Prvi pokušaj bivših hrvatskih zatočenika da posjete logor Stajićevo i postave spomen ploču bio je u jesen 2009. Najavljen posjet bivših hrvatskih zatočenika logoru Stajićevo, ako do njega dođe, pokrenut će mnoga bolna pitanja poput sudjelovanja Srbije u ratovima, odgovornosti visokih vojnih dužnosnika, pitanja odštete žrtvama, navodi se u analizi Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE), objavljenoj na internetskim stranicama centra. Poslije nedavnog sastanka sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem na marginama summita Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP), hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da je za jesen dogovoren posjet bivših hrvatskih logoraša Stajićevu, gdje bi oni „u miru i dostojanstvu“ trebali položiti vijence. Prvi pokušaj bivših hrvatskih zatočenika da posjete logor Stajićevo i postave spomen ploču bio je u jesen 2009., ali je njihov dolazak otkazan jer im policija nije mogla jamčiti sigurnost, podsjeća VOICE, istraživački centar Neovisnog društva novinara Vojvodine, koji je pokrenut uz potporu američke zaklade Rockefeller Brothers. U nevladinoj organizaciji Fondu za humanitarno pravo (FHP) Srbije ocjenjuju da je najavljeni ponovni pokušaj posjeta pozitivan i da pridonosi pomirenju, ali da je riječ o malom i nedovoljnom koraku na putu suočavanja i pomirenja. Njihov predstavnik Relja Radosavljević za VOICE ukazuje da proces suočavanja s prošlošću, osim simboličkih gesti država, poput najavljenoga posjeta, podrazumijeva i druge prateće i daleko konkretnije korake od kojih je država Srbija još uvijek vrlo daleko. Bez istrage, optužnica i preuzimanja odgovornosti „Nema istrage tog zločina, da ne govorim o optužnicama protiv odgovornih za zatvaranje ljudi i zločine počinjene nad njima. I to ne samo u Stajićevu, nego i u drugim logorima u Srbiji u kojima su držani Hrvati, a kasnije i Bošnjaci. Zatim, država nikada nije priznala te žrtve i svoju ulogu u njihovom stradanju“, kaže Radosavljević. Podsjeća da ni na jednom logoru nema nikakvih obilježja, a da država Srbija ni na koji način nije obeštetila žrtve tih logora, odnosno “sabirnih centara”, kako se ovdje nazivaju. Na teritoriju Srbije postojalo je pet lokacija na kojima su bili zatočeni ratni zarobljenici iz Hrvatske u razdoblju od listopada 1991. do kolovoza 1992. godine, najviše poslije pada Vukovara 18. studenog: Stajićevo, Begejci, kazneno-popravni zavodi u Srijemskoj Mitrovici i Nišu, te Istražni vojni zatvor u Beogradu u Ustaničkoj ulici, navodi VOICE. Prema različitim podacima, procjene su da je u njima bilo zatočeno između 5.000 i 7.000 ljudi. Radosavljević kaže da je kroz logor Stajićevo prošlo oko 2.000 ljudi, a u Mitrovici je bilo oko 1.800 zarobljenika. Prema podacima FHP-a, bivši logoraši iz Stajićeva i Begejaca podnijeli su još 2008. godine Tužiteljstvu za ratne zločine kaznenu prijavu protiv 54 osobe za zločine u tim logorima, među ostalima i protiv Aleksandra Vasiljevića, organizatora tih logora i njegovog zamjenika Đure Vasiljevića. „Najveći problem bio je što su se komandiri logora i stražari, odnosno lica koja su sudjelovala u torturi, obraćali jedni drugima nadimcima, zbog čega je logorašima bilo teško utvrditi njihov pravi identitet. Devet godina je ta kaznena prijava u tužiteljstvu i nemamo informacije je li odbačena, je li predmet u istrazi i da li će doći do eventualnog optuženja“, navodi Radosavljević. Bivši ministar branitelja u hrvatskoj vladi Predrag Matić, koji je i sam bio zatočenik u Stajićevu, pozdravlja najavljen posjet ocjenom da se jedino raščišćavanjem pitanja iz prošlosti mogu relaksirati odnosi između dvije države. Ipak, u izjavi za VOICE, ne očekuje da se posjet stvarno dogodi i podsjeća da se ništa nije promijenilo ni nakon prošlogodišnjeg susreta bivših logoraša i Aleksandra Vučića. „Kada bi to završilo samo na posjetu logora, to je simbolička gesta protiv kojeg nema nitko ništa. Međutim, priznavanjem tog logora, otvara se milijun pitanja, među kojima i isplata odštete“, kaže Matić i podsjeća da je u Srbiji i danas službena politika da ona nije sudjelovala u sukobima u Hrvatskoj. Matić smatra, prenosi VOICE, da bi bilo dobro da se, u slučaju uspješnoga posjeta Stajićevu, ista mogućnost osigura i preživjelima iz vojnog zatvora Lora u Splitu, ali strahuje da bi se ponovila situacija iz Srbije 2009. godine. „Da netko spomene Paulin Dvor, gdje se dogodio zločin nad srpskim stanovništvom, netko bi rekao: a vi ste napravili Ovčaru. Ovčara je Ovčara i netko treba da odgovara za Ovčaru, a Paulin Dvor je Paulin Dvor i netko treba odgovarati za to. To su dvije priče, istog sadržaja, ali dvije različite priče“, zaključuje Matić.