Još iz rimskih vremena postoji izreka  „Historia magistra vitae est“ – „Povijest je učiteljica života“. I zato iz povijesti treba učiti. Na našu žalost, povijest se ponavlja, a ponavlja se baš zbog toga jer ljudi ne uće iz povijesti, te čine iste pogreške. Usprkos svemu povijest ide naprijed, jer voditelj povijesti nije čovjek nego Bog. Samo onaj koji je dobar i onaj koji je spreman na suradnju sa Bogom, taj donosi dobre poteze,  a onaj koji je ponavljač,  koji se ne da podučiti, onaj koji ne želi primiti poruku od Boga, nego se pravi  Bogom je zao.  Ti  ljudi su zli zato jer su zadojeni ideologijom bezbožnog yugokomunizma, mrzili, ubijali, osvečivali se i proganjali sve što je krščansko i što je naše narodno hrvatsko. Ne želeći ulaziti u složene povijesne i političke zavrzlame Drugog svjetskog rata i poraća, Domovinskog rata i političkog života samostalne države Hrvatske,  ovim tekstom želim oteti zaboravu ljude, naše heroje,  koji su ubijeni i  nestali jer su imali drugačiju vjeru, svjetonazor,  mišljenje  i pogled na život  ili su se jednostavno suprotstavili srbočetničkoj i yugokomunističkoj agresiji na  sve što je hrvatsko i što nas čini hrvatima. Noviju  povijest  Republike Hrvatske, naravno, treba prepustiti neovisnim povjesničarima, ali i mi preživjeli hrvatski branitelji, kao direktni sudionici Domovinskog rata i svjedoci tih zbivanjanja, imamo što reći o toj temi. Na našu žalost, ovo o prepuštanju povijesti neovisnim povjesničarima, u ovo naše vrijeme,  to je samo politička dosjetka jer u ovom slučaju nije pitanje odnosa prema povijesti, već prema sadašnjosti i budučnosti, kao i društvenim i nacionalnim vrijednostima, na kojima treba  graditi suvremenu Hrvatsku državu.  Objektivno proučavajmo i zapisujmo povijest,  jer se iz povijesti razvija svijest, a čuvajmo pamčenje jer ono formira savjest. Čovjek je društveno biće i važno mu je znati kome pripada i koji su njegovi korijeni. U Hrvatskoj  je od prijelomne 1990. godine izostalo suočavanje  sa istinitim povijesnim činjenicama, baštinom i posljedicama yugokomunističkog režima, pa isto tako i istinsko suosječanje sa postojanjem NDH  i Ustaškog pokreta, jer se kroz polustoljetnu protuhrvatsku i protudemokratsku  yugokomunističku optiku pisala povijest. Komunisti su hrvatskom  narodu  obećavali da će imati svoju državu, slobodu i pravnu ravnopravnost, no umjesto bilo kakvog oblika demokracije, nametnuta im je diktatura yugokomunističke partije,  a njihov antifašistički  pokret išao je za tim da sve one koji su se protivili ostvarenju njihove ideje jednostavno odstrani. Svi  oni koji nisu bili za tu yugokomunističku ideologiju proglašavani  su neprijateljima i zločincima, ali je ipak došlo vrijeme kada slobodnije možemo sagledati svoju nacionalnu prošlost i graditi novu demokratsku budučnost. Danas vidimo posljedice yugokomunističke ideologije jer, gledano općenito,     u odnosu na zapad, naša država  sve više zaostaje za tim istim   zapadom, a uz to   osiromašeni smo i u kulturnom i u ekonomskom razvoju. Uporni pokušaji da se propala yugokomunistička baština ugradi u temelje moderne hrvatske države, za posljedicu ima izaizvanje opasnih ideoloških podijela koje razdiru hrvatsko društvo i opterećuju  politički život u trenutku kada se traže putevi za prevladavanje ozbiljnih suvremenih društvenih, moralnih i egzistencionalnih problema. Slična situacija događala se  i tokom Domovinskog rata, kada su najhrabriji hrvatski sinovi i kčeri odvođeni, mučeni i na kraju ubijani, samo zato što su imali drugo ili drukčije mišljenje,  samo zato što su baštinili drugu ili drugačiju kulturu, drugu ili drugačiju vjeru, a sve to se događalo na njihovim više stoljetnim kućnim pragovima. Danas smo svjedoci  svakodnevne   pisane i ine „agresije“  na hrvatsko društvo i nas hrvate od strane ostataka i izdanika yugokomunističkog režima i srbočetničkih hordi zla. Onih koji su kroz noviju hrvatsku povijest,  već u nekoliko navrata okrvarili ruke, a za to nisu nikad odgovarali, već  nam pokušavaju nametati i krojiti pravila po kojima bi se mi trebali ponašati kako bi njima bilo ugodno. Oni na  sve moguće načine  napadaju, vrijeđaju, ponižavaju i omalovažavaju nas hrvate, a poglavito hrvatske branitelje , našu  domovinu  Hrvatsku i  naš hrvatski narod uopće, a mi stojimo sa strane, statiramo i samo promatramo. Došlo je vrijeme da se ozbiljno zamislimo, pogledamo  jedan drugome u oči i zapitamo se: „Da li ćemo to dozvoliti i da li ćemo dopustiti da se u kratko vrijeme naša povijest ponovi“??? Ne gospodo draga, nečemo samo mirno   promatrati kao da nas se to ne tiće,  ovaj put ćemo se odlučno suprotstaviti toj yugokomunističkoj i srbočetničkoj pošasti,  jer to smo dužni  svojim poginulim,  nestalim i umrlim  prijateljima i suborcima, to smo dužni svim civilnim žrtvama Domovinskog rata, to smo dužni svojoj djeci i hrvatskom narodu, a Boga mi i sebi samima. To smo dužni radi sadašnjosti i budučnosti domovine nam Hrvatske, jer ako je „Povijest učiteljica života“ onda bi bilo vrijeme da i iz nje nešto naučimo!!! HRVATSKA JE IZNAD SVEGA, SAMO OD NJE BOG JE VEĆI, A HRVATSKI NAROD PREĆI! ***Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti