PISMA: Dosta je projekata.- Mi nismo projekt .- Mi smo žene stradale u Domovinskom ratu

OBJAVLJUJEMO U CJELOSTI DVA PISMA - SNJEŽANE MALJAK I ODGOVOR OZANE BAŠIĆ Gospođo Bašić ! Pišem Vam ovo pismo jer sam povrijeđena Vašim istupom i izjavama, kako na tiskovnoj konferenciji u šatoru kod 100% HRVI, tako i u emisiji Oluja od 20.01.2015. Da Vam se predstavim. Ja sam Snježana Maljak, rođena Vukovarka, imam 46 godina, majka sam 4 djece. U Domovinskom ratu sam bila zarobljena, silovana od strane Srpskih vojnika kao i mnoge druge žene. Danas se već 4-tu godinu vodstvom  gđe. Marije Slišković  borimo za za svoje prava, jer nismo u svih 20 godina od rata imale nikoga tko bi NAS zastupao. Nije bilo niti jedne udruge žena, niti ikoga drugog tko bi nas zastupao. Vi nas nazivate nekim novim osobama koje se pojavljuju na medijskoj sceni, tražimo nekakva prava, pričamo o nekim drugim istinama. Vi i Vaša gošća pričate o filmovima o silovanim ženama BiH, o pomoći njima. GDJE JE BILA POMOĆ NAMA ???? Tko je nas pitao kako smo, što smo prošle , trebamo li što? Tražila sam pomoć sama, liječena sam kao žrtva terora punih 5 godina. ( Prvih 5 je trebalo da ispričam psihijatrici sve o torturama). Po povratku u Vukovar i susretanju sa silovateljima kako na ulici, tako i na sudu, nitko ne zna što sam proživljavala. Pale su u vodu sve pripreme psihijatra. Pozivate se na gđu. Jadranku Cigelj, ona je prva progovorila, zaslužna za saznanje o silovanjima u Bosni ....Ona očito ima pravo na to, jer ona je intelektualka, a mi, što smo mi za Vas i Vašu  gošću? Očito nismo baš „prave osobe“ za reći što se dogodilo, i ne smijemo same tražiti ništa. Mi smo možda za Vas retardirane ili što ? To trebaju raditi oni koji su se umorili nakon Bosne, pa okrenuli drugim pravcima, a sad bi opet malo radili jer eto ipak postojimo. Mi kažemo ne, ne mojte glumiti da Vam je stalo. Mnogi su svojim „programima i projektima“ izvlačili novac iz državne blagajne, a nas se nitko nije sjetio da postojimo, da trebamo pomoć i podršku, prava kao i drugi.  Dosta je projekata. Mi nismo projekt . Mi smo žene stradale u Domovinskom ratu od strane Srpskih vojnika. Tražimo svoja prava koja su nam uskraćena. Konačno o tome govorimo jer smo dobile podršku. Dobile smo  potporu u programu pet terapeuta. Gđa. Marija Slišković se nosi sa svakim pojedinim problemom svake žene u grupi i pomaže nam riješiti ih, dakako ako može . Lijepo je znati da si za nekoga osoba od krvi i mesa, da nisi broj u statistici. Kome to smeta, onima koji vide samo sebe i kojima smetaju drugi. Iako se o našem radu,programu, potpori govorilo čak i u medijima namjerno ste to prešutili. Kome to sve koristi, svakako nasim zločincima. Rastjerati nas, danas kada smo se konačno okupile. Pitam Vas, gdje su  ti stručnjaci sve ove godine? Imaju oni naše podatke od 1991.,  pa što se nisu onda do sad organizirali i ponudili pomoć, rješenje? Sad je to najednom jezivo, a jeziva je stvarnost, da smo od svih do nedavno zaboravljene.  Koja je razlika u svjedočenju Jadranke ili mene, Ružice, Đurđice, Eve, Kate. Mi to radimo isto hrabro kao i ona, nismo jadne. Nikada nam Marija ni o kojoj osobi nije govorila ništa ružno. Upoznavala nas je i predstavljala kao sa svojim prijateljima, domoljubima, oni koji nas podržavaju. Povjerovale smo da smo podržane, to nas je hrabrilo.  