Ovim priopćenjem Moderna demokratska snaga (MODES) želi iskazati svoje protivljenje najavljenoj poreznoj reformi, ukazati na manjkavosti te dati konkretne prijedloge za njene izmjene.
Naime, ovakva porezna reforma očito ne ide na ruku 90% građana Republike Hrvatske - da bi im se pomoglo u teškim životnim uvjetima; ne ide na ruku niti mladim obiteljima koji bi trebali kupiti prvu nekretninu i rađati djecu (čija ionako preskupa hrana i potrepštine također poskupljuju); ne ide na ruku niti umirovljenicima i starijima koji imaju svoju nekretninu, a za koju će morati opet plaćati skupe poreze; nije od koristi ni poduzetnicima, ni malim ugostiteljima. S druge strane očito je kako ovakva porezna reforma zato itekako ide na ruku najbogatijima, najvećima i najmoćnijima te dodatnoj centralizaciji države. Ako je to politička poruka i način rješavanja dubokih, bolnih problema u našemu društvu, onda je sve ovo, nažalost, još samo jedna beznadna, skupa igrarija na štetu običnoga čovjeka.
Nadalje, smatramo kako predstavljena porezna reforma zapravo nije nikakva porezna reforma nego porezno preslagivanje, jer bez reforme rashodne strane proračuna, bez smanjenja rashoda, sve je uzalud. U nastavku detaljnije razlažemo manjkavosti porezne reforme te iznosimo prijedloge za njeno poboljšanje.
Petar Vuletić Tomislav Šarić
Dopredsjednik MODES-a Dopredsjednik MODES-a
POREZNA REFORMA – gubitnici i dobitnici
- POREZ NA DOHODAK
Iako je porezna reforma najavljena kao smanjenje poreza, za većinu građana to nije tako. U RH oko 915 tisuća građana ne plaća porez na dohodak, a procjena je da ovom poreznom reformom još novih 500 tisuća neće plaćati, ali će olakšice iznositi 50-100 kuna. 1,5 milijuna naših ljudi, velik broj zaposlenih i umirovljenici, neće osjetiti nikakvu korist od reforme.
Samac
- koji ima neto plaću do 2.600 kn (bruto plaća 3.809 kn) neće dobiti ni kunu (većina trgovaca u našim trgovačkim lancima ima otprilike ovoliko)
- koji ima neto plaću do 4.000 kn (bruto plaća 6.178 kn) dobiti će 105 kuna (većina naših radnika u ugostiteljstvu i drugim djelatnostima posebice u privatnom sektoru su prijavljeni na ovakve plaće)
- koji ima neto plaću do 6.000 kn (bruto plaća 10.075 kn) dobiti će 50 kuna
- koji ima neto plaću do 9.000 kn (bruto plaća 16.179 kn) dobiti će 97 kuna
- koji ima neto plaću do 14.000 kn (bruto plaća 27.329 kn) dobiti će 662 kune
- koji ima neto plaću do 16.000 kn (bruto plaća 32.637 kn) dobiti će 1.179 kuna
Zaposlenik koji ima 1 dijete
- koji ima neto plaću do 2.600 kn (bruto plaća 3.809 kn) neće dobiti ni kunu
- koji ima neto plaću do 4.000 kn (bruto plaća 5.883 kn) dobiti će 15 kuna
- koji ima neto plaću do 6.000 kn (bruto plaća 9.334 kn) dobiti će 151 kunu
- koji ima neto plaću do 9.000 kn (bruto plaća 15.439 kn) dobiti će 197 kuna
- koji ima neto plaću do 14.000 kn (bruto plaća 25.783 kn) dobiti će 360 kuna
- koji ima neto plaću do 16.000 kn (bruto plaća 31.091 kn) dobiti će 1.010 kuna
Zaposlenik koji ima 2 djece
- koji ima neto plaću do 2.600 kn (bruto plaća 3.809 kn) neće dobiti ni kunu
- koji ima neto plaću do 4.000 kn (bruto plaća 5.860 kn) neće dobiti ni kunu
- koji ima neto plaću do 6.000 kn (bruto plaća 8.854 kn) dobiti će 43 kune
- koji ima neto plaću do 9.000 kn (bruto plaća 14.402 kn) dobiti će 352 kune
- koji ima neto plaću do 14.000 kn (bruto plaća 24.576 kn) dobiti će 430 kuna
- koji ima neto plaću do 16.000 kn (bruto plaća 28.927 kn) dobiti će 602 kune
Građane najviše zanima što će biti s njihovim
plaćama,
pa se čovjek mora upitati
koji su ciljevi ove porezne reforme?
