PRIČA RATNIKA: SABORSKO, SABORSKO

Zločin nad zločinima o kojima je već pisano nažalost puno premalo ili ništa i za koje nitko nikad nije odgovarao a vjerojatno nikad ni neće nažalost, iz pera jednog od malobrojnih branitelja! S prvim konvojem stiglo je pojačanje 21.9. s oko 90 ljudi osam kamiona hrane, municije i opreme. Zadaća je bila pratnji grupi diverzanata da dopreme istu, snime situaciju i po potrebi ostanu na tom terenu. Diverzanti su očistili put i konvoj je stigao u Saborsko gotovo u zadnjim trenucima jer malobrojno domaće stanovništvo nije imalo ni oružja ni municiju za moguću obranu. 22.9.u ranim dopodnevnim satima stiglo se do samog mjesta, prizor koji su vidjeli diverzanti za njih je bio neshvatljiv, selo i nakon do tada već 70 dana u potpunom okruženju naoružano tek lovačkim i trofejnim naoružanjem iz Drugog svj.rata nije gubilo moral za borbu. Od tog dana počinje organizirana obrana cijele općine područja općine Saborsko. Kreće se u svakodnevno izviđanje i diverzije terena, uz svakodnevne borbe diverzanti koriste i slobodno vrijeme za edukaciju stanovništva u prostorijama škole i policijske stanice. U razdoblju od 22.9-3.11.1991. izvršeno je oko 70 diverzija i nekoliko direktnih protunapada što je medu neprijateljima izazvalo konfuziju i strah. 3.11.1991.zapovjednik Saborskog Marko Krizmanić - kujica prenosi zapovijed dobivenu iz Zagreba da se ukida diverzantska skupina i da vise ne može samostalno djelovati na tom području, tih dana povučeni su i izviđači sa većeg prostora. Preko veza motorola čulo se isti dan da predsjednik općine Plaški Goran Medaković, inače jedan od vojvoda četničkog pokreta Sao Krajine poziva na opću mobilizaciju područje od Plaškog, Korenice pa do Knina te upućuje apel jna da im pomogne u uništenju, po njegovom iskazu ustaških hordi stacioniranih na području Saborskoga ! U konfuziji koja je nastala odlukom zapovjednika Saborskog ipak se pojedine grupe izviđača na svoju ruku odvažuju izviđati područje oko samog sela. Uočava se stacioniranje velikog logora sa oko stotinjak velikih šatora dobrovoljaca iz Srbije kod sela Gornja Močila unutar Slunjskog poligona, po prvoj procjeni između 10 i 15 000 ljudi ,sljedeća skupina sa položaja na Poljanku uočava dolazak velikog broja kamiona i tehnike, ljudstva na područje Rastovače. Treća grupa uočava kod Plitvičkog sela dolazak tenkova i kamiona taj dan javivši jednom od diverzanata, shvaćajući da neprijatelj sprema veliku ofenzivu diverzant obavještava zapovjednika mjesta o situaciji oko mjesta, na sto mu isti odgovara i izdaje izričitu zapovijed da ne provocira neprijatelja i da prestane sa svim aktivnostima i da se povuče u samo mjesto. Naglasivši da je ta ista osoba smijenjena sa svih funkcija a da zapovijeda on sam imenom i prezimenom Marko Krizmanić - kujica i da se diverzantska grupa podredi lokalnom zapovjedniku na području zaseoka Brdine. Prihvativši odluku zapovjednika voda diverzantske grupe dolazi u školu gdje je bilo sjedište te iznosi odluku zapovjednika mjesta skupini kojoj u tom trenutku preostaje samo da pokusa reorganizirati obranu, međutim utjecaj većine nadvladao je i ljudi su prihvatili odluku zapovjednika mjesta o zapravo pasivnoj obrani. Od tog dana neprijatelj je počeo svakodnevno izviđati teren iz zraka i kopna a povremeno su se njihove horde privlačile kućama ( četničke horde) vršeći pljačke, palež i ubojstva civila staraca, žena i djece. Od 3.-12.11.potpuno je spaljeno i opljačkano desetak zaseoka i dva veća sela Selište Drežničko, Gornje Plitvičko Selo. Najgori pokolj se dogodio 7.11.u zaseoku Vukovići podno brda Matovinska lisina. Četničke horde pokupivši civile iz nekoliko zaseoka doveli su ih na to brdo i počeli s likvidacijom, uočivši da se u zaseoku Vukovići nalazi manja skupina civila izvršili su opkoljavanje i pohvatali žive, zato su jednog dječaka u dobi 7-8 godina pustili prema Saborskom da može obavijestiti mještane na što je zapovjednik mjesta poslao grupu od 7-8 branitelja, koji su naletjevši na pucnjavu neprijatelja u panici pobjegli natrag. Čuvši što se događa vođa diverzanata s grupom kreće prema zaseoku, na raskršću kod Sertić poljane neprijatelj nije uspio do kraja postaviti zasjedu te je brzom akcijom razbijen i raštrkan po šumi. Dolaskom u zaseok Vukovići diverzanti su zatekli jeziv prizor, dvije kuće u plamenu i na okolnom drveću na armaturnom željezu obješeno 20 ljudi na kukama poput životinja. Priskočilo se skidati žrtve, tu se uočilo da jedna od žrtava, Nikola Vuković stariji čovjek još daje znakove