Vlada RH je na sjednici užeg kabineta za vikend donijela odluku o postavljanju dvojezičnih natpisa u Vukovaru. Doznali smo kako je uopće došlo da toga da se preko noći postave natpisi koji su razbjesnili sve stanovnike Grada Heroja. Prema informacijama koje smo dobili, Dnevno.hr je rekonstruiralo što se točno događalo u subotu iza zatvorenih vrata na Markovom trgu. Sjednici užeg kabineta bili su nazočni: premijer, prva potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih poslova, potpredsjednik vlade i ministar regionalnog razvoja, potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih, potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova, ministar financija i kao pridruženi članovi ministar obrazovanja, ministar branitelja i tajnica vlade, dok se opravdano ispričao ministar uprave. Sjednicu je započeo premijer Zoran M.

"Dakle, konstatiram kako su nazočni Vesna, Branko, Milanka, Ranko, Slavko, Željko, Predrag i Marica i naravno moja malenkost. Arsen se ispričao, trebao je i on biti ali nažalost nije mogao. "Kolegice i kolege danas moramo donijeti jednu izuzetno važnu odluku. Naime, moramo nekako postaviti te vražje natpise u Vukovaru, da to jednom zauvijek skinemo s dnevnog reda. Europa to traži i uvijek se možemo izgovoriti da smo morali...", uvodno pojašnjava premijer. "Dakle, Arsen je pripremio materijale i zaključak koji ću Vam pročitati". (stanka nakon koje se čuje začuđeni glas premijera koji se obraća tajnici vlade.) "Marice što je ovo, kakva je ovo glupost, Pa jel' on popiz....o?" "Predsjedniče, ministar uprave je napravio latiničnu i ćiriličnu verziju odluke za zastupnike SDSS-a, ali je greškom poslao samo ćirilićnu. Nisam ga više mogla dobiti jer nema signala pa mislim... možemo pročitati i ovu verziju..." "Ajde dobro nije ni to Sveto pismo, nije ni ćirilica bauk", odlučnim glasom govori premijer i počinje čitati. "Su.kla.dno  u.s.t..av.no.m  za..ko..nu a na te.me...lju za..k..lj...u.ča...ka me..đu....re.s.o..rno.g... Joj, ne mogu više, ajde neka pročita netko drugi, ja sam davno učio ćirilicu. Ajde ti Milanka?" "Zašto ja predsjedniče? Što želite sugerirati?", odgovara potpredsjednica vlade. "Ništa Milanka, samo sam mislio... ali ako ti nećeš, evo Željko će. Ministre obrazovanja, izvolite, imate tekst pred sobom i molim vas pročitajte", zapovjednim glasom će premijer. "Ovaj, ja sam nešto prehlađen i boli me grlo, pa možda bolje da netko drugi...."čuje se ministar obrazovanja. "Dobro, zar ću morati zvati Milorada da nam pročita?! Hoćeš ti Slavko?", pita premijer. "Sramota, ja sam ovdje najstariji i moram čitati kao da smo u prvom razredu osnovne, evo neka Fred čita to se i tako odnosi na njegov grad", tiho će ministar financija. "Ja s tim nemam problema. Dakle gdje ste stali predsjedniče. A ha tu smo. ...Pozivajući se na demokatske standarde Europske unije, te povijesnu tradiciju na ovim prostorima koja datira još iz prosvjetiteljskih vremena Ćirila i Metoda kada su na poziv moravskog kneza Rastislava Sveta braća krenula propovjedati kršćansku vjeru na slavenskim jezicima...." "Joj, pa šta je ovo. Jeli to nas Arsen zaj..... Zar je baš morao spomenuti pokrštavanje, samo nam treba još da navučemo i bijes Crkve", zabrinuto će premijer. "Kako bi bilo da to izbacimo, jer to pokrštavanje ni Crkva baš ne priznaje, je li tako?", mudro će Zoran M. (U sobi nastaje muk, ne čuje se ništa osim žamora japanskih turista ispod prozora). "Pitao sam nešto, tko zna kako Crkva tumači tog Ćirila? (Tišina). "Dobro tko je išao na vjeronauk?" (ponovno tišina) "Pa zar nitko?" pita sada već vidno uzbuđeni