Posljednji osmijeh velikog zapovjednika Petra Kačića

U SPOMEN JUNACIMA - OCU I SINU Zapovjedniku obrane Sajmišta ovih se dana otkriva spomen-obilježje na mjestu pogibije, u Vukovaru. Petar Kačić to je zavrijedio, njegova je ratna priča jedna od najposebnijih, ali i najtužnijih... Domovinsku povijest čine datumi, događaji i situacije. Ali najvažniji dio naše mlađe povijesti svakako čine ljudi bez kojih datumi ne bi imali značaja, a događaji i situacije se nikada ne bi ni dogodili. Jedan od njih je Petar Kačić, zapovjednik obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima srpske paravojske i JNA. Petru Kačiću ovih se dana otkriva spomen-obilježje na mjestu pogibije, u vukovarskoj Ulici Vatroslava Lisinskog. Hrvatska je dala tisuće duša u Domovinskom ratu, no nisu svi dobili spomen obilježje. Oko Petra Kačića nije bilo nimalo dvojbe, jer njegova je ratna priča jedna od najposebnijih, ali i najtužnijih… Branitelji se i danas prisjećaju svoga kolege Petra Kačića, zapovjednika obrane Sajmišta. Bliži se 25. godina od njegove smrti, koja svakako spada u one junačke. Neizostavno uz Petra se vežu i misli na  njegovog sina, nesretnog Igora, dječaka koji je sa 16 godina ubijen na Ovčari. Otac i sin – ista obitelj, isti grad, ista sudbina…  “Srednji bojler” Ratni nadimak Petra Kačića, jednog od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara, bio je “Srednji bojler”. Sa svoje 44 godine, Kačić je vjerovao da može obraniti Vukovar, ali i zaštititi svoju obitelj, suprugu Irenu i tada 16-godišnje blizance Silviju i Igora. Zbog rata koji je u Vukovaru pokazao svoje najsurovije lice, Petar Kačić svoje je želje ostvario samo djelomično. Vukovar je pao, njegovo je dijete ubijeno na Ovčari, a poginuo je i on sam. „Moj suprug je 28. rujna ranjen u ruku i kao takav nije imao mira.  Nije htio ostati u bolnici, već je došao k nama u sklonište. Tu su ga suborci izvještavali o događajima na terenu. To sklonište, ne znam koliko znate, čuvala su doslovno djeca, a među njima i moj Igor, tada 16-godišnjak. Prekrasan je bio… Dobro dijete, pristojno, u školi sve petice. Međutim, odrastao je preko noći i postao muškarac, ali i maloljetni branitelj. Bio je, dakako, ponosan na oca koji nas je, unatoč ranjavanju, obilazio. Tog 2. listopada muž je otišao iz skloništa, na ratište. I više se nikada nije vratio…  Mislili su da je napad prošao, da je sve gotovo. No, jedan je tenk ostao u dvorištu, rafal ga je sasjekao preko pluća… Petar nije poginuo na mjestu, doktor Njavro ga je pokušao reanimirati“ – kazala je svojedobno supruga vukovarskog heroja. Igorova smrt „Odvezen je u bolnicu i pokušalo se operirati ga, ali nije imalo smisla. Kada sam sa sinom došla do bolnice, rekli su da ne ulazimo jer je sve puno mrtvih koje stavljaju u vreće. Mom mužu su, pak, već pripremili drveni kovčeg“ – vrlo detaljno prisjetila je mučnih detalja vukovarska supruga i majka Irena Kačić. Sva njezina bol nije prestala smrću njenog supruga. S djecom je spas pokušala naći u bolnici. Ali: „Došla je vojska. Htjeli su nas odvesti u Velepromet s ostalima, ali je dr. Bosanac to spriječila i ostavila nas u bolnici. Smatram to srećom, jer iz Veleprometa je malo tko izašao živ. A tada je u bolnicu stigao Šljivančanin, okružen domaćim četnicima. Počelo je odvajanje. Mnogi maloljetni dječaci i borci poput Envera Arnautovića su, srećom, pušteni. Međutim, meni su Igora istrgli iz ruku. Imao je ruksak s nešto malo stvari, sjećam se i da sam mu dala nešto novaca… Rastali smo se uvjereni da ćemo se opet sresti… Pitala sam Šljivančanina zašto ga vode, gurala mu Igorovu zdravstvenu iskaznicu i tvrdila da je dijete, al on je grubo rekao kako će provjeriti. Odveli su ga i ja sam od jednog čovjeka doznala da su prvo bili u vojarni, pa na Veleprometu, a onda Ovčara. Nakon te informacije ponadala sam se da je živ. A onda, šok. Moj Igor je bio u skupini koju su htjeli pustiti. Međutim, naš susjed koji je živio u našoj blizini i koji je bio par godina stariji od Igora, pokazao je prstom na mog sina i rekao: Njega ne puštajte! Moj Igor je nakon toga ubijen. Platio je zbog svog oca, velikog zapovjednika“ – kazala je majka ubijenog Igora i supruga ubijenog Petra te dodala: „Igor je bio divan dječak koji je svirao, pjevao i rezbario tako da mi je poslije njegove smrti ostao mali dupin kao uspomena, kojeg je rezbario još u podrumu kuće kada je rat već uvelike započeo. Dugo sam se nadala da je živ, a onda je ekshumacija otkrila užasnu istinu. Dali smo krv i na osnovu DNK analize potvrđeno je da je Igor ipak ubijen na Ovčari. Uz njegovo tijelo pronađen je i njegov izrezbareni dupin…“.