PREDSTAVLJANJE KNJIGE „OBA SU PALA“

Zbog toga što je HOS sa svojim bojnim pozdravom, sa svojom simbolikom, dio slavne hrvatske ratne i osloboditeljske prošlosti jer je u samim temeljima Domovinskoga rata kao temeljnice suvremene hrvatske države pa ga je u nastojanjima kriminalizacije suvremene Hrvatske – nužno ogaditi i kriminalizirati. Ako je ZDS zločinački pozdrav, onda je i HOS zločinačka vojska, a onda je i suvremena Hrvatska nastala na – zločinu. General Ivan Tolj je u svom govoru pročitao i svoje pismo koje je uputio autoru: Poštovani i dragi Akademiče, iznenadili ste me Vašom željom da Vam predstavim Vašu novu knjigu ”Oba su pala.” Hvala Vam za još jedan veliki doprinos, kojim ste obdarili našu hrvatsku, kulturnu, znanstvenu i političku zbilju. Pokušavam zamisliti prazninu kojom bismo bili ”ispunjeni”, da nema stotina i stotina Vaših tekstova, desetaka i desetaka dosad objavljenih Vaših knjiga i radova. Ne samo da ste najveći hrvatski matematičar i jedan od najboljih u svjetskim razmjerima - već ste, a to me osobito raduje, čovjek i Hrvat, posve posvećen dobru našega naroda i Domovine. Pravi ste melem mnogim ranama naše prošlosti i sadašnjosti, koja nije onakva kakvom smo je sanjali i za koju su živjeli, umirali i ginuli ponajbolji sinovi hrvatskoga naroda na svim našim Križnim putevima, sve do Domovinskoga rata i stjecanja državne nezavisnosti i punoga međunaronog priznanja. Iz vaših knjiga, između ostaloga, iščitavam potrebu za žurnim prestankom rashrvaćivanja i ugrožavanja samoga opstanka naše mlade države i naroda. Nakon ratne, slavne, i oslobodilačke Oluje, a i nakon svih naših pogrešaka i propusta od 1995. naovamo, potrebna nam je posvemašnja duhovna, gospodarska, demografska, kulturna i obrazovna Oluja. Vi u Vašim knjigama i tekstovima, detektirate ”mlinsko kamenje” koje nas pritišće i neda nam da izronimo i da se okrenemo prema životu i budućnosti. Nije točno, kao što neki pišu i govore, da ste, da smo, ”desničarski” uronjeni u prošlost. To govore oni koji se desetljećima bave iskrivljavanjem i krivim, namjernim interpretiranjem naše povijesti s ciljem da nas ocrnjivanjima i po tisuće puta ponovljenim lažima, mitovima i pretjerivanjima što duže drže da tapkamo u mraku i igramo njihovu igru, svih mogućih ”izama” i totalitarizama. Svako osvjetljivanje spornih pitanja i razračun s nametnutim krivotvorenim i lažnim hipotekama iz prošlosti vrli, dežurni ”povjesničari” nazivaju ustašizacijom. Jasno je, da to oni namjerno i programirano pišu i govore. Sve čine da se ne dogodi ova druga Oluja. Znaju oni da bez osvjetljene prošlosti, nema svjetla u sadašnjosti, pa prema tome ni u budućnosti. Jer, njima još uvijek ”u tunelu usred mraka svijetli zvijezda petokraka”, bez obzira na sva zlosilja koja su pod tim znakom počinjena nad hrvatskim narodom. Vaša će nova knjiga, kao, uostalom, i sve dosadašnje, izazvati i slaganja i neslaganja. Neslaganjima se, osobno tako mislim, više veselim. Možda nam otkriju još pokojeg novog ”genija” na hrvatskoj, društvenoj, znanstvenoj, kulturnoj i političkoj sceni. Možda ima još ”genijalnijih” od recimo Tvrtka Jakovine i ”obrazovanijih” i ”stručnijih” od Slavka Goldsteina. Osim toga, neslaganja će nam donijeti još koju Vašu knjigu. Dobronamjernima na radost, zlonamjernima