Prazno gnijezdo

Prazno gnijezdo nije gnijezdo,

već nakupina suhih grana, lišća i slame.

Nije ni gnijezdo sokolice stare,

napušteno usred Božjeg kruga, da ga drugi uzme.

 

Sad je dom onima bez časti, što naučili su da ne grade,

punog su droba i u njemu mogu ostati do kraja,

Jer otišli su u bespuće oni što majka sokolica rodi,

mali tići još bez krila, protjerani od crvenog zmaja.

 

Vratite se u majčine trude, bez vas nema vedra dana,

ni hrane u oblacima, a ni zahvale u tuđoj ruci.

Vratite se običaju svome, pozdravite polja i grobove junaka,

nad dušmanom sjenu stvori, otvori brazdu i sjeme u nju baci.

 

Vratite se gnijezdu, djeco tamnice, sinovi rane ljute,

i navalite na dušmana u kojem krvi nema traga. 

Udrite s desna, s visine, na mrzitelje pravde,  

na one što zasluge sokolova na stotine komada trga.