PRESEDANSKI POTEZ BIVŠEG RAVNATELJA NP PAKLENICA Zlatko Marasović podnio kaznenu prijavu protiv samog sebe: ‘Lažno sam prijavio poštene i čestite ljude’! Kada dođeš na javnu poziciju kradi i bit ćeš dobar. Ako pošteno odradiš, DORH ti šalje poruku: ti si kreten!

Povezanost politike, odvjetnika i sudaca...

“Nisam više mogao izdržati. Sve skupa postalo mi je gadljivo. Zato sam to napravio…” kaže nam Zlatko Marasović, bivši ravnatelj Nacionalnog parka Paklenica, koji je 26. veljače ove godine posegnuo za presedanskim potezom u Hrvatskoj: podnio je kaznenu prijavu protiv samog sebe!… “Ovu prijavu kao što vidite podnosim sam protiv sebe, a pod sumnjom da sam počinio kazneno djelo lažnog prijavljivanja (čl. 304. Kaznenog zakona) poštenih i čestitih ljudi, te da sam pokušao obmanuti Državno odvjetništvo RH” piše Marasović u prijavi protiv sebe upućene Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, aludirajući na činjenicu da je ŽDO, nakon što je Vrhovni sud ukinuo osuđujuću presudu protiv Josipe Marasovići Zorana Šikića i vratio postupak na novo suđenje, odustalo od kaznenog progona Zorana Šikića zbog nedostatka dokaza, iako su se prethodno žalili na prvostupanjsku presudu zbog preniskih kazni. Podsjetimo, temeljem kaznene prijave Zlatka Marasovića, zadarsko ŽDO je u kolovozu 2013. podiglo optužnicu protiv bivše ravnateljice NP Paklenica Josipe Marasović i državnog tajnika u Ministarstvu kulture Zorana Šikića za stjecanje protupravne imovinske koristi na štetu NP Paklenica. Prema optužnici, Marasović je na poticaj Šikića zloupotrijebila položaj i ovlasti tako da mu je kao bivšem ravnatelju NP Paklenica dala službenu kreditnu karticu parka koju je on koristio pet godina i sedam mjeseci, i to dok je bio na dužnosti pomoćnika (2005.-2007.), a potom i državnog tajnika (2007.-2011.) u Ministarstvu kulture, navodno za potrebe reprezentacije i lobiranja u interesu parka, a zapravo za osobne troškove po restoranima, trgovinama i hotelima. Na taj je način Šikić “spiskao” 57.246,94 kune. Osim toga Marasović je Šikiću u razdoblju od 2007. do 2009. omogućila, također na njegov poticaj, sufinanciranje izrade doktorske disertacije u visini 24 tisuće kuna, čime je Šikić stekao protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 81.246,94 kune. Županijski sud u Zadru pod predsjedanjem suca Borisa Babića potvrdio je optužnicu ŽDO-a i u travnju 2015. Marasović i Šikića proglasio krivim, pri čemu je Marasović dobila kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno na dvije godine, a Šikić kao drugooptuženi nešto više, godinu dana zatvora uvjetno na tri godine. Međutim, nakon uložene žalbe Vrhovni sud u rujnu 2017. ukida presudu prvog stupnja jer “Županijski sud nije utvrdio odlučne činjenice vezane uz poticanje Šikića na kazneno djelo prema Marasović”, i naređuje novo suđenje. Na početku ponovljenog suđenja 30. siječnja ove godine, županijski državni odvjetnik Denis Sokol, vođen naputkom Vrhovnog suda, ponovno ispituje dvojicu svjedoka, djelatnika parka,Slavena Bušljetu i Gordana Lukača koji potvrđuju da nemaju saznanja kako je Šikić utjecao na odluke Marasović u odnosu na zadržavanje kartice i sufinanciranje doktorata. Kako drugih dokaza protiv Šikića nema, a Vrhovni sud je utvrdio da poticanje u prvom postupku nije dokazano, Sokol odustaje od kaznenog progona Šikića, što sutkinjaSandra Radanović prihvaća. Sud odbacuje tužbu protiv Šikića, a postupak protiv Marasović se izdvaja i nastavlja uz novu kvalifikaciju kaznenog djela. Drugim riječima, odgovornost za nastalu štetu prema NP u cijelosti na sebe preuzima bivša ravnateljica Marasović. “Stvar je veoma jasna, jedini ‘korisnik’ sada već ‘nepostojećeg’ kaznenog djela je gosp. Zoran Šikić, svi novci