premijer. "Moj se vjeronauk malo drugačije zvao.... " čuje se netko ispod glasa. "Tko je to rekao?", bijesno će premijer. "Pa majku mu netko je valjda nekad nešto čuo, učio...". "Ja bih ako mogu nešto rekao. Mala digresija", javlja se ministar branitelja. "Reci". "Pa koliko ja znam Ćiril i Metod nemaju nikakve veze s ćirilicom!" "Pa kako nemaju zašto se onda zove ćirilica", pita predsjedavajući. " To ne znam baš točno, ali koliko se sjećam, a ni to nije znanstveno dokazano, ćirilicu je uveo njihov učenik – Kliment", važno će ministar branitelja. "Koji sad Kliment?", pita premijer. "Pa Ohridski", odgovara mu ministar branitelja. "Dobro ti to me zaje....?" "Ne ni slučajno. Pripremajući se za današnji sastanak malo sam čitao...." "Dobro, dobro bez previše filozofiranja. Sad kad smo pročitali tekst odluke, otvaram raspravu. Ima li tko kakav prijedlog?" "A da uporedo s postavljanjem ploča u Vukovaru uvedemo i kao obvezno učenje ćirilice kao nekad u trećem razredu, ponosno će ministar obrazovanja. "Ma da, samo nam to fali, nije nam dosta onaj tvoj zdravstveni odgoj još bi ga tiskao i na ćirilici, odlučno će premijer. "Ne, ja sam samo onako mislio.... možda kao prijedlog...." "Nije tvoje Željko da misliš, nego provodi odluke vlade!, sada već bijesnim glasom govori premijer. "Onda Ranko, kako ćemo to izvesti?", pita premijer. "Pa po noći. Neće ni primijetiti." "A ne može", čuje se glas s druge strane stola. "To znači da ćemo morati platiti noćni rad a znate da nema novca za nikakva dodatna prava državnih službenika i namještenika", podsjeća ministar financija nazočne. "Joj Slavko nemoj uvijek o novcima. Ovo je povijesna odluka a ti ....." "Pa ako je povijesna zašto ne zovete povjesničare", pita ministar financija. "Pa koga naprimjer da zovemo? "Pa Karamarka!" U tom trenutku zazvoni telefon na stolu pored premijerove tajnice. Ona podiže slušalicu, sluša i nakon par trenutaka obraća se premijeru. "Premijeru treba vas predsjednik Republike". "Halo", pomalo sa strahom javlja se premijer. "Da, da, upravo o tome raspravljamo. Kako zašto? Pa nismo vas zvali jer vi predsjedniče ionako o ničem nemate stav, pa smo smatrali da nije potrebno i vas u to uplitati. Dovoljno smo se sami uvalili. Samo nešto me zanima. Kako ste saznali da imamo sjednicu i raspravljamo o uvođenju ćirilićnih ploča u Vukovaru. Tko? Tko vam je dojavio? Ne mogu vjerovati", govori premijer i spušta slušalicu i obraća se društvu. "Evo sad me zvao predsjednik i kaže da mu je prije nekoliko minuta jedna osoba javila za naš tajni sastanak? "Pa daj reci tko?, Tko je to mogao saznati?", čuje se uglas. "Pa Karamarko!" "Onda znači i oni znaju! No dobro to ništa ne mijenja na stvari, natpisi idu, samo neka još jednom dobro provjere jesu li točno napisani, da nam se ne smiju u Srbiji kako ne znamo jedno od svojih pisama", upozorava na kraju premijer. "Pa tko bi nam tu mogao biti od koristi da odlično zna ćirilicu, a da nije Milorad ili Slobodan" (bivši potpredsjednik Vlade u vrijeme HDZ-a), pita se prva potpredsjednica koja je cijelu sjednicu bila vrlo šutljiva. "Znam", važno će premijer, "pitat' ćemo onog SDSS-ovca Horvata. On će valjda znati!" Nakon tog prijedloga premijer je još nešto šapnuo na uho ministru unutarnjih poslova i zaključio: "Dakle akcija kreće u zoru. Naprijed ide Ranko, mi ćemo pratiti iz pozadine. Fred će uskočiti ako zatreba, samo Sabi ništa ne govorite!  I neka nam je sa srećom!" Time je završila sjednica užeg kabineta na kojoj je donesena odluka o postavljanju dvojezičnih natpisa u Vukovaru.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE