PRIČA TIGRA: Odrobijao za ratni zločin, ovršili ga sa 400 000 kuna radi odštete pa dobio srčani udar!

OBITELJ MILIĆ TREBA POMOĆ "Oduvijek smo se kao podstanari s djetetom mučili, no uz suprugovu mirovinu nekako smo "krpali kraj s krajem". Sada kada smo nakon njegova izlaska iz zatvora konačno mislili da je sve iza nas, njegov račun je ovršen sa 400.000 tisuća kuna za odštetu i još dodatnih 13.000 kuna za odvjetnika... Moj suprug je zbog svega doživio srčani udar, a sin napustio fakultet", doznajemo od Sandre Milić. DORH, kada to želi, može prilično snažno “nagaziti” čovjeka i istjerati pravdu na vidjelo. U slučaju bivšeg pripadnika Tigrova, Dejana Milića, koji je odležao kaznu za ratni zločin počinjen u Novskoj, dogodila se cijela pravno-sudska trakavica pa mu se za isto djelo sudilo u nekoliko navrata. Svakim novim suđenjem, a bilo ih je čak tri, Milićevo je djelo od običnog ubojstva došlo do ratnog zločina. Kaznu od devet godina, Dejan Milić je prihvatio i odležao, iako prilikom obrane mnogo toga nije uvaženo, a niti dokazano. Na slobodi su ga dočekali njegova supruga Sandra i sin Matija koji su se, bez supruga i oca, u vanjskom svijetu borili s režijama, financiranjem Matijinog fakulteta i plaćanjem unajmljenog stana. Sandra je uz brigu o Matiji i zatvorenom suprugu dobar dio vremena provodila u Savskoj na prosvjedima gdje je bila vrlo angažirana oko pripreme hrane za prosvjednike. Kada joj je suprug izašao na slobodu, činilo se da je mukama došao kraj, Međutim, prave su muke tek počele: Nakon izdržane kazne, plaćanje ogromne odštete! – Oduvijek smo se kao podstanari s djetetom mučili, no uz suprugovu mirovinu nekako smo “krpali kraj s krajem”. Sad kada smo nakon njegovog izlaska iz zatvora konačno mislili da je sve iza nas, njegov račun je ovršen sa 400 000 tisuća kuna za odštetu i još dodatnih 13 000 kuna za odvjetnika… Zbog činjenice da za stan i režije moramo imati, moj sin je morao napustiti fakultet. To ga je slomilo. Zbog cijele novonastale situacije, moj je suprug doživio srčani udar. Naš stanodavac nam već dva mjeseca nije uzeo novac za stanarinu jer ga nemamo, ali ne znam do kad će to tako ići. Moj je suprug u rat otišao kao 18-godišnjak, odrobijao je devet godina zatvora za slučaj koji je pravno bio potpuno nedorečen, pretrpio je tri sudske odluke, dobio srčani udar, prestao školovati sina s kojim živimo u tuđem stanu i sad je pred njim plaćanje 413 000 kuna. Do kad? Zar nismo dali sve što smo mogli? Pred nama je sada, naravno, rušenje ove odluke, ali ovršni postupak je pokrenut. Mi to jednostavno nemamo otkud plaćati – kazala je za naš portal bespomoćna Sandra Milić koja nailazi na zatvorena vrata, i to na svim instancama. Ovog trenutka oslanja se na pomoć prijatelja i poznanika. Nada se i vjeruje da će joj pomoći i jedan od zagrebačkih uglednika kojem je svoju muku poslala putem faxa. Osim toga, pomoć je zatražila od nekolicine braniteljskih udruga koje za nju, kako kaže, nisu učinile ništa. Dapače, kazala je Sandra, čini joj se kako pojedine braniteljske udruge postoje isključivo radi sebe. Dvostruka mjerila za hrvatskog branitelja i ubojicu Gordana Lederera – Milana Zorića Valja podsjetiti da je njezin suprug na pravomoćnu presudu Vrhovnog posredstvom odvjetnika Marina Ivanovića podnio ustavnu tužbu zbog, između ostalog, povrede ustavnog načela jednakosti prava i povrede prava na pravično suđenje. Kaže kako je jedan od temeljnih razloga za Ustavnu tužbu taj što žele pokazati da je ustavno načelo jednakosti pred zakonom važeće za sve. Mediji su, pritom, usporedili slučaj Dejana Milića sa slučajom ubojice Gordana Lederera. Kod ubojice Milana Zorića uvažio se Zakon o oprostu te se objašnjava kako se ne može pokretati novi postupak protiv njegova jer je slučaj već presuđen. U slučaju Ledererovog ubojice koji je priznao djelo, zločin je prekvalificiran iz ratnog zločina u ubojstvo koje je, nakon zastare, srbijanskom ubojici donijelo slobodu. Kada bi Ustavni sud i sada, nakon odležane kazne, prihvatio ovu žalbu, obitelj Milić bi bila lišena plaćanja ove velike odštete. Međutim, odgovor suda se čeka, a ovrhe se jedna po jedna naplaćuju…