PRESUDA VISOKOG PREKRŠAJNOG SUDA, O ČIJOJ ZLOĆI SVI ŠUTE!

05.11.2019. 10:00:00

Iz presude možemo saznati da je Mario Roso suđen i osuđen jer je prekršio zakon o prekršajima javnog reda i mira (Zakon), točnije članak 5 koji kaže:
“Član 5.
Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 1500 dinara ili kaznom zatvora do 60 dana.
Tko bez dozvole nadležnog organa, tehničkim sredstvima, prenosi javne priredbe i manifestacije izvan prostora na kojem se iste održavaju, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 1500 dinara.
Tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen nametljiv ili drzak način, te time remeti mir građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 1500 dinara.”
Da dodatno naglasim, temelj na kojem leži prijava protiv jednog pjevača je to što je pjevao pjesmu na koncertu. To je zakonski temelj za remećenje javnog reda i mira. Piše lijepo u članku 5. Urnebesno.
Zakon o prekršajima javnog reda i mira donešen je još u vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske, u veljači 1990. godine. Nakon dolaska višestranačja i promjene vlasti, iz zakona je izbrisan članak 3. (verbalni delikt) i promijenjeni su iznosi koje je potrebno platiti za prekršaj. 1994. godine su dinari ( i jugoslavenski i hrvatski) promijenjeni u njemačke marke. I mada je njemačka marka odavno otišla u ropotarnicu povijesti, još uvijek živi u hrvatskom prekršajnom zakonu. A i socijalistički zakon još uvijek živi u demokratskoj Hrvatskoj. Mada je sasvim neprimjeren dobu i vremenu u kojem živimo i, kako vidimo sve češće, sasvim nefunkcionalan. Barem za obične ljude. Za vlast zakon funkcionira savršeno. O tome sam pisao ovdje. Zadnji primjer kako to funkcionira mogli ste vidjeti i na primjeru čovjeka koji je došao pozdraviti Andreja Plenkovića kao našeg Ćaću.
Što se tiče Maria Rose on je remetio javni red i mir jer je pjevao na koncertu. U presudi VPS-a, navodi se da se i dio Rosine obrane. Pošto je bio optužen da je nekoliko puta viknuo “Za Dom – Spremni”, obrana je dovela svjedoka koji je to zanijekao, a svjedočio je da Roso nije pokazao ni nikakve geste. Ovdje se misli na dizanje ruke u zrak tako da podsjeća na fašistički pozdrav. Obrana je na ovaj način htjela dokazati da je Roso slogan ZDS povezivao samo u kontekstu pjesme “Čavoglave” a ne u kontekstu NDH. Što je do sada uvijek bilo i bitno.
VPS je odlučio da takva žalba nije osnovana. Objašnjeno je da su niži sudovi poštivali osuđenikova prava, vodili postupak sukladno Prekršajnom zakonu i da su jasno objasnili u čemu je Roso prekršio zakon i za što se kažnjava. Naime, obrana se žalila, pojednostavljeno, kako to da se Rosu kažnjava zbog pjevanja pjesme koja nije zabranjena. Sa stajališta obrane, ako je dokazano da Roso nije veličao NDH (što je protuustavno i protiv RH), onda ostaje samo činjenica da je pjevao pjesmu. Koja nije zabranjena. I na taj način je obrana planirala pobiti presudu. Svoje obrazloženje je VPS iznio ovako:
“Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza.
Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.”
Ukratko, po VPS-u, presuda je zadovoljila pravila, a niži sud je jasno objasnio krivnju. Sud dalje objašnjava da nije bitno, za ovaj slučaj, je li Roso više puta viknuo “Za Dom – Spremni” jer je očito da je to viknuo u pjesmi “Čavoglave”. VPS dalje brani niži sud i daje mu za pravo da slobodno donese odluku, na temelju iskaza svjedoka i dokaza, a sukladno Prekršajnom zakonu.

