Utihnule su fanfare nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju i bilo je za očekivati da će se nakon toga u hrvatskoj svakodnevnici primjetno osjetiti ozračje pripadnosti europskoj obitelji, no umjesto toga, političke elite u Hrvatskoj, svakim novim danom sve više pričom o pomirbi, potrebi suradnje i ekonomskog povezivanja zemalja u okruženju, u regiji, ili „regionu“, kako orjunaši i jugonostalgičari u Hrvatskoj vole zvati prostore nikad im ne prežaljene Jugoslavije, ustvari zagovaraju tezu o Hrvatskoj u okvirima Zapadnog Balkana. Apsurdana je to situacija, jer umjesto da hrvatske Vlasti čine sve kako bi Hrvatska nakon ulaska u EU, u što kraćem roku polučila boljitak za hrvatski narod i za sve hrvatske državljane u novim okolnostima članice europske obitelji, hrvatske Vlasti, uz potporu inozemnih tajnih agentura, guraju hrvatsku državu u balkanski glib, u kojem bi Srbija trebala biti dežurni žandar, za što se i velikosrpski hegomonisti u Hrvatskoj, na čijem je čelu Milorad Pupovac, otvoreno zauzimaju. Pri tome imaju obilatu potporu plaćeničkog medijskog prostora u kojem sustavno potpiruju mit o ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj i ustašoidnosti hrvatskog naroda, što jasno govori o činjenici da avet velikosrpskog hegemonizma i fašističkog imperijalizma ne miruje. Tako svake godine uoči 5. kolovoza, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, pa tako i ove 2013. godine, uoči 18. obljetnice veličanstvene vojno redarstvene operacije „Oluja“, održana je 27. srpnja proslava partizanskog ustanka u Srbu, naravno uz neizostavnu prisutnost predstavnika hrvatske Vlasti, što je za hrvatski narod, za sve hrvatske domoljube, sumrak razuma, jer prava je istina da se 26. i 27. srpnja 1941. godine u Srbu dogodio četnički ustanak, da su se četnici „premetnuli“ u partizane i da je tada uslijedio strašan masakr hrvatskog naroda na tom prostoru.

O tome postoje brojna svjedočanstva, a to potvrđuje i četnički zločin izvršen 27. srpnja 1941. godine nad žiteljima katoličke vjeroispovijesti u župi Boričevac i susjednim župama, no velikosrpski hegemonisti u Hrvatskoj, naprijed spomenuti četnički zločin, kao i mnoge četničke zločine počinjene diljem Hrvatske tijekom 2. svjetskog rata, kao i tijekom Domovinskog rata, prešućuju, prešućuju stradale nevine hrvatske ŽRTVE, kojima je jedini krimen bio, što su bili Hrvati, Katolici. Užasna je spoznaja da je nakon što je Hrvatska i službeno postala članica europske obitelji, kojoj je povijesno gledajući oduvijek i pripadala, mjesec dana nakon njezina ulaska u EU, u Srbu održana „proslava“ četničkog ustanka, drsko pri tome ignorirajući hrvatske ŽRTVE četničkog zločina počinjenog 26. i 27. srpnja 1941. godine u Srbu.   Zbog toga javno ustajem prosvjedom, poglavito što i hrvatske Vlasti daju sramotnu potporu proslavi partizanskog ustanka u Srbu, ustvari četničkog ustanka u Srbu. Na žalost, tijekom 2. svjetskog rata, kao i tijekom Domovinskog rata, četnički zločini počinjeni su diljem naše Domovine, mnogi četnički zločini nikada javno nisu spomenuti, jedan je počinjen i u Starigradu Paklenica, o čemu svjedoči iskaz obitelji i spomen ploča, počinitelj zločina nikada nije kažnjen, niti su pronađeni zemni ostaci nesretne hrvatske ŽRTVE. Ako je za vrijeme bivše države priča o četničkim zločinima bila tabu tema, u modernoj, slobodnoj, nezavisnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj, članici europske obitelji, više nije, o tome se govori i piše, govorit će se i pisati, jer to je najmanje što se mora učiniti u znak dužnog pijeteta prema svim stradalim Hrvatima, ŽRTVAMA četničkih zločina.   Dragutin Bauman,ing. kem. član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Izvornu vijest možete pogledati OVDJE