Porezna reforma
neće onima koji imaju prosječne i male plaće donijeti ništa, nego će donijeti onima koji imaju velike plaće. Prava korist počinje
negdje blizu petnaestak tisuća kuna neto plaće i iznad te brojke. E, ta primanja će rasti i za više od tisuću kuna mjesečno. Tu će se, nema što, smanjenje poreza na dohodak itekako osjetiti.
Saborski zastupnik i ministar dobit će veću plaću u iznosu od 1.100 – 1.200 kn, a ljudi koji zdušno brane mađarske interese u INI (članovi uprave) oko 3.500 kn.
Direktori Banaka dobit će i više od 4.000 kn. Zar je to cilj porezne reforme?
Ovom reformom će se
olakšati život najbogatijem dijelu građana (manje od 10% populacije), a glavni cilj ekonomske politike jedne zemlje je olakšati život
većini građana (90% populacije), koji ovom "reformom" neće dobiti zapravo ništa.
Nažalost, doista se može reći da se ova porezna reforma svodi na to da će bogati biti još bogatiji, a „obični“ građani i siromašni bit će još siromašniji.
Stalno se ističe da su uz gospodarski rast i zapošljavanje glavni ciljevi porezne reforme socijalna pravednost te poticaj demografska obnova.
Gdje je ovdje socijalna pravednost i čime se to potiče demografska obnova?
Ministar Marić je rekao da su imali preko 60 scenarija. Ako je ovo najbolji, što bi tek bilo da su predstavili neki lošiji?!
Da je ovakva "reforma" predstavljena pred izbore kakvi bi bili rezultati izbora?
Upitno je što se želi postići prijedlogom MOSTA da se zamrznu prihodi samo državnim dužnosnicima (1.500 kuna imat će veću plaću predsjednik Sabora i Vlade, a saborski zastupnici i ministri oko 1.100 kuna). Činjenica je da postaje još tisuće zaposlenih u državnim, javnim, regionalnim i lokalnim službama koji su na svoje pozicije došli političkim putem a primaju plaće nesrazmjerne standardu građana. Ukoliko se želi postići ikakav efekt trebalo bi i njihove plaće zamrznuti jer svima njima će plaća po sadašnjem scenariju rasti.
Na ovaj način će lokalna (općine i gradovi) i regionalna samouprava (županije) izgubiti značajna sredstva. Grad Zadar ima porez na dohodak oko 140 mil. kuna (više od 1/3 proračunskih prihoda) a Zadarska županija oko 50 mil. kuna i, ako ovime izgube samo 5% (procjene su da bi moglo biti više), to je Gradu 7 milijuna kuna, a Županiji 2,5 mil. kuna.
Ovo je veliki udar na općine, gradove i županije što sigurno znači daljnju centralizaciju države. Priča da lokalna samouprava neće izgubiti ništa jer da će joj se „izgubljeno“ nadoknaditi iz državnog proračuna nije ništa drugo nego još veća ovisnost lokalne i regionalne samouprave o centralnoj vlasti i državnoj blagajni.
Ako se to riješi na način da se trajno poveća udio jedinica lokalne i područne samouprave u porezu na dohodak, pitanje je koliko će to povećanje doista pokriti smanjenje poreza na dohodak zbog novoga modela obračuna.