koji su predmet ovog spora su potrošeni za njegove osobne potrebe, a oslobođen je krivnje. Iz navedenog je jasno kao dan da ako nije kriv onaj tko je novce potrošio ne može biti kriv ni onaj tko mu je to omogućio (ako se samo obrne stara poslovica o krađi i držanju vreće” piše Zlatko Marasović u ovom svojevrsnom protestu protiv načina funkcioniranja pravosuđa, pa zaključuje: “Ne ostavljam ni najmanju sumnju da je ovaj ponovljeni postupak vođen pravno, moralno i zakonski ispravno, stoga kao legalist i osoba koja poštuje zakone svoje države podižem ovu kaznenu prijavu sam protiv sebe, po Vašim radnjama i presudama Vrhovnog suda RH sam očito i sam bio u zabludi, no moral mi ne dopušta da se iz ove situacije izvučem olako, te da ne snosim sankcije za svoja djela. U konačnici bi ipak netko trebao biti kriv, ako ne za inkriminirajuće djelo, onda barem za sav uložen trud, rad, vrijeme, ako hoćete i troškove suđenja, pa kad nitko neće, za krivca se evo javljam ja.” Dan nakon što se prijavio, ŽDO je odgovorilo Marasoviću. Zamjenik Denis Sokol piše da neće poduzimati nikakve izvide temeljenjem njegove prijave jer za odbačaj kaznenog progona Šikića postoje razlozi sukladno čl. 206. st.1. toč.5 Zakona o kaznenom postupku, međutim ako i nadalje bude ustrajavao na prijavi samog sebe, njegova će prijava biti proslijeđena ODO u Zadru kao stvarno nadležnom za navedeno kazneno djelo “i koje će donijeti rješenje o odbačaju kaznene prijave”. Istog dana Marasović otpisuje Sokolu i zahvaljuje mu na brzom odgovoru, ali više ne inzistira na samoprijavljivanju. Podsjeća ga da mu se obratio kao zainteresirana javnost dobro upoznata s činjenicama u ovom predmetu. No “kako je sve relativno, netko može reći da nije riječ o činjenicama, ali u tom slučaju postoje materijalni dokazi po kojima se onda utvrđuju činjenice, a ovaj predmet je zanimljiv ponajprije zato što su činjenice u dva različita vremena tumačene na različit način” zaključuje Zlatko Marasović kojeg smo na kraju nazvali za komentar: “Živimo u državi gdje nikoga nije briga ni za što. Kada dođeš na javnu poziciju kradi i bit ćeš dobar. Ako pošteno odradiš pet godina, daš sve od sebe, DORH ti šalje poruku: ti si kreten! To je moje viđenje”. Gdje se jelo i pilo Tijekom sudskog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je Šikić kao dužnosnik Ministarstva kulture koristio kreditnu karticu NP Paklenica peglajući je po restoranima, trgovinama, hotelima i benzinskim postajama u Hrvatskoj i inozemstvu. Najviše je računa iz zagrebačkih restorana: “Boban”, “Mašklin i lata”, “Balon”, “Opium oriental bar”, “Kalelarga”, “Trnjanka”, “Vinodol”, “Jadran”, “Asia”, “Zlatni medo”, “Baltazar”, “Medvedgrad pivnica”, “Gračanka-Kamanjo” te iz Svetog Križa Začretja (Kozjak Klet) i Krapinskih toplica (Vuglec breg), a tu su i zadarski restorani “Lungo mare”, “Tamaris” i “Taverna”. Najskuplji račun ne prelazi 1.500 kuna, u prosjeku su od 300 do 500 kuna. Najveći su iznosi potrošeni u trgovini “Salon Croata” u Zagrebu (4.100 kuna), te za hotel u Bruxellesu (1.500 kuna) gdje je Šikić putovao kao član hrvatskog pregovaračkog tima za ulazak u EU. Povezanost politike, odvjetnika i sudaca Cijeli sukob na relaciji Zlatko Marasović – Zoran Šikić i Josipa Marasović ima zanimljivu političko-odvjetničko-sudsku dimenziju. Naime, Marasović je član SDP-a, a Šikić i Josipa Marasović HDZ-a. Z. Marasović je tužbu podnio kad je postao ravnatelj parka u mandatu SDP-ove vlade i kad je dobio uvid što su njegovi prethodnici radili. Zbog toga se na suđenju spominjao politički progon, ali i utjecaj odvjetnika. Naime, Šikića su pred sudom branili zadarski odvjetnici Ive Brkić i Zoran Vukušić Bokan. Brkićev otac Branko Brkić bio je sudac Vrhovnog suda