PAVAO JELAVIĆ: DAN POBJEDE I MOJA HRVATSKA (domoljubne pjesme)
DAN POBJEDE
Klimnuvši mi glavom, cigaretu dohvati Potom je počeo glasno uzdisati Iza toga uzvrati: Čestitku prihvaćam, Te jednako takvom i ja tebi uzvraćam.
Na tren je zastao, pa kroz zube izusti: "U zlo su nas doveli greške i propusti, Jer, nakon toga što smo četnike potisli Naši su nas ljudi za vratove stisli.
Danas, moj čovječe, slavimo pobjedu, A država propada u užasnom neredu, Nikada je nitko nije tol'ko pokrao, U bescjenje rasprod'o, nit nas izvarao.
Opasno je rastaču kojekakvi mamlazi, Radi čega nesretna u mulj dublji ulazi, Baš zbog toga svega nastoj upamtiti: Za novu se pobjedu mi moramo sjatiti!
Dok nas nije ološ pritisnuo jače, Te bezdušan gurnuo pod svoje kotače. Ne, nemamo vremena za gubiti uludo, Spasiti nas neće baš nikakvo čudo,
Sami izlaz iz zla moramo pronaći, Pomagati svojima k'o rođenoj braći. Nije dobro svugdje bezvezno gudjeti, Niti jedni drugima stalno zavidjeti.
Nastojmo si zato u zagrljaj prići Pa ćemo pobjedu puno brže postići, Jer od ove koju smo krvlju izborili Užitak smo s njom podlacima stvorili.
Da, najveći su sada oni pobjednici, Iako su oduvijek bili izdajnici. Četnici su bezdušno kamama nas klali, Dočim su nas ovi grozno opljačkali
Sad, iz dana u dan, opasniji postaju, Kako god naume s nama postupaju. Žilavo se upimju da državu unište, Razruše nam Dom i ugase ognjište.
Uspiju li u tome s nama je gotovo, Stoga imaj, sinko, na umu još ovo: U nove pobjede potrebno je hrliti, Što čvršće se zbiti, bratski prigrliti.
Samo tako možemo olakšati puku". Rekavši mi to i pruživši ruku, Uza se me privio pa mi suze kanuše. Jer me ove riječi neizmjerno ganuše.
MOJA HRVATSKA
Htjedoše je kroz vjekove,
Pa ostala zato živa.
Kroz povijest je ona svoju,
Zbog čega je još nam živa.
K'o što dosad nitko nije
Neslomljiva! Poput diva.
