PISMO HRVATSKOME RATNIKU I RATNICAMA

PISMO HRVATSKOME RATNIKU I RATNICAMA

Možda me ne poznaješ a možda me i znaš iz viđenja . Nema veze . Ja sam iskrena osoba koja ne voli prividnu sreću . Ne volim ni laž . Ja volim i poštujem ISTINU . Danas je malo iskrenih i poštenih osoba jer nam je društvo zatrovano kao i ono malo još dobrih i poštenih osoba koje neki žele posvađati i okrenuti jedne protiv drugih . Što ti ja želim reći , što ti je želim poručiti ? Nemoj se čuditi što ti pišem pismo . Ne mogu spavati i zaboljele su me tvoje riječi jer su mi i suze bile u očima kada sam čula što mi govoriš . ISTINA I NEPRAVDA BOLE JAKO . Ja sam bila samo mlada žena koja je 90 postala i ponosna majka sina koji je bio u mome tijelu i sa mnom je proživljavao sve strahote koje su se dešavale u našoj lijepoj DOMOVINI . Agresori nisu imali milosti prema nikome . Radili su zločine koji su samo pokazivali koliko oni ustvari mrze sve što je naše , što je HRVATSKO . Dok si ti bio na ratištu , ja sam proživljavala to kod kuće gledajući i slušajući sa suzama u očima kada su stizale žalosne vijesti sa fronti i veselila sam se svakome uništenom tenku u našem GRADU HEROJU . VAŠI uspjesi su mi dali nadu i vjeru da će pravda pobijediti jer kada ste išli braniti DOMOVINU I NAŠA , SVOJA , ognjišta , to ste radili jer ste bili hrabri, odlučni , jaki , ponosni jer ste bili domoljubi kojima nije bilo teško odreći se svojih mladenačkih snova , prvih poljubaca , djevojaka , žena , majki pa i dati svoje živote i dijelove tijela da bi samo naša domovina bila slobodna i nezavisna . Danas mene boli nepravda i sve ovo što se dešava u našoj slobodnoj domovini. ISTINA JE SAMO JEDNA . ONI ZA KOJE SMO SMATRALI DA ĆE VAS POŠTIVATI I CIJENITI IZDALI SU NE SAMO GENERALE , BRANITELJE I STRADALNIKE OBRAMBENOGA DOMOVINSKOGA RATA , ONI SU IZDALI I MENE I MOJE TROJE DJECE JER JA SAM SVOJU DJECU , TOMISLAVA , IVANU I MARKA RODILA I PODARILA SVOJOJ DOMOVINI JER JE PREVIŠE MLADOSTI DALO SVOJE ŽIVOTE ZA SLOBODU U KOJOJ DANAS MOJA DJECA I JA ŽIVIMO . Teško mi je bilo što pametno napisati u ovome trenutku , ali tebi želim reći , bojovniče , da te ja poštujem i cijenim i znam da je meni teško sve ovo gledati što se oko tebe događa i samo mogu misliti i pokušati tebe razumjeti i shvatiti kako je tebi teško i kako se tebi teško nositi sa svime što se oko tebe dešava . MOJU LJUBAV I POŠTOVANJE IMAŠ U SVE DANE MOGA ŽIVOTA KAO I SVI ONI KOJIH VIŠE NEMA I DALI SU SVE OD SEBE DA BI MI DANAS BILI SLOBODNI . Molim te , nemoj se ljutiti što sam ti napisala ovo pismo , ali ja sam osoba koja mora reći što misli i osjeća jer da to držim u sebi uništavalo bi me , polako i sigurno . SAMO JE JEDNO MJESTO NA SVIJETU DOM I TO JE MOJA HRVATSKA . HVALA TI NA SVEMU I MOŽDA ME NE RAZUMIJE ŠTO SAM TI ŽELJELA REĆI ALI MENI JE SADA LAKŠE ... ŽELIM TI JOŠ SAMO REĆI DA NIJE NIŠTA BILO UZALUD I DA BUDEŠ PONOSAN ŠTO SI BIO TO ŠTO SI I OSTAO ... PONOSAN I ČASTAN SIN SVOJE LIJEPE DOMOVINE HRVATSKE ... MOJU LJUBAV I POŠTOVANJE IMAŠ UVIJEK , TU SAM KADA TI TREBA I RAME ZA PLAKANJE I NETKO TKO ĆE TE SASLUŠATI I POKUŠATI TE RAZUMJETI . POZDRAVLJAM TE I OPROSTI AKO SAM TE OMETALA OVAKO SA SVOJIM PISMOM . ISKRENO JE I OD SRCA S LJUBAVLJU I POŠTOVANJEM PREMA TEBI ... p.s. povod ovog pisma je jedan telefonski razgovor nakon ponoći i ono što sam čula od prijatelja, branitelja ... nisam mogla spavati nakon njegovih riječi pa sam ovo pismo napisala za njega i sve VAS ratnike, ratnice...

Poslano u inbox Portala Braniteljskog Foruma