Hrvatska i srećom, to se promijenlo na izborima.
Poslije nje tiskao sam knjigu „Propade im Crvena Hrvatska“. Znamo da je Josipović obećao zacrveniti Hrvatsku. To su uporno radili sve do njegovo odlaska.
Naučili su da moraju barem pričati kako vole Hrvatsku, naravno „antifašističku“. Koliko doista vole hrvatsku državu i hrvatski narod pokazuju svojim odnosom prema braniteljima. Zašto sam stavio pod navodnicima ono antifašističku?
Na početku knjige koju danas predstavljam „Živjela nam antifašistička tj. braniteljska Hrvatska“ definirao sam one koji u Hrvatskoj kažu za sebe da su antifašisti, tj. definiram „antifašiste“ Churchillovom tvrdnjom:
Fašisti budućnosti nazivat će sebe antifašistima.
Znamo da su oni ili sudjelovali ili su sljedbenici onih koji su izvršitelji posljeratnih masovnih ubojstava. Također su izravno ili neizravno pomagali Miloševiću u Domovinskom ratu. A sve to ih doista definira kao fašiste, jer je velikosrpska agresija na Hrvatsku bila fašistička agresija. A pravi antifašisti su oni koji su se suprostavili fašističkoj agresiji – hrvatski branitelji!
U knjizi možete naći moja otvorena pisma za spas generala Branimira Glavaša i branitelja Veljka Marića. U prethodnim knjigama, pa i u ovoj posebnu pažnju poklonio sam Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu i Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Ovo drugo društvo je prije dva dana imalo godišnju skupštinu i tom prigodom je u Izvješću Predsjednika spomenuta i knjiga koju danas predstavljamo:
Ovom prilikom potrebno je istaknuti osobiti doprinos upoznavanju hrvatske javnosti s našim radom i obćenito s problematikom jasenovačkih logora akademika Josipa Pečarića. U mjesecu lipnju ove godine objavio je knjigu Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska, u kojoj je jedno cijelo poglavlje posvetio našemu Društvu. On je uzorni promicatelj i uporni borac za istinu o hrvatskom narodu preko mnogih svojih članaka objavljenih osobito na mrežnim sjedištima Glasa Brotnja i Kamenjara. Nemjerljiv doprinos hrvatskoj istini dao je sa svojim suradnicima, s jedne strane s dr. Matkom Marušićem, a s druge strane s dr. Josipom Stjepandićem. S dr. Marušićem objavio je Pismo Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u kojemu se traži da HAZU donese deklaraciju o slobodi istraživanja (http://glasbrotnja.net/vijesti/hrvatska/pismo-hrvatskoj-akademiji-znanosti-i-umjetnosti-u-kojemu-se-trazi-da-hazu-donese-deklaraciju-o-slobodi-istrazivanja, objavljeno 22.VII.2015.), a s dr. Stjepandićem, Pismo predsjednici RH i predsjedniku HDZ-a (http://kamenjar.com/pismo-predsjednici-rh-i-predsjedniku-hdz-a/, objavljeno 12.VIII.2015.), u kojem traže da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko predlože izmjene zakona o hrvatskoj vojsci, tj. da se pozdrav ZA DOM – SPREMNI uvede u službenu vojnu uporabu. Oba su pisma vrlo značajna i po svom sadržaju dalekosežna, jer se njima mijenja odnos između domoljubnih i protuhrvatskih snaga u hrvatskom društvu. Oba pisma supodpisao je veliki broj ljudi.
knjiga-pecaric
Tajnik našeg Društva je Igor Vukić. Njegov otac, Srbin, je kao dijete s Kozare bio u logoru Jasenovac. U obitelji su mu pričali što je istina o Jasenovcu i on je danas sjajan istraživač tog logora. Nedavno je dao i intervju Hrvatskom tjedniku, a već u naslovu je njegova tvrdnja: Jasenovac je veća sramota Titove Jugoslavije, nego Pavelićeve NDH. Nisam sreo nikoga tko je gledao njegov nastup u „Bujici“, a da nije oduševljen njegovim nastupom. Evo što mi piše o skupštini:
Poštovani kolega Pečariću,
Skupština je prošla u lijepom, ležernom tonu, jer je naš predsjednik dr. Razum potaknuo se sve pripremi kako bi bilo come-il-faut (ili komi-fo, kako bi rekla Nušićeva Gospođa ministarka).
Donijeli smo potrebne odluke koje traži država i dodijelili pohvalnice za istraživanje i doprinos društvu.
Vaša vas zaslužena pohvalnica tako čeka, odnosno, moramo se dogovoriti kako da vam je predamo i ujedno organiziramo tim povodom neku malu svečanost ….
Nakon službenog dijela u neformalnim smo se komentarima osvrnuli i na vaše peticije, osobito onu za pozdrav Za dom spremni. Svi prisutni članovi podržavaju vas u nastojanju da se otvori rasprava o svim elementima hrvatske povijesti i nadaju se da ćete nastaviti u tom smjeru.
Pohvalnica je naš najmanji oblik zahvale za ono što ste dosad napravili i što ustrajno radite.
Do sljedećeg susreta, srdačno Vas pozdravljam
Igor Vukić, tajnik DJL
Naravno, mene i ovo a i činjenica da sam član Predsjedništva HNES-a obvezuju da nastavim ovakav rad. Predsjednik HNES-a prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović je otkrivajući prvi spomenik žrtvama komunističkog terora ukazao i na moj rad.
Na nastavak takovog rada obavezuje me i reagiranja nekih glavnih medija kakav je npr. „Jutarnji list“. Tako se naslovom „Koliko bi Hrvatska bila vrednija da se HAZU odrekne Pečarića“ Jutarnji list upisuje u moje najveće fanove. Da, zar nije sjajno kad misle da samo zahvaljujući meni Hrvatska može biti vrednija.
Uostalom na na nastavak ovakvog rada me obvezuje i otvoreno pismo koje sam svojevremeno pisao s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem, još prije lokalnih izbora, koje smo završili pozivom da nikada više ne dozvolimo da Hrvatsku vode ljudi koji ne vole svoju državu i svoj narod.
HVALA! akademik Josip Pečarić

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.