Supružnici Grejza živjeli su sretno u Vukovaru. Sina Nikolu dobili su 1989. godine. Sandra je supruga posljednji put čula 14. 11. Ponovio joj je neka čuva njihova sina. Odvezli su ga na Ovčaru i od tada mu se gubi trag. Vukovarka Sandra Grejza sve ove godine traži nestalog supruga Milana, hrvatskog policajca. On je jedan od deset hrvatskih policajaca iz Vukovara koji su nestali u bitki za Vukovar i za koje se još ništa ne zna, pišu 24 sata. "Meni u ovom trenutku nije ni bitno tko ga je ubio nego samo gdje je. Zašto da moje dijete i ja ne smirimo svoju dušu, i njegovu, da ga pokopamo dostojanstveno, da imamo svoj mir? Prošlo je 26 godina od tog dana, a meni je to kao da je bilo jučer. Ja i sin živimo s tim. Često nam kažu: ‘Prestanite više vi Vukovarci s vašim pričama iz rata’. Pa mi Vukovarci živimo s tim! Živimo ustvari dva života, onaj iz 1991. i ovaj sadašnji, a to rijetko tko može razumjeti; samo onaj tko je to prošao", kaže Sandra. Milan Grejza bio je školovani policajac, koji je na toj dužnosti radio i prije rata. Sa suprugom je vodio lijep i ugodan život. Sina Nikolu dobili su 1989. godine i sve je postalo još ljepše. "Nažalost, dogodila se 1991. godina i Borovo Selo. Suprug me nazvao i rekao: ‘Strašne stvari su se dogodile u Borovu Selu. Neće biti dobro. Uzmi dijete i idi iz Vukovara’. Rekla sam da ne želim otići iz grada, što god se desilo. Međutim, kako su dani prolazili, situacija je bila sve teža i teža. S nama su živjeli mama i tata. Tata je rekao da će on otići s djetetom u našu kuću na moru. Odvezla sam ih i vratila se na dan kad su Vinkovci bombardirani. Išli smo okolnim putovima jer je sve bilo blokirano. Činilo se da u gradu nema žive duše osim nas troje koji smo bili u autobusu", prisjeća se danas Sandra. "Onda je jednog dana došao kući, a rijetko je dolazio, i rekao mi: ‘Sad više ne možeš, sad moraš ići, dok još možeš, jer želim da mi dijete ima barem jednog roditelja živog’. Te njegove riječi i dan danas mi zvone u ušima jer se na kraju tako i dogodilo. Moj sin je ostao samo sa mnom, ostao je bez oca", govori Sandra prisjećajući se kako nakon pada Vukovara za svojega supruga više nije čula. Bila je i na svim razmjenama zaobljenika u nadi da će ugledati Milana. Na razmjeni zarobljenika 1992. godine Sandrin prijatelj iz djetinjstva, koji je uspio preživjeti zarobljeništvo, rekao joj je kako nikoga više nema, kako su ih sve pobili. Godine 2004. počelo je suđenje za ratni zločin u Beogradu. Sudilo se zločincima koji su počinili masakr na Ovčari. Sandra je odlučila ići na suđenje jer je znala da će tamo, među optuženicima, vidjeti dojučerašnje sugrađane, poznanike, čak i one koje je smatrala prijateljima. Pitala je jednoga optuženog znanca iz prošlosti gdje je njezin suprug, a on se pravio da ne zna o kome govori. Potvrdu da je njen suprug ubijen na Ovčari dobila je kasnije od Nataše Kandić iz Beograda, koja joj je rekla da je jedan od optuženih izjavio kako je vidio ubojstvo supruga njegove školske kolegice Sandre. No među 200 ekshumiranih ostataka na Ovčari tijela Milana Grejze nije bilo. Sve indicije upućuju na to da je on ostao među zadnjima u hangaru za tzv. ručnu obradu. U toj grupi su ostali uglavnom oni koji su četnicima bili bitni. Te grupe ni dan danas nema. Zna se da su ubijeni, prvo teško mučeni i zlostavljani.