Oružanom akcijom združenih srpskih snaga predvođenih pripadnicima JNA, kojima je zapovjedao Gavro Dminić, neprijatelji 11. travnja 1992. godine nasilno preuzimaju vlast i u potpunosti okupiraju grad Modriču.

Ipak, makar su zauzeli vitalne objekte u gradu, pripadnici srpskih snaga nenadno su se povukli u sela nastanjena srpskim življem. U istom mjesecu, djeci srpske nacionalnosti iz sela Miloševac, koja pohađaju osmogodišnju školu u selu Donjim Kladarima, roditelji zabranjuju daljnji odlazak u tu školu. Tu svoju odluku pravdaju navodnom ugroženošću i brigom za djecu.

Zauzeli grad, pa se povukli

“Zauzeli su sve vitalnije objekte u Modriči, među kojima i policijsku postaju. Nezakonito su razoružali i lišili slobode policijske djelatnike i pripadnike pričuvnog sastava nesrpske nacionalnosti te ih podvrgnuli višesatnom ispitivanju i psihičkom zlostavljanju. Među uhićenima bio je i naš Garevljanin Vlado Tokić”, opisao je Antun Fuglinski današnji dan 1992. u Modriči.

Povijesnu zadaću, kazao je u nastavku, bojovnici Garevačke bojne u cijelosti su izvršili – neprijatelj nije prošao uspostavljenu crtu, nije ušao u Garevac. I ne samo što nije ušao, nego su tijekom dana neprijateljske postrojbe napustile grad!

Foto: Garevac.info

Šabanovićeva prijetnja

Perak je objasnio i zašto je agresor napustio tek osvojen grad. Naime, dok su tijekom dana s položaja jednim uhom slušali kako časnici njihove armije megafonom pozivaju građane Modriče na predaju naoružanja ili će u suprotnom postupiti po njima dobro znanom planu, drugo je bilo rezervirano za izravni ‘radio duel’ Murata Šabanovića i njihovog generala Kukanjca:

“Ukoliko ste zaboravili, podsjećam da je tom prigodom Šabanović prijetio generalu Kukanjcu miniranjem brane kod Višegrada, potapanjem tog grada, ali i Beograda. Ovaj sam detalj istaknuo jer smo tada uvidjeli da i jedan mali, običan čovjek može usporiti ili privremeno zaustaviti ogromnu vojnu mašineriju u njezinom jurišanju na vlastiti narod”