Predrag Babić: Sin sam ponositi

Sin sam ponositi
Vjeđe su moje teske hrapave i ispucane ruke Noge me slabo služe ali srce jako tuče.
Umorni su moji dani prijatelji pokopani pravi roda nemam živa žene niti pokoljenja svoja.
Istrošeni sam ratnik usamljeni borac za pravicu u duši nosim šahovnicu Ponositi sin svojih pradjedova čija tijela leže po zagorskim brijegima Ne sramim se Horvatskoga imena.
Čuvam ovu grudu svete zemlje Krvlju braće moje natopljene Tkome to ne odgovara i ne paše Neka ide slobodno od mene.
Nisam zaboravio prošlost slavnu Banovinu jednu davnu I opet sam spreman kao i u ratu umrijeti za Lijepu našu.
Predrag Babić













