PREDRAGA MATIĆA – FREDA ĆE OTPUHATI TOPLI VJETROVI KOLINDINOG PROLJEĆA

( Detoksikacija od otrovne jugoliterature, fleksijom, ekstenzijom i domoljubnim recitacijama ) To je isto, kao da ja dajem svoj glas za predsjedničkog kandidata Argentine. I ovakva velemisao se mogla čuti iz pokislog izbornog stožera poraženog Ive Josipovića, a iz usta zajapurenog Predraga Matića- Freda. Zajapuren je bio zbog tv snimke iz Mostara, i dugačkih redova za glasovanje hrvatskih državljana u BIH. Pogled iz rova je najispravniji pogled na Hrvatsku, pa taman netko u taj rov stigao i kao izvučen iz podruma. Ako se radi o rovovima iz vukovarskog pakla, onda to ima dodatnu težinu. Kada se kritički osvrćemo na ponašanje čovjeka iz rova, a svi ljudi su podložni kritici, to moramo činiti, dakle s maksimumom uvažavanja. Naš Predrag Matić- Fred, je na današnji položaj došao na krilima hladnih trećejanuarskih kukuriku vjetrova, a odpuhat će ga topli vjetrovi Kolindinog proljeća. Pisac ovih redaka je svoju glavu napunio s 60-ak sveučilišnih ispita iz više znanstvenih disciplina, pa želi, ovako volonterski, Predragu donirati koje kilo znanja iz nacionalne povijesti, s kojom je on očito deficitaran. Kako i nebi bio deficitaran kad ju je učio iz jugoliterature, a koja literatura je preko noći postala znanstveno smeće, kako je to 1991. godine izjavio jugoakademik Dušan Bilandžić, poslije otpjevane hrvatske obrambene pjesme „ Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana“ a koje pjevanje je zabilježio tadašnji Slobodni tjednik, preko pera dobro obaviještenog Branka Šerića – Pante. U mirnodobskim uvjetima takve ratne pjesme nisu potrebne, ali kada se krv prolijeva, i kada se s okupatorom tučete prsa u prsa ona je neminovna, pa je prava šteta što ju kamera 1991.godine nije zabilježila i na Predragovim usnama pa taman on usnama samo migao kao Stipe Mesić u Australiji. Mi nismo iz Hercegovine. Nažalost. Izjavio je ovih dana tv urednik Velimir Bujanec koji je pravo svijetlo u današnjem medijskom mraku, aludirajući na nedvojbeno hrvatstvo naše Hercegovine u uvjetima , kada u RH vlada jugoljevica, jer Hrvatska ljevica skoro da i ne postoji. ( Vjekoslav Krsnik, Ivo Josipović Kronologija izdaje, Zagreb 2014. ) Tata, da se mi odmah preselimo u Hercegovinu, što je sigurno sigurno. Baš ovako je izjavila mala curica akademika Josipa Pečarića, kada je on, nezadovoljan situacijom u Zagrebu, u obitelji razgovarao o mogućem preseljenju u puno hrvatskiji Split. (Citat iz jedne od 20. Knjiga akademika Pečarića. ) Zloglasna lažna jugoliteratura je kriva što naš Predrag takvim očima gleda na Hercegovinu, i što je od stotinu svjetskih zemalja bubnuo baš Argentinu, jer ga je nešto asociralo na nju. Borba je vječita, a istina je spora ali je dostižna. Branitelji i borci za slobodu su u svim narodima i svim zemljama svetinja. I hrvatski branitelji, kroz cijelu našu Hrvatsku povijest su naša svetinja. Hrvatski branitelji od prije 20 godina, i hrvatski branitelji od prije 70 godina pripadaju našoj novijoj povijesti i imaju puno toga zajedničkog. Borbu protiv istog neprijatelja i iste neprijateljske nenarodne okupatorske ideologije. Oni su u tom pogledu prave kolege, pa s pravom očekujemo; i od Gotovine, i od Loše i od Rojsa, i od Freda, i od Karamarka, da se prema svojim kolegama odnose kolegijalno. Otrovna spomenuta jugoliteratura je kod mnogih ostavila posljedice, pa se s detoksikacijom ne smije prestajati. Preporučam nešto efikasno. Ne medikamentoznu, nego kineziterapiju i muzikoterapiju. Svako jutro, dok ste još u postelji, i dok vršite jutarnju gimnastiku vožnje bicikla- fleksija, ekstenzija potkoljenice, radite to ritimično uz domoljubne recitacije; Jugoslavija okupatorska nenarodna zločinačka. Jugoslavija okupatorska nenarodna zločinačka. Jugoslavija, okupatorska nenarodna zločinačka… Fred neka uz to još glasno odvije pjesmu „ Kamen krš i maslina “. Procesi teku i vrijeme radi za nas. Uz pomoć toplih vjetrova Kolindinog proljeća srušit će se Berlinski zid i u RH. Povijesna istina bijela kao sir će izići na sunce. Osudit ćemo sve ono šta je za osuditi, a rehabilitirati sve ono što je nepravedno oklevetano i ocrnjeno. Duhovi nepravedno oklevetanih i ocrnjenih hrvatskih branitelja će se naći u zagrljaju svojih današnjih kolega. Umjesto dosadašnjih zareza na prošlost ćemo staviti točku, i sa Olujnom ustavnom preambulom, jedinstveni krenuti u budućnost.   Žarko Marić Izvorni članak možete pogledati OVDJE