POŠTOVANE HRVATICE I HRVATI PRISEŽEM !

DANAS će prva žena u povijesti hrvatske sa rukom na Bibliji, pred sutkinjom Ustavnog suda Omejec- izgovoriti riječi velike obveze - prisege za službu svom Hrvatskom narodu. PRISEŽEM!

Već se tijekom predsjedničkih izbora dalo osjetiti u zraku - oživljavanje hrvatskog duha u svima onima kojima je Hrvatska prirasla srcu kao zemlja za koju su mnogi u Domovinskom ratu položili svoje mlade živote.

Hrvatska ! Bože moj, kako to samo lijepo zvuči!.Hrvatice i Hrvati! Prekrasno. Napokon je došlo vrijeme da se Hrvaticom i Hrvatom lijepo zvati. Da, došlo je i to vrijeme, ali na veliku žalost i ogorčenje mnogih kojima je ta predivna riječ, to iskonsko ime svoje zemlje Hrvatske, još uvijek nestvarna. Još im je uvijek velika kost u grlu koju im je svo ovo vrijeme bilo tako teško izreći, tih samo sedam slova, dugih 15 godina, zamislite samo petnaest godina. Ma - na sve su oni načine pokušavali i izgovarali svakakve druge izmišljene nazive, zaobilazeći svom narodu predstaviti zemlju onom koja to je, i to još od st. sedmog -Hrvatska. Ova zemlja, ove zemlje, ovakve zemlje, one zemlje, slučajne države, regije, regiona-itd - sve su to sustavno izgovarane riječi skoro svih dosadašnjih predsjednika i političara koji dođoše nakon prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Prestravljeno sam promatrao kako su čak i predsjedničku lentu "zaboravili" nositi, hladno govoreći da im se Hrvatska predsjednička lenta IZOBIČAJILA. Za neke nije, u što će se uskoro imati prigodu uvjeriti. Zamislite samo - i hrvatskim reprezentacijama davali su se nazivi svake vrste samo kako bi se što manje spominjalo sveto ime Hrvatsko. Zašto? Na nedavno završenom rukometnom prvenstvu Hrvatice i Hrvati navijali su za tamo nekakve kauboje, ali ne daj Bože za svoju Hrvatsku, koju isti predstavljaju.(Kaubojski rukometni savez)- a ne Hrvatski rukometni savez. Kakvih to dodirnih točkica imaju rukometaši hrvatske repke sa kaubojima- nikakve. Zašto? Na nogometnim prvenstvima - dugi niz godina navija se za nekakve vatrene. Naglo im postaju kičaste i kockice koje simboliziraju Hrvatsku zastavu i po kojima je reprezentacija Hrvatske postala prepoznatljiva sve do najzabačenijih afričkih plemena, ali i to treba ukinuti - jer na Hrvatsku ne smije ništa podsijećati. (Vatreni nogometni savez)- a ne Hrvatski nogometni savez. Zašto?. I eto - sad kada su se ONI IZOBIČAJILI - nestali u sivilu svojih maštarija o tko zna kakvoj Hrvatskoj, o tko zna kakvoj novoj Republici i tko zna kakvim to njihovim tzv. pravim putevima i razno raznoj brlji u koju su se - ni sami ne znajući što bi zavili, ali i zapetljali ko dudov svilac, na njihovo veliko veliko iznenađenje dogodila se Hrvatica. Bože moj, kako to samo lijepo zvuči!.Hrvatice i Hrvati! S toga PRISEŽEM - drage Hrvatice i Hrvati. Svoj narod moram tako zazivati jer je to jednostavno moj Hrvatski narod koji će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović predstavljati.! Za to nam ne trebaju nikakvi svjetski uzori ILI RAZNO RAZNI MENTORI, po kojima se ova Hrvatska zemlja prečesto voli uspoređivati. A kada bi se i sa ovim božanstvenim krikom Hrvatske slobode pokušali na bilo koji način uspoređivati, samo bi došli do spoznaje da se u svakoj zemlji narod koji živi u istoj naziva upravo po imenu te zemlje , u ovom slučaju Hrvatske. Što je tu sad nekom nešto čudno? Čak se i na tu izjavu svi naglo podigoše na zadnje noge, jer svi oni poučeni dosadašnjim dobro osmišljenim načinima udaljavanja Hrvatske od Hrvata- ne mogu odjednom shvatiti da je Hrvatska samostalna i neovisna država u kojoj živi Hrvatski narod, koji se nikako ne može drugačije nazivati do Hrvaticama i Hrvatma. Kako ih shvatiti Bože moj? Kako im samo pamet prosvijetliti? Nekima je to zasmetalo do te mjere da su još i danas u teškom šoku i smušeno svojim skupocjenim ,obično privatno izrađenim cipelama još zapinju po okljuvljenim nosevima spuštenih do poda. Zašto? Urnebesna klika svakojakih medija navalili su tih dana na, zamislite samo- jednu ženu, od svoga Hrvatskog naroda izabranu predsjednicu svih Hrvatica i Hrvata, do te mjere da sam se preplašio kako će - sigurnu u sebe, ženu i damu -koja zna što hoće, natjerati da nastavi njihovom nerazumljivom i nakaradnom retorikom, ali sam se na svu sreću prevario. Jedan je stijeg što se nad nam vije, drage moje Hrvatice i Hrvai!...I baš zato ne mogu sebi dozvoliti - da ovaj tekst ne završim stihovima tovarničkog sina. Antuna Gustava Matoša: U katedralu, kad su teške noći,  Na Banov grob zna neka žena doći  S teškim križem cijele jedne nacije,  A kip joj veli: Majko, audiant reges:  Regnum regno non praescribit leges,  I dok je srca, bit će i Kroacije! S toga PRISEŽEM - drage Hrvatice i Hrvati !