Predrag Pedja Mišić: SOBA 14/1

SOBA 14/1, Svanulo je polako otvaram oci,uh nije san.Bolje da se nisam ni probudio.Surova istina soba14/1.Polako se budim iz nekog polu sna. Danima ne spavam,nece san,tuga,bol,batine,neznam ali umoran pomalo od svega.U daljini tek cujem.zveckanje kljuceva,pomislih de ostavi nas ionako ce nas tuga ubiti. Ali nece zlotvor,hoce i ovo malo ponosa ubiti u meni,nama da nama svima a bilo nas je 182. Otkljucava,proziva,udara,puca pendrek ko pistolj,udara zlocinac vec izudarana tjela.Traje to cijeli dan. Nitko se ne pita zasto,no cudno je tukli su i do sad Ali ovo vec sad dugo traje. U kutku sobe cuje se vijest,priznali nas??????. Priznali nas!!!!!!!! Ljudi priznali nam Hrvatsku. Sreci nikad kraja. Tuga jos veca,daleko od doma ,od domovine,obitelji,ali neka nek drugi slave nismo uzalud zivote dali. Soba 14/1 upisana velikim slovima a bilo je puno takvih soba. Ubijenima u logoru Srijemska Mitrovica i svim poginulim za domovinu Vjecna im slava i hvala. Predrag Pedja Mišić