MIŠLJENJE
Nije trebalo vršiti nikakvo smanjenje stopa poreza s 25 na 24 i sa 40 na 36 posto. Očito je puno simulacija napravljeno i puno truda uloženo da bi se „olakšao život
najbogatijem dijelu građana“. Dovoljno je bilo povećanje osobnoga odbitka, koji bi bio na jedinstvenoj razini od 3.800 kuna za sve. Tada bi se
pomoglo najviše onima s manjim primanjima (to je trebao i biti cilj) i
postigla socijalna pravednost. Učinak promjena u sustavu poreza na dohodak – smanjenje prihoda od poreza na dohodak koji se procjenjuje na 1,4 do 1,5 milijarda kuna bilo bi znatno manje, što onda daje prostora za druge mjere porezne reforme.
- PDV - porez na dodanu vrijednost
Nakon inzistiranja MOSTA
zadržana je opća stopa PDV-a (25%), ali i postojeća najniža stopa PDV-a (5%) za kruh, mlijeko, lijekove, ortopedska pomagala te knjige.
Od početka 2017. snižena stopa PDV-a od
13 posto širi se i na isporuku električne energije, odvoz komunalnoga otpada, dječje sjedalice za automobile, pogrebnu opremu te repromaterijal u poljoprivredi – sadnice, sjeme, stočnu hranu i sl.
Snižena stopa od 13% više se neće primjenjivati na usluge u ugostiteljstvu i isporuku
bijeloga šećera, koji bi se tako od početka iduće godine oporezivali stopom od 25 posto.
Vidjet će se
hoće li se dizanjem PDV-a na šećer s 13 na 25% otvoriti vrata švercu i poreznim prijevarama. Većina članica EU zbog toga je i posegla za nižim stopama PDV-a za šećer, koje se kreću od 7 do 10%. Lako bi se moglo dogoditi da „s dvostruko višom stopom PDV-a u proračunu bude dvostruko manja naplata".
Ispada da su u reformi nastradali samo ugostitelji, koji su s 13% dobili PDV od 25%.
Povećanje stope PDV-a za ugostiteljske usluge negativno će se odraziti na investicije, zapošljavanje, a ugrožava i opstanak ugostitelja, dok su
različite stope za hotele i ugostitelje suprotne trendovima u svijetu, jer se to smatra jedinstvenim proizvodom.
Naime, međustopa od 13% ostati će za smještaj s doručkom, polupansionom i punim pansionom, što se odnosi na hotele i druge smještajne turističke objekte, dok će za ugostiteljske usluge u restoranima, kafićima i drugim objektima stopa porasti s 13 na 25 posto.
Zbog ovoga se očekuje da će
hoteli ići na uvođenje pansionske all-inclusive ponude, što će značiti manju potrošnju turista u destinaciji.
Koliko je ovo dobro rješenje i nije li ovo pogodovanje krupnom kapitalu?
S novim PDV-om teško će se moći nagovoriti poslodavce na povećanje osnovice za plaće u ugostiteljstvu i turizmu, koje su među najnižima u državi.
Što je sa tisućama ugostiteljskih objekata po cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u Slavoniji gdje je situacija jako teška, kako će oni preživjeti ovo?
Ima li nova porezna reforma kad se govori o izmjenama zakona o PDV-u ikakvu socijalnu komponentu?
Poskupljenje dječje hrane sigurno nije iskorak u smjeru hvalevrijedne demografske obnove.
Uzme li se u obzir kako uz stopu PDV-a od 25 posto plaćamo najveći porez u EU,
ne može se reći da reforma ima socijalni aspekt.
Za radnika s prosječnim primanjima neće se promijeniti ništa, osim što će mu dodatno poskupjeti životni troškovi.
Najvažnije predizborno obećanje HDZ-a bilo je u dvije godine smanjenje PDV-a s 25 do kraja mandata na 23 posto. Očito je sada da ćemo 25 posto PDV-a imati i 2018. i teško je vjerovati da će se smanjiti do kraja mandata. Prema prvotnom prijedlogu (ali i izbornom programu HDZ-a) bilo predviđeno spuštanje opće stope sa 25 na 24 posto, uz istodobno objedinjavanje dviju sniženih stopa (od 5 i 13%) u jednu, 12-postotnu. Toliko o izbornim obećanjima i vjerodostojnosti.
