Ne mogu prestati isticati kako me peče savjest da sam studirala u vrijeme kada su moji vršnjaci davali dijelove svoga tijela, hrvatsku zemlju natapali svojom krvlju, kada nisu razmišljali o svojoj budućnosti, studiju, rješavanju egzistencijalnih pitanja...tj. oni su rješavali moja egzistencijalna pitanja, osigurali mi radno mjesto, karijeru, stabilnu obitelj...niti dvadeset godina nakon pobjede i utemeljenja Hrvatske neovisne države njima je oduzeta mogućnost školovanja, radnog mjesta, vodećih položaja koje su oni PRVI zaslužili...zastrašujuće je koliko ih je umrlo od bolesti, stresa, kolikima su uništeni životi, obitelji..nitko od 'elita' ih ne vidi, ne primjećuje..ljude pored sebe..i to ne bilo kakve ljude, nego utemeljitelje Hrvatske!...i opet su nas, danas zreli branitelji, ujedinili..opet su nas 'inteligenciju', 'intelektualce' posramili...hvala Vam na tome, hvala Stožeru, hvala Vukovaru, svim svojim znanjem, vremenom i sposobnostima stavljam na raspolaganje svo to znanje koje sam stjecala...u Nadi i Vjeri da ćemo uskoro doživjeti 'ponosnu i lijepu k'o u snovima', onakvu kakvu su ju hrvatski branitelji sanjali, dosanjali...Dragi Bože, Gospo, budite uz hrvatski narod...

Čitateljica PDN-a i slušateljica Braniteljskog Radija 1990-1996 RH:

Eva Kirchmayer Bilić