“ Pozdrav u oblicima „za dom“ i „za dom spremni“, bez obzira na izvorno hrvatsko književno i poetsko značenje te kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, korišten je i kao službeni pozdrav ustaškoga pokreta Nezavisne Države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta. Bez obzira na žalbene navode da je otpjevao pjesmu na način kako je ista objavljena u izvornom tekstu pjesme „Bojna Čavoglave“ i koja je objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik je mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja ovog izraza i trebao se suzdržati od takvog ponašanja.
Činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br: 56/90, 135/97,08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Opisano ponašanje svakako doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir na način da se ohrabruje druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.”
VPS dao je u svim elementima za pravo nižem sudu i potvrdio presudu na koju se osuđenik žalio. Usput je dao i svoj opis slogana “Za Dom Spremni” (ali i uzvika “Za Dom” što je jako bitno) i uveo neke nove elemente za buduće kažnjavanje prekršitelja. A prekršitelja sada, po ovoj presudi može biti puno više nego do sada.
Zašto?
Analiza obrazloženja VPS-a o sloganu “Za Dom Spremni”
Uzvik “Za Dom” se izjednačuje sa sloganom “Za Dom – Spremni” i oba se pripisuju isključivo ustašama i NDH. To ukratko znači da svatko tko pjeva neku od pjesama koje imaju jedan od ta dva slogana u tekstu, riskira prekršajnu prijavu. Pada mi na pamet jedna pjesma koja bi, zahvaljujući ovakvom obrazloženju suda, mogla biti skupa za svoje izvođače:
Hajd’ u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena množ
na nj diže svoj nož;
Hajd’ u boj!Nas mal, al’ hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt’?
Smrt vragu, smrt.

Nije riječ samo o ovom dijelu opere, riječ je o mnogim pjesmama u kojima se spominje izraz “Za DOM”. Ovakvim obrazloženjem presude oni postaju, ne samo nelegalni, već i ZLI. Jer pozivaju na nasilje i suprotni su Ustavu RH. Tako barem kaže presuda. Po toj presudi ova pjesma je primjer krvoločnosti i vrvi nasiljem:
Ovo je samo dio onog što bi moglo biti kažnjivo ili zabranjeno. Samo zato jer je VPS glupavim obrazloženjem presude kriminalizirao i slogan (Za Dom) koji je stariji od ustaškog pokreta.
Ali što ako slogan “Za Dom – Spremni ” unutar pjesme “Čavoglave” postane zabranjen jer poziva na nasilje?
Je li onda nelegalno ili zabranjeno pjevati i druge pjesme ili stvarati ovakve satire?
Može li se onda u filmu u kojem je radnja iz Drugog svjetskog rata čuti poklič “Za Dom – Spremni”? Sudeći po obrazloženju presude, ne.
Zanimljivo je da sud navodi da slogan ZDS poziva na mržnju i nasilje. Stvar bi bila komična da nije tragična jer sud kažnjava pjevača zbog slogana a ne zbog pjesme koja je borbena, ratna i koja poziva na rat (“Baci bombu, goni bandu”) i šalje prijetnje srpskim dobrovoljcima i četnicima (“stići će vas naša ruka i u Srbiji”). Slično je i s operom u kojoj se poziva u boj, vadi se mač iz toka, prijeti se protivniku smrću i slično.
Ako su VPS i niži sudovi željeli zabraniti pozivanje na nasilje onda je slogan ZDS kriva adresa. Što nas navodi na zaključak da to nije bila njihova namjera. Koliko je do sada poznato, nakon izvođenja pjesama “Čavoglave” i “U boj, u boj”, nitko od pripadnika manjina u Hrvatskoj nije nastradao niti bio maltretiran. Suludo je da se pjevač morao braniti tvrdnjama da je na koncertu vladala dobra, pozitivna atmosfera. To mu je bio jedan dio obrane.
“Časni sude, dobro sam pjevao i publika je to voljela. Sami su naručivali pjesme i tražili još.” Apsurd.
Kaže se u presudi da je osuđenik trebao biti svjestan negativnog utjecaja tog slogana na publiku i atmosferu. Međutim, sudeći po osuđenikovoj obrani, on ne smatra da je slogan imao bilo kakav negativan utjecaj na slušatelje. Dapače, smatra da je pjesma imala pozitivan utjecaj. Na koji način je sud uopće utvrdio da je neka pjesma imala negativan utjecaj na slušatelje? Jesu li zviždali izvođaču? Išli uokolo i tražili pripadnike manjina da ih maltretiraju? Kojim mjerilom je to mjerljivo? Sud bi se trebao baviti konkretnim stvarima i djelima, a ne nagađati da bi nešto “moglo utjecati” (a nema dokaza da jest) na nečije raspoloženje ili osjećaje. Uostalom, zar su nečiji osjećaji u zakonu bitni? Ako jesu, neka dokaže da su na njega utjecali, nanijeli mu “duševne boli” ili izazvali “uznemirenost”. Uglavnom, obrazloženje presude je suludo. Cilj nije bio nekoga kazniti ili neki događaj spriječiti niti nekoga zaštititi. Očit cilj je bio uvesti praksu koja će kažnjavati svakoga tko zapjeva pjesmu “Bojna Čavoglave” u originalu. Budući da su kazne male, možemo očekivati poplavu pjevanja ove pjesme.
Zaključak
Je li slogan “Za Dom – Spremni” sad zabranjen? Ako jest, je li zabranjena i kratica ZDS? A ” Za Domovinu – Spremni”? “Za Dom”? Je li zabranjena i riječ “Za”? Jesu li zabranjene pjesme i umjetnička djela koja imaju taj slogan u sebi? Što ako netko pjeva “Čavoglave” u svom domu? Slijedi li ga prekršajna prijava? Ili to nije bitno jer ga nitko nije čuo, pa je onda opet bitan kontekst u kojem se taj slogan izgovara?
Kako smo uopće došli do toga da smo se vratili unazad, nazad u vrijeme od prije 30 i više godina? U doba SRH? Lako je to objasniti. Iz tog doba nikad nismo ni izišli. Čak smo i zakone sačuvali iz tog vremena, pa nije ni čudo da nas sada ti zakoni koštaju. Zakon o prekršajima javnog reda i mira je zastario, u njemu se spominju valute koje ne postoje već dvadesetak godina, po njemu ne smijemo kritizirati vlast (mada je ukinut članak 3.), spominju se “moralni osjećaji građana” (moral se također promijenio), “neprimjereno ponašanje” i slično. A nigdje nije ni definirano što je što. To nas dovodi do situacije u kojoj svaki sudac može suditi sukladno svojim mišljenjima o tome što je moralno, a što nije, što je neprimjereno, a što primjereno. Na kraju krajeva, može nas suditi i prema tome kojoj stranci ili kojem političkom opredijeljenju pripada. Naravno da će sudac koji nije simpatizer HDZ-a osloboditi ili blaže kazniti čovjeka koji je tražio “Ćaću” od suca kojeg je HDZ postavio na to mjesto i koji je simpatizer HDZ-a. Zakoni koji omogućuju tako nešto nemaju pravo postojati. Ali ipak postoje više od 70 godina. I, kao i neki ljudi, preživjeli su sve političke, društvene i ekonomske sisteme.
Do sada su i sudovi i javnost razlikovali, većinom slogane “Za Dom” i “Za Dom- Spremni”. ZDS je nastao i do 1991. godine bio korišten jedino u sklopu ustaškog pokreta. Dok je poklič “Za Dom” korišten u različitim situacijama od 19. stoljeća. Po sadašnjoj presudi VPS-a tu nema razlike. Oba slogana asociraju na NDH i pozivaju na mržnju i nasilje.
Do sada je bio bitan kontekst u kojem se nešto izgovara ili koristi. Sad više nije bitno. Opera se ne smije izvoditi bez kazne, pjevati “Čavoglave” također donosi prekršajnu prijavu, a Marko Skejo i HOS-ovci moraju mijenjati grb i na drugi način komemorirati svoje poginule. Ako će netko ubuduće stvarati filmove iz 2. svjetskog rata, neće moći, a da ne širi mržnju nesnošljivost i ne propagira NDH.
Preporuke Vijeća za suočavanje s avetima prošlosti nisu pale na plodno tlo kod Visokog prekršajnog suda.
Bit će zanimljivo.
Usput, budući da sam nekoliko desetaka puta ponovio slogan “Za Dom – Spremni” u ovom tekstu, vjerojatno bih i ja, po odluci VPS-a, mogao biti osuđen za širenje mržnje i pozivanje na nasilje. Koga briga za kontekst u kojem je nešto napisano, rečeno, zapjevano…A rješenje svemu ovom je tako jednostavno – dopustimo slobodu govora, uvedimo je napokon u zakone i Ustav i riješili smo dosadašnje probleme i moći ćemo se okrenuti novima.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'

Izvor: Facebook

Izvorni autor: Mario Eterović

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.