Most se na kraju na račun kruha i mlijeka "izborio" za manje fiskalno rasterećenje građana, a još je paradoksalnije što će pritom upravo smanjenje regresivnog učinka na najsiromašnije slojeve građana biti manje nego što je prvotno zamišljeno. Jer,
na tisuće proizvoda oporezivih po 25 posto neće 2018. dobiti nižu stopu (24%), što u konačnici i kod siromašnijih ima veći ponder nego nekolicina proizvoda sa stopom od 5 posto. Zbog kompromisa oko zadržavanja najniže stope neće biti ništa ni od spuštanja opće stope na 24 posto u okviru prelaska na sustav na samo dvije stope.
To će pak značiti i gotovo pola milijarde kuna manje ukupno fiskalno rasterećenje od prvotno planiranog.
MIŠLJENJE
Smanjenjem poreza na dohodak nemoguće je povećati plaće koje su ionako toliko niske da se nisu oporezivale. Upravo se izmjenama zakona o PDV-u moglo pomoći onima koji imaju male plaće i mirovine (toliko niske da se ni do sada nisu oporezivale). Velika pomoć bi bila da se u grupu od nekoliko proizvoda
sa stopom od 5% uključi i najčešće i najosnovnije prehrambene artikle.
Poskupljenje
dječje hrane (dječja hrana i prerađena hrana na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu) sa 13 na 25% sigurno nije iskorak u smjeru hvalevrijedne demografske obnove, ali njezino
oporezivanje po stopi od 5% to bi sigurno bilo.
Smanjenje opće stope s 25% na 24% isto bi bila pomoć siromašnima.
- POREZ NA DOBIT
U odnosu na susjedne zemlje, Hrvatska ima porez na dobit od 20 posto, dakle nešto višu stopu u odnosu na zemlje u okruženju. Opća stopa poreza na dobit trebala bi se
sniziti s 20 na 18 posto, dok će mali poduzetnici i poljoprivrednici plaćati porez od 12 posto.
Uvodi se i fleksibilnost u načinu poslovanja, mali poduzetnici moći će birati način plaćanja prema dobiti ili prema novčanom tijeku, tj. prema stvarnom stanju novca u blagajni. Ponudit će im se i mogućnost paušalnog oporezivanja.
MIŠLJENJE
Veliki nedostatak reforme je što se
ukida olakšica za reinvestiranu dobit. Ovo je jako loša izmjena jer u situaciji kad se traže nove investicije treba na svaki mogući način poticati poduzetnike na ulaganja. Tvrtke koje su investirale dobit neće biti sretne predloženim rješenjem -
veliki korak unatrag.
Predloženo je i da se priznaju troškovi reprezentacije s 30 na 50 posto.
Osim jeftinijeg gošćenja, poduzetnici će se jeftinije moći i voziti, priznavat će se olakšica na službene automobile u iznosu od 50%.
Nažalost, ovo samo ide na ruku stranim auto kompanijama, a povećat će se uvoz umjesto da se stimulira izvoz. Da nije ovo direktiva iz Bruxellesa ili je sklopljen neki
deal s Volkswagenom?
- POREZ NA NEKRETNINE
Što se prometa na nekretnine tiče, osobe koje stječu prvu nekretninu više neće biti oslobođene plaćanja poreza, no opća stopa poreza na
promet smanjuje se s pet na četiri posto, a prihod od tog poreza ostat će jedinicama lokalne samouprave.
MIŠLJENJE
Loše za mlade obitelji koje se odlučuju za kupovinu nekretnine.
U skladu sa sniženjem stope poreza na promet nekretninama, Ministarstvo financija novim zakonom o lokalnim porezima predlaže
smanjenje stope poreza na nasljedstva i darove s 5 na 4 posto.
Novina je plaćanje
poreza na cestovna motorna vozila prilikom registracije u stanicama za tehnički pregled.