U zadnje vrijeme jako smo  razočarane jer upoznajemo te ljude u svjetlu o kojem nam Marija nije govorila. Razočarane smo, nakon emisije okupile smo se i molile i molimo svaki dan nad Sotonom koja se nadvija na našu borbu. Znamo od koga imamo podršku, znamo da ne govorimo samo za sebe nego za stradanje Hrvatske. Upoznate smo sa svakim mukotrpnim naporom da se dođe do financija, jer program je zahtjevan, naša putovanja, prehrana,spavanje, mi to sebi ne možemo platiti. U svemu sudjelujemo, planiramo, odlučujemo.  Nismo glupače kako ste nas prikazale. Išle smo u sve institucije,namjerno da nas cuju. I neka mi nitko ne kaže da voli Hrvatsku više od mene, jer Hrvaticama i Hrvatima zloća „ne stoji“ . A dokle je zloće i zlobe, nećemo biti sretan narod. Na kraju vas molim nemojte nam pomagati, nakon vaše pomoći mi smo nesretne. Pozdrav iz Vukovara 23.01.2015. Snježana Maljak - DRUGO PISMO - ODGOVOR OZANE BAŠIĆ - SNJEŽANI MALJAK Poštovana gđo Maljak! Zaprimila sam vaše pismo kojim sotonizirate ono što vam se čini da se protivi vašoj opravdanoj borbi za prava žrtve seksualnog nasilja prilikom zatočenja u velikosrpskoj agresiji izvršene devedesetih nad Hrvatskom. Pri tome ne vidite, još uvijek ni terminološki, da niste žrtve nastale tijekom Domovinskog rata, jer on se odnosi na one koji su branili i oslobodili od velikosrpske agresije okupiranu i cjelokupnu Hrvatsku. Dakle, vi ste i ostali mučeni zarobljenici žrtve velikosrpske agresije izvršene nad Hrvatskom devedesetih, kao i što su to sve žrtve iz Domovinskog rata, ubijeni, ranjeni hrvatski branitelji, da o materijalnim gubicima i ostalim ubijenim i ranjenim civilima ne govorimo. Poštovana, gđo Maljak duboko se klanjam vašoj žrtvi koju ste pretrpjeli u velikosrpskoj agresiji. Intelektualac, nije osoba sa završenim studijima, već osoba koja se zauzima za istinu, a Istinom se nazvao sam naš Bog Isus Krist koji je Sotonu zauvijek pobijedio. Istina je suprotna laži, a laž nam u konačnici oduzima postojanje. Dakle, Istina i postojanje su nedjeljivi, na borbu za istinu  smo svi pozvani, posebno mi kršteni u Ime Isusa Krista, jer je i to znak da jesmo u Njemu. Žao mi je na koji način govorite o gospođi Jadranki Cigelj, ženi koja je učinila sve da nijedna žrtva ne ostane zaboravljena. Napisali ste gdje su bili 91-prve godine, ja vam mogu samo reći činjenice. Gdje ste vi  bile u studenom 1992.godine, kada je grupa "Omarska", polomljena, protjerana, polugladne beskučnice s traumom od skoro 2 mjeseca svakodnevnog silovanja u konc logoru Omarska, krenule u bitku putem medija, UN-a ,MCK, Hrvatskih institucija, NGO organizacija( skoro svih u RH-"Kasreta, Intelektualke, Bedem ljubavi, et cetera, nesebično krenula u bitku, govoreći i o stradanju žena u Hrvatskoj. Nisu dijelile žene BiH i žene Hrvatske kako govorite. To naprosto nije istina koju mi želite imputirati. Neprijatelj je bio zajednički, a žrtva je univerzalna kategorija. Postavljam vam osnovno pitanje: Zašto niste progovorile? Ovdje nije riječ o nekim novim silovanim ženama, ja se samo pitam gdje je bila gđa. Marija Slišković? Možete li mi vi odgovoriti. Po svim saznanjima i činjenicama pojavljuje se tek u 21.stoljeću točnije 2005-2006-te godine. Gdje je bila do tada? Je li vama rekla što je radila i gdje je bila? Voljela bih znati , na njenu žalost saznala sam gdje je bila i što je radila. Nema navedenih žrtava u