na žalost. Ne znam je li Vam knjiga izašla iz tiska. Volio bih je pozorno pročitati u opipljivom, papirnatom smislu. Nisam Vam ja baš veliki pobornik ovih kompjuterskih, elektroničkih blagodati. Hvala Vam što ste mi je poslali i na takav način. Pozorno sam pristupio čitanju. Jasno, spreman sam, kad bude trebalo i kada Vi to isplanirate, uključiti se u neka od predstavljanja, kojih će, nadam se, biti diljem Hrvatske i drugdje po Europi i svijetu gdje žive Hrvati. I ovih nekoliko mojih spontanih i iskrenih redaka, neka budu, ako Vi to želite, nekakav oblik predstavljanja. Prijateljski, gen. Ivan Tolj   JOSIP PEČARIĆ: Dozvolite mi na početku da Vas sve lijepo pozdravim i zahvalim se što ste u ovako lijepom broju došli na predstavljanje knjige „Oba su pala“. Zahvaljujem se organizatoru Zboru udruga Hrvatski ratni veterani i posebno mr.sc. Zvonku Sesaru koji je po običaju izvrsno vodio ovo predstavljanje. Naravno posebna zahvalnost i predstavljačima generalu i književniku Ivanu Tolj, te novinaru i publicisti Igoru Vukiću i kolumnisti i publicisti Marku Ljubiću koji je napisao i predgovor knjige. Knjiga „Oba su pala“ zapravo čini cjelinu s prethodnom knjigom koju smo također ovdje predstavili, “Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!”, Zagreb, 2015. a s knjigom “Živjela nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska”, Zagreb, 2015. one daju trilogiju koju bi mogli nazvati PROTIV FAŠIZACIJE HRVATSKE. Naime, svjedoci smo iz dana u dan optužbama od tzv. antifašista svega i svakoga u RH za fašizam. Svima je jasno da jedino tako oni uopće mogu opstati u Hrvatskoj. Ali to je i sprovođenje velikosrpskog Memoranduma SANU 2. O Memorandumu SANU 2. je prije dva dana u emisiji Markov trg govorio admiral Davor Domazet Lošo. Lošo kao da je objašnjavao zašto se ova knjiga zove “Oba su pala” kada kaže: “Hrvati su pobjednici samo to još većina nije osvijestila.” Kao što možete naći u mojim knjigama, tekstovima hrvatskih kolumnista – posebno Zvonimira Hodaka, i admiral stalno upozorava na poznatu Churchillovu izreku o fašistima koji sebe nazivaju antifašistima. Posebno treba naglasiti kako je u emisiji naš admiral rekao nešto na što i ja stalno upozoravam pa je dano i u naslovu prve knjige u spomenutoj trilogiji: Istinski antifašisti danas jesu samo hrvatski branitelji jer su pobijedili velikosrpski fašizam! U prikazu tog razgovora na portalima ta itekako važna tvrdnja na žalost uopće nije navedena! Marcel Holjevac (dnevno.hr, 17. 02. 2016.) kaže kako je prava bitka za vlast počela tek nakon rata, a do tada je zahvaljujući zajedničkom neprijatelju vladalo primirje između udbaške i one druge Hrvatske …Nakon 2000. Partija je na juriš, uz logistiku s Pantovčaka, zaposjela sve ono što je izgubila devedesete na izborima. Preuzela je kontrolu nad pravosuđem, tajnim službama, vojskom, policijom, institucijama civilnog društva, raširila se po manje-više svim medijima, znajući kako su stvarni centri moći ipak negdje drugdje, a ne u Banskim dvorima i na Pantovčaku. Naravno, institucionalna uporišta su im bila bitna, jer se odande dirigiralo tajnim službama, ne u svrhu sigurnosti zemlje, nego u svrhu obrane vlastitih stražnjica i vlasti od oporbe. Kraj rata je zapravo obilježila vojno redarstvena operacija „Oluja“. Najveličanstvenija pobjeda kojoj, kao što znamo, tadašnja i današnja oporba se nisu radovali. Cijeli narod jest, ali oni nisu. Oni su dali sve od sebe da se osude naši generali zbog „Oluje“ i kao što znamo nisu uspjeli. Strategija srpskih slugu u RH u cilju izjednačavanja krivnje, a time i rehabilitacije srpskog fašizma je izjednačavanje branitelja i ustaša. Kako to nisu uspjeli preko suda u Haagu, idu otvoreno na takovo povezivanje djela branitelje - naših HOSovaca. Za to im služi pozdrav ZA DOM SPREMNI. Evo što je nedavno o tome napasao Marko Ljubić u tekstu: Zlatko Hasanbegović ‘demokratskim antifašizmom’ ponizio antifašističke milicije, dnevno.hr, 11. 02. 2016.: "Više sam puta pisao različitim povodima o javnim i političkim previranjima oko pozdrava ZDS. Zbog čega je taj pozdrav kriminaliziran? Ne zbog NDH, ne zbog Pavelića, već zbog kriminalizacije Domovinskoga rata kao temelja suvremene Hrvatske. Iz istoga razloga se nameće antifašizam kao temelj suvremene državnosti. Potpuno istih. Jer, antifašizam u temeljima suvremene Hrvatske, s nositeljima koje predstavljaju Pupovac ili Stazić, Mesić ili Pusić, te ukupna ljevica i antifa milicije, usporediv je s cijanidom u krvožilnom sustavu čovjeka, pri čemu se cijanid predstavlja kao – lijek. Ničim se ne može politički uništiti hrvatska državnost kao njihovim antifašizmom. Zbog toga je i osmišljen i ustanovljen. Za dom spremni je bio ratni pozdrav slavnih postrojbi HOS-a u obrani Hrvatske od srpske agresije. Zbog toga je ZDS problem, a ne zbog Pavelića. Zbog toga što je HOS sa svojim bojnim pozdravom, sa svojom simbolikom, dio slavne hrvatske ratne i osloboditeljske prošlosti jer je u samim temeljima Domovinskoga rata kao temeljnice suvremene hrvatske države pa ga je u nastojanjima kriminalizacije suvremene Hrvatske – nužno ogaditi i kriminalizirati. Ako je ZDS zločinački pozdrav, onda je i HOS zločinačka vojska, a onda je i suvremena Hrvatska nastala na – zločinu. Treba li to nekome zdrava razuma crtati? Ponekad treba." http://www.dnevno.hr/vijesti/dnevni-detektor/zlatko-hasanbegovic-demokratskim-antifasizmom-ponizio-antifasisticke-milicije Pa sve je počelo s braniteljem Markom Perkovićem Thompsonom i njegovom „Bojnom Čavoglave“ koja i jest simbol Domovinskog rata, a nastavilo se s Josipom Šimunićem i potpisnicima Peticije ZDS. Sličnu hajku i iz istih razloga, koje tako sjajno opisuje Ljubić, doživjeli su Predsjednik Hrvatskog (DRŽAVNOG) Sabora akademik Reiner i ministar Hasanbegović. Zato je ta tema stalno prisutna u mojim knjigama, pa i u ovoj! Marko Ljubić je nedavno (7Dnevno, 08. 01. 2016.) , dnevno.hr, 12. 01. 2016.) pisao i o nečemu što je nazvao – vjerovali ili ne – Pečarićevo pravilo: Akademik Pečarić je shvatio, kao vrhunski trener, da se najmanje golova prima kad najviše imaš loptu u nogama, da se najbolje braniš kad igraš na tuđoj polovici terena i da su najbolji obrambeni igrači Messi, Chavi, Rakitić, Iniesta. Jer, staviš li deset Vukojevića u obranu – izgubio si utakmicu. Bog ti ne može pomoći. Dakle, poučak akademika Pečarića je – stisni antifašiste na njihovu polovicu, baci im kost, nek’ se zabave lajanjem i isprazni im agresiju na beznačajnim stvarima, pa to radi svaki dan, a radi svoj posao. (...) Važno je avangardistima (to su – zapravo - jugo-komunistei u službi sprovođenja Memoranduma SANU 2) ne dati novac. Državni novac. Njima je to kao pupčana vrpca djetetu u majčinoj utrobi ili sisa nakon rođenja. Jer ih obuzme duh avangardizma, postanu nasilni i nervozni kad su siti, za razliku od većine poznatih živih bića, pogotovo životinja. Od objave tog njegovog teksta do danas jedino što imamo u Hrvatskoj je upravo to o čemu je Ljubić tada pisao. Kada je ministar Hasanbegović počeo postupati po tome znamo što je sve doživio tj. vidjeli smo na što su sve spremne srpske sluge u svrhu obrane vlastitih stražnjica i vlasti, kako to kaže Holjevac. Zapravo je Ljubić u nizom tekstova nastavio pisati o tome. Doslovno svakodnevno ga čitamo na portal dnevno.hr. Čitajući ga tako iz dana u dan zapitam se ima li netko pametan u RH koji će mu onemogućiti pisati za mene i meni slične. Zar ne vide kako bi za sve nas bio korisniji kao savjetnik bilo Predsjednici države ili Predsjedniku Vlade RH.? Dr. sc. Stjepan Razum je prošle godine u članku: Logor Jasenovac je komunističko-velikosrpski mit. (Hrvatska vjernost. Časopis za hrvatski martirologij. Gospić, 10./2015., br. 11, kolovoz 2015., str. 55-58.) ukazao i na moje djelovanje u raskrinkavanju velike laži o tom logoru koja je također trebala poslužiti da vlast u RH i dalje ostane u rukama onih koji mrze neovisnu državu hrvatskog naroda. On konstatira: Akademik Pečarić je u svoje dvije knjige, napisane kao odgovor na neznanstvene i mitomanske knjige velikosrbskoga “znanstvenika” dr. Milana Bulajića, dao pravi zamah logičkom pristupu razrješenja pitanja sabirnog polja u Jasenovcu. Da, laži o Jasenovcu služile su nekada u očuvanju Jugoslavije, a danas u provođenju velikosrpskog Memoranduma SANU 2 od strane tzv. „antifašista“. Zato je i u ovoj knjizi puno toga dano o Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac čiji je predsjednik dr. Razum, a tajnik današnji predstavljač, mogli bi slobodno reći i koautor dobrog dijela knjige - Igor Vukić. Njegove zasluge u razobličavanju laži o Jasenovcu su ogromne i u to će se uvjeriti svi koji pročitaju i ovu knjigu. HVALA mu na svemu što je uradio i što će još uraditi u tom izuzetno važnom poslu. Nadam se da će hrvatske vlasti znati iskoristiti ga na najbolji mogući način i omogućiti mu nastavak rada. I njemu i Društvu! Vratimo se „Oluji“. Kada govorimo o njoj, govorimo vjerojatno o najljepšim danima u našim životima u životima svih Hrvata koji nisu srpske sluge. Sjetimo se kako je general Ivan Tolj, koji je danas predstavio ovu knjigu, tijekom „Oluje“ vodio tiskovne konferencije u funkciji glasnogovornika i zapovjednika Informativnog stožera. U veljači 2000. nova srbokomunistička vlast ga je razriješila dužnosti pomoćnika ministra obrane za odnose s javnošću i informiranje. Nakon toga je umirovljen. Imao je tada 46 godina! Ali tada su na vlast došli oni koji se nisu radovali „Oluji“. Uloga u „Oluji“ očito mu je bio veliki krimen, zar ne? A mi smo mu uvijek zahvalni zbog toga: HVALA TI GENERALE! Ponosan sam što si i Ti predstavio ovu knjigu. Uobičajeno je da autor na predstavljanjima zahvali svima koji su pomogli u stvaranju ove knjige. To sada i činim, a zapravo sam poseban naglasak stavio na današnje predstavljače jer su oni doista i zaslužili ovakvu zahvalu, zar ne? HVALA