- TRANSFORMACIJA KOMUNALNE NAKNADE U TZV. JEDNOSTAVNI POREZ NA NEKRETNINE
Transformacijom komunalne naknade u tzv. jednostavni porez na nekretnine od 2018. mijenja se i plaćanje poreza na kuće za odmor i spomeničke rente, koji će biti objedinjeni. Novina je i da se u
izračun poreza, uz postojeće koeficijente (kvadratura, zona i poslovna namjena), predlažu i dva nova koeficijenta – dob (godina izgradnje) i stanje građevine. Navodno velika većina građana neće
plaćati veći porez od dosadašnje komunalne naknade. Ali ako nema ništa revolucionarno u svezi Poreza na nekretnine, zašto se jednostavno komunalna naknade ne preimenuje u Porez na nekretnine. Gotovo je sigurno da će se Porez na nekretnine više plaćati, pa se čini da je to jedini razlog uvođenja Poreza.
Građanin koji je staru kuću odlučio zamijeniti novom, uložio 30% više novca kako bi primijenio nove materijale i sustave u gradnji i napravio niskoenergetski objekt, sada treba biti kažnjen. To ima samo u RH. Da ne spominjemo problem ishođenja dozvola, suglasnosti, kamate na kredite za izgradnju i uređenje ...
Što će se dogoditi ako neka bakica („s velikom mirovinom“) ne bude mogla plaćati porez na naslijeđenu nekretninu, hoće li joj se država upisati na vlasništvo i hoće li je putem e-ovrhe izvlastiti?
- JEDNOKRATAN OTPIS LOŠIH PLASMANA BANAKA
Kao jednokratna mjera u 2017. godini kod kreditnih se institucija predlaže
otpis djelomično nadoknadivih i u potpunosti nenadoknadivih plasmana, utvrđenih u skladu s Odlukom o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija Hrvatske narodne banke, na dan 31. prosinca 2015. godine.
Blokiranih je oko 32.000 poslovnih subjekata s oko 20 milijarda kuna neizvršenih osnova za plaćanje i oko 330.000 građana s oko 42 milijarde kuna neplaćenih dugovanja.
Ovom mjerom bi se omogućilo bankama da
jednokratno otpišu loše plasmane bez da se žele naplatiti. Banke će sa stanjem 31. 12.2015. imati mogućnost jedanput, jednokratno i konačno otpisati loše plasmane, što drugim riječima znači trajno rješavanje dugovanja građana i poduzetnika.
Ako će ovo pomoći da se građani i poduzetnici trajno riješe tih dugovanja i započnu „normalan“ život, onda je to za pozdraviti.
Ako je ovo početak dogovora oko švicarca i pokušaj dogovora između države i banaka da se riješi taj problem na teret proračuna, onda je to za svaku osudu.
Koji su to stručnjaci koji su pripremali ovu poreznu reformu i kako se došlo do rezultata koji se sada predstavlja javnosti? Zašto se o svemu tome tako malo zna?
Teško se oteti dojmu da je nova porezna reforma nastala po viđenju visokoga društva u nekoj vinskoj klijeti na padinama Sljemena. U veselom društvu, uz dobru hranu i još bolja vina odlučili su narodu uvesti nove poreze, a sve to nazvati
„porezna reforma“.
Sam Franjo Tahi je uzimao puno manje, a živio puno bolje, pa bi se moglo reći da je za mnoge naše stručnjake porezni ekspert.
Čovjek se ne može ne upitati:
Gdje je reforma raznih državnih institucija, uprava, ministarstava, pravosuđa, lokalne uprave...?
Ovo nije porezna reforma nego porezno preslagivanje, jer bez reforme rashodne strane proračuna,
bez smanjenja rashoda, sve je uzalud!
Ukratko:
Ovakva porezna reforma očito ne ide na ruku 90% građana kojima bi se pomoglo u teškim životnim uvjetima; ne ide na ruku niti mladim obiteljima koji bi trebali kupiti prvu nekretninu i rađati djecu (čija ionako preskupa hrana i potrepštine također poskupljuju); ne ide na ruku niti umirovljenicima i starijima koji imaju svoju nekretninu, a za koju će morati opet plaćati skupe poreze; nije od koristi ni poduzetnicima, ni malim ugostiteljima…, ALI zato itekako ide na ruku najbogatijima, najvećima i najmoćnijima. Ako je to politička poruka i način rješavanja dubokih, bolnih problema u našemu društvu, onda je sve ovo, nažalost, još samo jedna beznadna, skupa igrarija na štetu običnoga čovjeka. 