života, položivši ga u šatorsko krilo požurilo se prema Sertić poljani. Ostale žrtve su skinute i položene po zemlji brežuljku oko zapaljenih kuca. 200 metara prije izlaska na glavnu cestu neprijatelj je ponovno postavio zasjedu, dvojica branitelja upustila su se u borbu a ostatak 4 nastavilo je s izvlačenjem teško ranjenog Nikole Vukovića, nakon kratke i žestoke pucnjave neprijatelj se daje u bijeg pa prva skupina s ranjenim stiže do ceste gdje se utvrđuje smrt ranjenog civila Nikole. Došavši u samo mjesto Saborsko zapovjedniku mjesta Marku Krizmaniću predano je izvješće o događanjima, taj dan je počeo žestoki artiljerijski i avionski napad iz svih pravaca, slučaj izvlačenja ubijenih je odgođen, daljnje informacije nisu došle do ostalih dijelova jedinica raspoređenih oko Saborskog i samih mještana. Tog dana neprijatelj je zatvorio obruč oko sela i počeo lagano zauzimati teritorij svakodnevno vršeći napade na određene položaje, prisiljavajući branitelje da se postupno povlače prema središtu sela. 11.11.1991. po gustoj magli neprijatelj teškom artiljerijom nasumce tuče po cijelom selu. Kanonada je trajala do kasnih večernjih sati. 12.11.oko 7 sati ujutro nastaje opća tišina u eteru radio veza, što je moglo značiti samo jedno neprijatelj kreće u završnu operaciju osvajanja Saborskog. U pola osam svuda okolo počeli su se paliti tenkovi i transporteri po tome se znalo da počinje napad, u isto vrijeme neprijatelj kreće iz pravca Gornjih Močila preko Skrade, Ličke Jesenice kroz klanac prema zaseoku Tuk iz pravca zaseoka Vukelić poljane prema Brdinama ,Čorkove uvale prema središnjem djelu Saborskog Funtane, sljedeći pravac iz pravca Plitvica preko Poljanka prema Kušelju i iz zaseoka Korita preko Jelovog Klanca prema zaseoku Biljevina. Po grubim procjenama u tom napadu je raspoređeno oko 20000 pješaka, 70 tenkova, 100 transportera i 20 praga obruč se stezao do otprilike 11 sati prije podne. Tada su prvi tenkovi probili kod Varoša i doprli do crkve tu su prvobitno zaustavljeni uz velike gubitke u ljudstvu i uništena 2 tenka, sto je dalo vremena preostalim braniteljima i civilima da se između Skrade i Biljevine povuku i krenu u zbjeg prema Slunju. Drugi napad na tom predjelu krenuo je oko jedan sat popodne na samom poprištu ostalo je 5 branitelja i 58 civila ispred daleko nadmoćnijeg neprijatelja, branitelji i civili počeli su se povlačiti prema prijevoju Kuk i dalje preko velikog Javornika prema selu Glibodol i slobodnom djelu teritorija na drugoj strani planine Mala Kapela. Nakon trodnevnog izvlačenja kod sela Stajnica civili su predani našim snagama a vodič diverzant vraća se sa 30 dragovoljaca natrag na područje Saborskog da izvuče preostale civile iz šuma. 14/15.11. nailazi na skupinu od osam staraca kod zaseoka Garov od kojih saznaje da više nisu vidjeli nikoga, desetorica dragovoljaca vraća se s civilima na polaznu točku kod sela Stajnica, a ostali produžuju do samog Saborskog gdje kod Funtane zatiču veću skupinu četnika i u protunapadu ih razbijaju i istjeraju iz sela. Tada pretražujući okolne kuće koje su još ostale čitave vide da civila više nema, a čuvši iz pravca L. Jesenice nadolazeću kolonu neprijateljskih jedinica se povlaci prema željezničkoj stanici Javornik usput pretražujući područje za mogućim preživjelim civilima. Dolaskom mraka nenašavši više nikoga jedinica se vraća u selo Glibodol, u noćnim satima dolazi zapovjednik sektora Lipice sa viješću da veća skupina četnika dolazi postaviti zasjedu na cestu Glibodol- Javornik, što je jasni pokazatelj da se na tom području nalazi još neko od naših snaga i da je u okruženju. Pred samo svitanje stiglo se na mjesto Križ uz žestoku borbu sa već gotovo postavljenim položajima neprijatelja . Uz velike gubitke neprijatelj se povlaci prema selu Dabar tu je zarobljena veća skupina neprijatelja a nakon 15-20 minuta kasnije preko motorole koja bez odašiljača ne može slati signal dalje od 500 metara, diverzant prepoznaje glas zapovjednika obrane Saborskog Marka Krizmanica te ubrzano kreće njima u susret, nakon dvjestotinjak metara došlo je do susreta. U toj skupini nalazilo se oko 30 branitelja i 20 civila, zajedno nastavljaju pretragu područja uz cestu. Došavši do zaseoka Garov već u noćnim satima donesena je odluka da se idući dan još jednom pretraži područje prema Ličkoj Jesenici u koje do tada niko od naših snaga nije ušao. 17.11.u noćnim satima jedinica se priključila ostalima u Ogulinu gdje je zaključeno da je Saborsko palo i da se ništa vise ne može učiniti! Željko Ladila- Ninđa