sve do lipnja 2016. kada prelazi na Ustavni sud, a Vukušić Bokan je zet bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zadru Ante Klišmanića, kojeg je na to mjesto potvrdila tadašnja ministrica, Zadranka Ana Lovrin (HDZ), i suprug sutkinje Ivane Klišmanić, zamjenice predsjednice Općinskog suda u Zadru. S druge strane Marasović je za pravnu zastupnicu parka na suđenju angažirao odvjetnicu Vanju Caratan Krenedić iz Zagreba, kćerku poznatog profesora BrankaCaratana, jednog od osnivača SDP-a. Iako se govorilo da su troškovi odvjetnice Caratan Krenedić na suđenju bili skuplji od štete pričinjene parku, Z. Marasović kaže da to nije istina, i da su iznosili oko 20 tisuća kuna. Šikić: Sud je pravomoćno potvrdio moju nevinost Nakon završetka mandata u Ministarstvu kulture Zoran Šikić od 2012. godine radi na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru gdje je stekao zvanje docenta. Četiri godine u ministarstvu radio je kao državni tajnik za zaštitu prirode, a prije toga je kao pomoćnik dvije godine vodio Upravu za zaštitu prirode, bio je dakle izravno odgovoran za rad nacionalnih parkova i parkova prirode, pa tako i nadređen ravnateljici Josipi Marasović u NP Paklenica. Doktorirao je na temi iz ekologije na primjeru PP Vransko jezero. Smatra da novac za reprezentaciju nije trošio u osobne svrhe nego s namjerom da NP Paklenici osigura razvoj u čemu je, naglašava, uspio, jer je svojim lobiranjem parku priskrbio milijunski vrijedne projekte, iako je to zapravo bio klasičan sukob interesa. – Smeta mi što se dovodi u pitanje pravomoćna odluka suda i odustajanje od kaznenog progona protiv mene. Pravomoćnost odluke je nastupila 15. ožujka, ali hajka i dalje traje – kaže Šikić koji se spremno odazvao našem pozivu da razjasni situaciju u kojoj se našao. Naime, iako je pravomoćno oslobođen optužbi i dalje se protiv njega vodi kampanja kao da je kriv. Oslobođeni ste vi, ali ne i osoba koja vam je omogućila beneficije na štetu parka. Situacija pomalo podsjeća na slučaj vaše stranačke kolegice Josipe Rimac. Odvjetništvo je također odustalo od njenog kaznenog progona, ali ne i protiv osobe koja joj je omogućila čudnu privatizaciju gradskog stana u Kninu? – Ne želim se ni s kim uspoređivati. Znam da je o meni stvorena negativna percepcija u javnosti i ma što ja napravio, ma što sud odlučio, uvijek će se toga netko sjetiti. Je li vam normalno da ste pet godina i sedam mjeseci koristili kreditnu karticu jedne državne ustanove dok ste radili u drugoj, kao državni dužnosnik? – Mislim da bih danas drukčije postupio, ali tada je bila takva praksa. Zato sve do danas nisam komentirao sudski postupak i bio sam spreman prihvatiti presudu, ma kakva god ona bila. Sud je donio svoju odluku, no sad se ta pravomoćna odluka, koja je za mene povoljna, opet preispituje. Taj je presuda za mene moralna satisfakcija. Nitko ne zna što smo ja i moja obitelj ovih šest godina prolazili. Držim da sam dokazao svoju nevinost, da nikoga ni na što nisam prisiljavao, niti sam išta radio u osobnom interesu. U niti jednom tom trošku nema nikog od članova moje obitelji, sve je to bilo namjenski trošeno za poslovne ručkove, putovanja i sastanke u interesu parka gdje sam proveo 18 radnih godina. Mene nitko na suđenju nije tertio da sam ga na nešto prisiljavao. Naprotiv, ravnateljica me zamolila da uzmem karticu s ciljem lobiranja za park i ja sam to prihvatio. Ali platila vam je i tri rate od 8.000 kuna za doktorat. Zar to nije osobna korist, jer vam je to plaćeno iako niste bili djelatnik parka? – Doktorat je originalan znanstveni doprinos. To je moj doprinos znanosti i u tom smislu javnom interesu. Doktorat je koštao 90.000 kuna i svaka pomoć mi je bila dobrodošla, donosi zadarski. I.N.