Priča o Modriću nije bajka, ali je njen vrhunac upravo postao bajkovit

Svog djetinjstva Luka Modrić vjerojatno se nerijetko sjeti, ali s uvijek istom borbom…

Nemoguće je ispričati uspješnu nogometnu priču Luke Modrića, a da ona ishodište nema u strahovitoj patnji kojoj je svjedočio u najranijoj dobi. Jer, užas kojeg je proživio imao je direktan utjecaj na ono što će postati. Zatresao se i zauvijek promijenio život tada 6-godišnjeg djeteta u ratnim stradanjima kojoj je Hrvatska bila izložena početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Bio je prosinac 1991. godine kada su pisane tragične ljudske sudbine u Zatonu Obrovačkom, mjestašcu u koje su, kao i u mnoga druga tih dana, ušle srpske snage s bolesnim namjerama širenja granica vlastite države.

Užas na kućnom pragu

Odbijenica na odbijenicu

Svog djetinjstva Luka Modrić vjerojatno se nerijetko sjeti, ali s uvijek istom borbom. Odrastao je Luka rastrgan između želje da teška ratna vremena nikad ne zaboravi – jer ona su izgradila njegov neuništiv karakter – ali i da ih ne vuče zauvijek sa sobom – jer patnja je prevelika. Užasi su dio njega kao i svi sretni trenuci koje će kasnije doživjeti, a koji su plod rada krhkog i ne osobito visokog momčića koji će postati silan i velik. Ali ne prije no što doživi odbijenice onih koji u njega nisu vjerovali. Sve se promijenilo u trenutku kad je Tomislav Bašić primijetio ono što drugi nisu i prvi Modriću pružio šansu. Neće to Luka nikad zaboravit pa će se kao etablirana zvijezda svjetskog nogometa 2014. godine pojaviti na posljednjem ispraćaju nekadašnjeg nogometaša i trenera pod kojim je radio prve korake. I čovjeka čije su veze usmjerile Modrića prema Dinamu nakon što je još jednom čuo da nije dovoljno vrijedan trenerske pažnje. Ovaj put to ‘ne’ čuo je u Hajduku…  

Zdravko Mamić

“U Split je otišao preko moje volje, Hajduk ga je zvao na neki omladinski turnir u Italiju. Zvali su i Marija Grgurevića. No, epizoda s Hajdukom trajala je samo petnaest dana, brzo su se vratili u Zadar. Iako sam znao njihove vrijednosti, osam dana im nisam dao trenirati. Rekao sam im: ‘Ako niste za Hajduk, niste ni za Zadar!’, prenio je Bašićeve riječi za Jutarnji List Tomislav Židak 2007. godine kada je napisano i ovo: “Makar sam bio registrirani igrač Hajduka, s njima nisam želio imati posla, ponašali su se prepotentno i svisoka. I zato sam odveo Modrića, Barnjaka i Grgurevića u Zagreb. Najavio sam se Zdravku Mamiću, kojega do tada nisam ni poznavao, ponudio sam mlade igrače njegovoj agenciji. I dobro je završilo…”

Najbolji na najtežim ispitima

Prije no što je “dobro završilo”, ili baš zbog toga, Modrić je imao nekoliko usputnih stanica koje je morao proći i koje su ga nesumnjivo oblikovale u nogometnom smislu. Posudba u Zrinjski za 18-godišnjaka ne zvuči baš kao start iz snova, no snovi ionako dotad nisu imali baš nikakve veze s Lukom Modrićem. “Lakši način” za njega je bila konstrukcija koja ne postoji, njegova stvarnost bili su izazovi koje treba svladati bilo čistim uklizavanjem ili dvjema nogama u kost. Krhki i ne odveć visoki Modrić dominatno je odradio sezonu u Premijer ligi Bosne i Hercegovine okitivši se, onako usput, naslovom najboljeg igrača u njoj. Dovoljno za nametnuti se u Dinamu koji ga je ondje poslao? Ni blizu.

Nova stanica u njegovoj karijeri bila je, srećom, udaljena nekoliko autobusnih, na njoj je pisalo Inter Zaprešić, a nakon neravnih terena diljem BiH i igračima odgajanih u stilu “lopta može, igrač ne”, za Modrića je bila kao stanica iz snova. I ona koja će ga napokon staviti u fokus Dinamove struke spremne prepoznati kvalitetu koja bode u oči toliko snažno da bi ju vidjeli i oni kojima nogomet nije doručak, ručak i večera.

Najveća mrlja u karijeri

Transfer u Tottenham bit će transfer iz snova za igrača-dječaka koji se u ratnom vihoru nije mogao igrati na način kao njegovi vršnjaci danas, ali i koji se nije odvajao od nogometne lopte za razliku od njih. Ali i stanica na kojoj će stati u blatnu lokvu drugačiju od onih kakve je preskakao po terenima na kojima je stasao.

Blatnjav će budući kapetan hrvatske nogometne reprezentacije izaći iz priče sa Dinamom i Zdravkom Mamićem, ugovorima i aneksima koje je potpisivao i zbog kojih se našao usred sudskog procesa. Njegov će ugled ostati vječno ukaljan u očima pojedinaca koji će ga zbog svega prozvati “Mamićevim bankomatom”, baš kao što će kroz spise Football Leaksa postati jasno da je utaja poreza bila misao-vodilja tada već dokazane svjetske klase u Real Madridu.

Najbolji na svijetu

Bajkovit uspon trnovitim putem ostavio je ožiljke ne samo na tijelu već i na duši nogometaša koji je danas najbolji na svijetu. Igrača kojeg niti ozljede nisu mogle zaustaviti i koji se nakon svakog udarca dizao i nasmijao u lice svima koji su ga na koljena bacali. Onima koji nisu mogli shvatiti da je i samo jedan trening na stadionu Santiago Bernabeu ogromna stvar i da je nedosanjani san za mnoge postao realnost za dječaka koji je napuštenim ulicama rodnog mjesta tjerao koze na ispašu. Četiri Lige prvaka i četrnaest trofeja u toj su priči samo bonus.

    Bonus koji bi, da je Luka Modrić kojim slučajem Amerikanac, već odavno bio pretvoren u hit koji bi punio kino-dvorane. Jer, dječak uništenog djetinjstva danas je i službeno najbolji nogometaš svijeta…