"Ne znam. To je sekunda. Dugo bolujem i liječim se od PTSP-a. Znate, potresao me ovaj prosvjed. Ja pijem trinaest vrsti tableta i općenito – nisam dobro. A onda se dogodio prosvjed... Ne treba puno da se vrate slike rata, uniforme, oznake, ti dečki tamo", nepovezano za naš portal priča Željko. Prosvjed koji se danima odvija pred Ministarstvom branitelja, za koji tvrde kako baš i nije njihovo, ubire sve više žrtava. Javnost doznaje uglavnom za one tragedije koje se ne mogu sakriti, baš kao što je to slučaj sa smrću junakinje Gromova, Nevenke Topalušić i samozapaljenja branitelja Damira Čakanića. Ove su strašne vijesti, zbog više stotina svjedoka – prosvjednika, jednostavno morale biti popraćene. Događaju se, međutim, tragedije koje branitelji proživljavaju unutar svoja četiri zida, poput one koju je proživio branitelj Željko Nagy. On je u subotu, u svojoj osami, uzeo pištolj i pucao u svoje srce. Srećom, promašio je za tri centimetra. Što se događalo u Željkovoj glavi, doznali smo od njega osobno: - Ne znam. To je sekunda. Dugo bolujem i liječim se od PTSP-a. Znate, potresao me ovaj prosvjed. Ja pijem trinaest vrsti tableta i općenito – nisam dobro. A onda se dogodio prosvjed... Ne treba puno da se vrate slike rata, uniforme, oznake, ti dečki tamo – nepovezano za naš portal priča Željko. Željko Nagy rođen je u Daruvaru, ali živi u Zagrebu. Rođen je 1972. godine i sa 18 godina je pobjegao iz Peći u kojoj je služio vojni rok u JNA. Vrativši se u Hrvatsku, odmah se priključio jednoj specijalnoj izviđačko-diverzantskoj jedinici u kojoj je ostao do kraja rata. Uz dijagnozu PTSP, Željko se može "pohvaliti i sa pet ranjavanja te mirovinom od 1.800 kuna. No, njegov problem, kako sam kaže, nije materijalni. On osjeća prazninu u duši, nepriznatost, nijekanje i zanemarivanje. Ljut je na "komunizam protiv kojeg se borio, a koji je na svakom ćošku". Neposredno prije pokušaja samoubojstva, javio se svojoj prijateljici i preko Facebooka na neki način najavio što će se dogoditi: - Želim pozdraviti sve cure i dečke na prosvjedu. Volio bih biti s njima, ali sada se oporavljam, pa ne mogu doći – isprekidano kazuje Željko, žrtva teškog oboljenja, ali i sistema te društva koje niti priznaje, niti prepoznaje oboljele branitelje oko sebe. O razlozima učestalih samoubojstava, pričali smo i sa dr. Vladimirom Grudenom: - Kao prvo, kad se javiš dragovoljno u rat, to je kao da dragovoljno ideš u smrt. Mahom su mislili da će svakim svojim odlaskom na teren poginuti i pomirili su se sa smrću. Ali, onda su preživjeli. To je kao da su se ponovo rodili. Ipak, taj trenutak svjesnog, dragovoljnog odlaska u smrt zbog svoje domovine, obitelji, žene ili djece, ostaje u njihovom mozgu trajno zapamćen. Onda je dovoljan jedan detalj u životu koji ih uzdrma, nezadovoljstvo brakom, radnim mjestom ili nečim tako minornim i trenutak odluke za svjestan odlazak u smrt koji im se dogodio odlascima na bojišnicu, se vraća. Oni su, dakle, u sebi svo vrijeme bili mrtvi i sada su samo odlučili nastaviti taj put – kazao je dr. Vladimir Gruden koji se slaže kako država mora mijenjati zakone koji ubijaju one koji su tu državu stvarali.  

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: facebook/Željko Nagy

Izvorni članak pogledajte OVDJE