Priča Stjepana Penca o HOS-u, dragovoljcima i ustašama iz Istre

Sada ću vam nešto pokazati i objasniti. I jednom zauvjek začepiti usta svim kvazi ustašama.

Pošto većina vas znate da ja živim u Istri isto tako i da sam pripadnik HOS-a sa potpisanom pristupnicom u 12. mjesecu 1990. Moje mjesto Vodnjan ima cca 5000 stanovnika od toga je nas 5 otišlo u HOS pok. Vukelić, pok Mirsad Salihović, Djedović Sadik zvani Atkan, Josip Ljevar zvani Bepo i moja malenkost. U Fažani gdje sam se tada vodio koja ima cca 3000 stanovnika prijavilo se nas 25 dragovoljaca bez oružja kao seoske straže pošto nam je susjedno mjesto bilo Peroj naseljeno crnogorcima. U to vrijeme još se JNA povlačila iz Istre i politika u Istri bila je ne mješati se. Jer se znalo da je Pula bila jedan od gradova koji je u vojarnama imao toliko oružja da bi bilo krvi do koljena. Nego da se vratim na potvrdu koju vidite neznam koliko je to hrvata u Istri moralo tražiti potvrdu da ode u Gospić i priključi se HOS-u od ureda za obranu pogledajte potpis SEKRETAR Atilio Radolović dobijam tu potvrdu na dva dana morao sam navesti neki razlog pa sam naveo poredični razlog iako nikog nemam u Gospiću ali imam korjene od Senja. Tako da shvatite da ni tada a ni sada nije lako bilo biti HRVAT u Istri.Uz siguran posao koji sam tada imao u Vodnjanu odlazim u HOS da bi nakon toga dobio otkaz dok sam još bio na ratištu u firmi gdje sam stalno bio zaposlen pa procjenite sami pošto u istri rata nije bil niti bilo kakvih vojnih akcija jesam li morao reskirati sve iz ljubavi prema Domovini ili ostati i okrenuti kao da se mene ovaj rat ne tiče. Zašto sam ovo napisao da začepim usta onima koji danas laju nakon 25 godina sjetili se da su i oni USTAŠE. Predsjednik HNF-a Stjepan Penc