U JERUZALEMU Riječ je o jednom od najsvetijih mjesta na svijetu Mjesto u kojem je Isusovo, izranjavano od velike muke i razapinjanja na križ položeno nakon njegove smrti napokon, nakon 200 godina čekanja biti će otvoreno i dostupno za svu javnost svijeta. Do sad je grob Isusa Krista bio zatvoren za širu javnost zbog renovacije i straha da bi se mjesto oštetilo.  Na posebnoj svečanosti povodom otvaranja grobnice  susreli su se ekumenski patrijarh Bartolomej I, vođa pravoslavne crkve, i predstavnik pape Franje. Vjeruje se da je upravo grob u iz kojeg je Isus Krist tri dana nakon smrti uskrsnuo jedno od najsvetijih mjesta na svijetu kao i simbol  Božje pobjede nad smrti. Nedavno je dovršen renovacijski proces dug devet mjeseci koji se fokusirao na malu strukturu iznad pogrebne komore, poznatu i pod imenom Edikula. Kristov grob 1555. godine otvarao Hrvat Prvo otvaranje ovoga groba, kako se pretpostavlja, bilo je 1555. godine, a obnova je bila povjerena Franjevačkoj kustodiji u Svetoj zemlji. Ono što je manje poznato je da je kustos u Svetoj zemlji tada bio Hrvat, Lopuđanin fra Bonifacije Drakolica, kasnije stonski biskup. Na mrežnim stranicama župe Rožat objavljen je njegov opis trenutka otvaranja Svetog Groba, za koje je dobivena dozvola pape Pavla IV. i kralja Karla V., da se nakon 1009 godina otvori i obnovi Sveti Grob. Članak s prijevodom opisa fra Bonifacijeva vlastoručnog pisma na latinskom jeziku i znanstvenim aparatom za ovu prigodu napisao je crkveni povjesničar župnik župe Rožat dr. fra Josip Sopta. Opis otvaranja Svetog Groba koji je bio otvoren 28. kolovoza 1555. godine u 16 sati prenosimo u cijelosti: “Otvori se pred našim očima Gospodinov grob, koji je vidljivo isječen u stijeni, u njemu su se vidjele figure dva anđela od kojih je jedan s natpisom na kome piše ‘Uskrsnuo je nije ovdje’, dok je drugi pokazujući grob navješćivao: ‘Evo mjesta gdje je bio položen’. Kipovi ovih dvaju anđela, čim su došli u dodir sa zrakom, gotovo su potpuno propali. Kada je, uklonjena jedna od ploča od alabastra koje je pokrivala sveti Grob, postavljena tu po Svetoj Jeleni da bi se mogla slaviti žrtva svete mise, ukazalo nam se čudesno mjesto na kome je Sin Čovječji počinuo tri dana; kao da jasno vidimo otvorna nebesa, i onima koji su s nama bili. Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop i koji su posvuda isijavali snopove svjetla kao da su svijetle zrake sunca. Mi smo ga otkrili s duhovnom radošću i suzama, zajedno sa svima koji su bili prisutni. Na sredini svetoga mjesta nađosmo komad drveta, koji je bio tamo stavljen i zamotan u dragocjeno platno; čim smo ga uzeli u ruke te s puno pobožnosti poljubismo, u dodiru sa zrakom platno je potpuno nestalo, ostavljajući samo nekoliko zlatnih niti. Uzimajući predragocjeno drvo vidjeli smo neke natpise , ali su potpuno izblijedili od vremena, tako da se nije mogla pročitati nikakva potpuna rečenica, osim što je na samom početku na jednoj pergameni se moglo pročitati velikim latinskom slovima ‘Helena Magni…’”