BEZ PRAVDE JE KROACIJA MRTVA

Pred Raspelom jedna baka grca, Ljubi rane Kristu raspetome. Grubi ljudi kamenoga srca Pravdu kroje didi njezinome.

Na licu joj leži žalost velja Sliku stisla na usahle grudi. Dva voljena sinka branitelja Iz grobova doziva i budi:

''Sinci slatki, uzdanice, momci, Majke vaše ponosu i diko. Ocu, meni, bili ste oslonci, U srcu vam plam hrvatstva nik'o.

Domovini majčica je dala Dva mi cvijeta, dva zumbula plava. Iz krvi vam sloboda procvala, Ali pravda vječnim sankom spava.

Nema pravde, prognala ju zloba, U Hrvatsku neka se ne vraća. Na Ovčari zalud grob do groba Surov zakon Hrvatima plaća.''

Sijeda baka sucu pismo slala Suznim ga je okitila slovom: ''Diploma ti, suče, nevaljala, Ak' ne živiš s Božjim blagoslovom.

Je li vrijedno tuđeg roda pismo Sijede glave čestitoga stvora? Zar ni danas svoji ljudi nismo, Zar još Hrvat strahovati mora?

Cirkus stvaraš s mojim dobrim didom, Zatvaraš ga na devet mjeseci. Izračunaj, a sa duše stidom, Kolika je cijena mojoj djeci?

Kol’ko vrijede dva mlada života, Kol’ko rana duše, preduboka, Koji novac otkupiti može Vrelu suzu majčinoga oka?

Tko će platit nespavane noći, Snove što ih progutala tuga? Meni staroj tko l’ namirit moći Gorke boli i nadanja duga?

Gdje su bile tvoje kćeri, sini, Kad Vukovar gorio plamenom? Jesu l’ sveti oltar Domovini Oličili krvavim znamenom?

Zalud čovjek ko’g ne krijepi vjera, Zalud znanje i od mora dublje. Čemu svaka sjajna karijera, Onom, kojem manjka domoljublje?

Časni sude ti upamti dobro Svaka sila dolazi do kraja. Za sjeme te Bogo nije probro, Sudit će ti na vratima raja.

Ne tražimo tvoje samilosti Ponosa nam čista j’ duša puna. U mog dide više je hrabrosti Već u tebe poštenja i kuna.

Neće njega sila pakla strti On je našeg Vukovara dika. Marijan će ostati do smrti Vječni čuvar hrvatskog jezika.

Molimo se roda mojeg ljudi Nek pobijedi djece naše žrtva. Neka Hrvat razborito sudi, Bez pravde je Kroacija mrtva.’’

Marija Dubravac Brisbane