Hrvatskoj, osim vas, koje se nisu samoorganizirale i koje bi imale tutora u tome, koje nisu bile prkosne u borbi za istinu o sebi i time stradanju Hrvatske, te nema navedenih žrtava osim vas koje su očekivale da im Hrvatska to učini umjesto njih, i koje bi Hrvatsku okrivljavale za to, jednom riječju bile pucanj u Hrvatsku za svoje proživljene traume te koje u konačnici i sotoniziraju istu. Nema navedenih žrtava koje bi tražile plaćene zakone za svoje odštete i u kojima bi se iskrivljavala istina tko je prouzročio iste žrtve, i kome treba doći na naplatu račun za to, nema niti takvih žrtava koje bi svoju žrtvu izdizale iznad ostalih i na račun ostalih. Nema žrtava koje same nisu tražile pomoć, medicinsku, duhovnu ili sličnu i isto za njih to nije nitko mogao učiniti, i žrtvama stoga nije pala kruna s glave, ako su tražile pomoć, pa i neodgovarajuću. I nema žrtve koje nisu bile zahvalne hrvatskom narodu, koji je cjelokupan stradao u velikosrpskoj agresiji, i nema žrtve osim Vas koje nisu u postojećim zakonima tražili svoja mjesta, (zakoni o vojnim i civilnim žrtvama rata itd). U čemu je problem gđa Maljak? Što vam je Hrvatska propustila učiniti? Pa ubojice hrvatskih branitelja i civila također šetaju nekažnjeno! Zato su 100% HRVI u šatoru i nadamo se ustrajat će i ostvariti i vaše težnje, ali sa istinom, odgovarajućom kvalifikacijom stradanja i odštete. Konačno, možete imati istinite tutore, koji će vam donijeti plodove vašoj borbi. Hrvatska javnost bi htjela vidjeti slobodne i istinske žrtve, koje se neutemeljeno ne klanjaju ljudima, već Bogu i istini, koje ne sotoniziraju svoju Hrvatsku, nego shvaćaju onu Božju. „Proklet bio čovjek koji se u čovjeka uzda!“ Što se tiče rada gđe Slišković, prepuštamo ga institucijama, ne znam čemu se protivite? Jer, dok ste vi lobirali za priznanja gđe Slišković, istovremeno su brojne žene znajući je iz devedesetih lobirale za istinu o njoj. Istaknuti rad sa žrtvama ne trpi nikakvu sumnju, a kamoli opravdanost te sumnje. To nije ugodno, ali je istinito i zdravo za Hrvatsku. I ja želim istinsko ujedinjenje istinskih žrtava i u tome vas podržavam. Nažalost, ukoliko ne možete pravilno ocijeniti dostojni rad gđe Cigelj u vašem slučaju i ne možete se pridružiti tome, žalim vas! Ostaje ono rečeno:“ S kim si, takav si!“. Tu i ni dragi Bog ne može pomoći, jer nam je ostavio slobodu. Ostavite i vi slobodu onima koji vide drugačije vaš položaj i imaju dokaze o tome! Sve u svoje vrijeme. Sve je dopušteno, ali sve ne koristi! Napominjem vam da sam svoju prvu emisiju Oluja od 18.11.2013.g imala o Vama, gdje mi je majka Sunčice uvjetovala da s njom bude u emisiji prof dr Ivančić, utemeljitelj HGTH i brojnih Centara u HR i svijetu, koji liječe i izliječe silovane osobe, te sam s tom emisijom doživjela brojne progone od strane Pučke pravobraniteljice i HND radi navodne anonimne prijave. Branili su me brojni ljudi s potpisom i na to sam ponosna. Gdje ste vi bili gđo Maljak i vaša udruga u tome? Možda ni ta emisija nije odgovarala gđi Slišković? Možda ....... Ja vam ne zamjeram, jer moje nije da se s vama borim što mi nudite, moje je, da se borim za istinu i dostojanstvo ljudske osobe. Mir s Vama! Pozdrav svima iz vaše Udruge! Molim vas koliko vas ima članica i da li svaka zna financijsko poslovanje Udruge, odnosno rastuće bogatstvo gđe Slišković? S poštovanjem, Ozana Bašić