Nakon 'naftaškog' putovanja u SAD i poziva ruskom 'Gazpromu' u njegov ured, predsjednik države je izgleda definitivno odlučio gospodarenje ugljikovodicima, naftom i plinom, uzeti u svoje njegovane ruke; predizborna kampanja!? Ipak, ministar upropaštenog gospodarstva Ivan Vrdoljak izjavio je kako o važnom energetskom pitanju ne odlučuje nitko sam nego se odluke donose trilateralno: Vlada i ministarstvo gospodarstva a predsjednik republike u tome samo malkice pomaže; nešto poput svete vodice! „Nije važan interes ni Rusa ni Amerikanaca, bitan je samo interes domovine Hrvatske“, rezolutan je domoljubni ministar. „Javnost je digla famu oko ničega“, kaže Vrdoljak. Vjerojatno mu se izraz 'oko ničega' slučajno omakao ali odgovara istini, jer čemu praviti strateški ražanj dok je virtualni zeko u dubokoj šumi, tko zna gdje!? Komentirajući jučerašnji iznenadni susret predsjednika Ive Josipovića sa zamjenikom pomoćnika državnog tajnika za energetiku SAD-a, Amosom Hochsteinom, Vrdoljak je rekao da predsjednik, ministri i vlada, dakle 'viribus unitis', idu u istom smjeru u ostvarenju strateških interesa Hrvatske. Naslijepo i nagluho, bez da jedan drugog o tome obavještavaju!? Jedini 'strateški interes' kojeg je vlada bez problema realizirala bila je nedavna 'reforma' u obnovi voznog parka teška 270 milijuna recesijskih kunića! Upitan o tome kako se dogodilo da premijer Zoran Milanović nije znao za dolazak predsjednika uprave Gazproma u Hrvatsku, ministar je rekao kako uopće i nije nužno da premijer vlade(a vladanje znači gospodarenje, nap. a.) bude informiran baš u detalje o svim fazama priprema za neki sastanak. „Tek kad te pripreme završe, onda i on treba saznati“, rekao je Vrdoljak kao da je premijer 'zadnja a ne prva rupa na (gospodarstvenoj) svirali'. Uistinu, što se tiče komunikacije među najodgovornijim političkim osobama za energetski prosperitet ove zemlje tu se doslovno ne zna 'tko pije a tko plaća'; narod bi jednostavno rekao: puno baba-kilavo dite! Asocijacija…. Stariji žitelji ove zemlje sigurno se dobro sjećaju kako smo se kao djeca u nedostatku druge zabave igrali 'gluhog telefona': Skupili bi se u red nas desetak pučkoškolaca jedan do drugoga pa bi 'prvak' drugom do njega potiho u uho izgovorio nekoliko riječi a ovaj bi ono što je čuo promrmljao trećem i tako sve do kraja reda. Na koncu, svi bi se valjali od smijeha kako su te zadane riječi na kraju 'izgledale'; dakako, daleko od onog što je 'prvak' izvorno šapnuo. Kad se danas ne bi radilo o super-ozbiljnim gospodarstvenim pitanjima kao što je eksploatacija ugljikovodika, čovjek bi pomislio kako se i naš poglavar prisjetio igre 'gluhog telefona' pa se u nedostatku pametnijeg poslao prihvatio dječjih igara. A možda nije ni smatrao previše ozbiljnim posjetu ruskog naftnog diva 'Gazproma' pa je, umjesto svom premijeru, ministru Vrdoljaku onako dječački, ofrlje, šapnuo u uho: 'stižu nam Rusi'! Ni ministar propalog gospodarstva, blagoglagoljivi Ivan Vrdoljak, nije bio previše impresioniran tom najavom pa je prenoseći poruku, valjda, tek nešto potiho promrmljao svom premijeru u uho tako da je na koncu ono izvorno, predsjednikovo 'stižu nam Rusi' premijer 'čuo' kao ….'kitu mi puši'! Josipovićeva izjava kako je on na vrijeme obavijestio nadležnog ministra pa „ne zna kakva je komunikacija u Vladi“ najbolje svjedoči o totalno invalidnoj sukreaciji politika, kako vanjske tako i unutrašnje, na liniji Pantovčak-Markov trg koja frapantno podsjeća na infantilne dječje igre 'gluhog telefona'! Ozlojeđen takvim omalovažavanjem s vrha vlasti, revoltirani premijer se po šesti put zaputio u poplavljenu Gunju. Velika je šteta što nije sa sobom povezao i vojničku poljsku kuhinju za onih tri stotine poplavljenih koji ostadoše praznog želuca pred narodnom kuhinjom muslimanskog 'crvenog polumjeseca'! A mogao je sa sobom povesti i eu-ministarku, Vesnu Pusić pa bi u duetu mogli barem nešto korisno raditi, primjerice: zaprašivati DDT-ijem dosadne slavonske komarce! A što se tiče nagluhog, komunikativnog odnosa između čuvara Titine biste s Pantovčaka i do gola očerupanih KUKU-rikavaca s Markova trga mogli bi figurativno kazati: ševi lud zbunjenoga!   damir kalafatić Izvorni članak možete pogledati OVDJE