Pismo Karoline Vidović Krišto Ustavnom sudu

Poštovani suci Ustavnog suda RH, Obraćam vam se prvenstveno kako bih svojim dopisom kao građanka pokazala svoju solidarnost sa Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara. Drugog razloga zapravo nema, jer je ustavnost referendumskog pitanja u potpunosti potkrijepljena činjenicama. Bez obzira na to što intimno mislite vi, stranke u poziciji i opoziciji, te, naposljetku, sam narod, činjenice su jasne. Izglasavanjem Stožerovog referendumskog pitanja zapravo se vraćamo na prvobitno stanje – jer do 2002., prije sadašnjih, u tišini provedenih, promjena Ustavnog zakona vrijedila je upravo stavka o većini, dakle 50%. I ne samo to - na snazi je zakon iz 2000. godine o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH, koji u stavci II. članku 4. kaže da se ravnopravna uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje "kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine većinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom". Činjenice su neumoljive i jasno je da referendumsko pitanje ne može biti protuustavno. Nije ovo referendum o ćirilici, nego o usklađivanju hrvatskog zakona s onim većine najrazvijenijih država u EU. Tim se promjenama ne mijenjaju prava manjina nego se ona primjenjuju u mjestima u kojima je više od pola stanovništva druge nacionalnosti. Pravni sustav u Republici Hrvatskoj prepoznaje tri načina ostvarivanja ovih prava: Ustavni zakon, međunarodni ugovor (npr. Italija – Hrvatska u odnosu na Istru), te lokalni statut (npr. Česi u Daruvaru). Predloženom promjenom mijenja se samo uvjet za ostvarivanje prava po Ustavnom zakonu. Dakle, za manjine čije je pravo regulirano međunarodnim ugovorom (Talijani) ili lokalnim statutom (Česi u Daruvaru) ništa se neće promijeniti, zato što je sklad između tzv. manjine i tzv. većine iznad Ustava. Puke su izmišljotine da bismo uspjehom na ovom referendumu prekršili nešto ugovoreno s EU. Trebalo bi precizirati o kojem je točno ugovoru riječ, jer se ugovori koje sklapa RH moraju objaviti u Narodnim novinama kako bi ih svi mogli pročitati. Ugovor o pristupanju RH Europskoj uniji sadrži niz odredaba, primjerice o ribarstvu, poljoprivredi, carini, ili npr. pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima, ali nema odredbi o ravnopravnoj upotrebi jezika manjina i postocima. Uostalom, kako bi takve odredbe i moglo biti kada Francuska, jedna od najznačajnijih članica EU, Konvenciju koja dotično pravo jamči, nije niti potpisala, a Luksemburg i Belgija je nisu ratificirali. Živimo u vremenu u kojem bi svi raspravljali o mišljenjima i stavovima, pozivajući se na to da imaju pravo na svoje mišljenje, ali pritom se rijetko tko želi suočiti s činjenicama. Zato svi mi koji djelujemo u javnom sektoru prije svega trebamo nastojati da činjenice ne budu nadglasane proizvoljnim mišljenjima, stavovima i željama. S poštovanjem, Karolina Vidović Krišto Izvorni članak pogledajte OVDJE